Požega, (IKA) – U Dvorani sv. Terezije Avilske u Požegi održana je 11. ožujka korizmena duhovna obnova za vjeroučitelje i odgojiteljice u vjeri Požeške biskupije. Voditelj je bio Drago Tukara, docent na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.
Na početku sve nazočne pozdravio je požeški biskup Antun Škvorčević, pohvalivši vjeroučitelje što su današnjim svojim dolaskom u Požegu posvjedočili kako im je stalo do njih samih, do vlastitog duhovnog rasta i ugrađenosti u živi organizam Isusove Crkve. Ustvrdivši da vjeroučiteljska služba nije tek zanimanje kojim se zaslužuje kruh svagdašnji, nego poziv i poslanje u Crkvi, biskup je rekao da vjeroučitelji u suradnji sa župnicima služe Isusovom Evanđelju i mladim naraštajima, ne samo svojim govorom o vjeri, nego životom po vjeri. Podsjetio je da su mnogi vjeroučitelji članovi župnih pastoralnih vijeća, ustvrdivši da će ona biti živa u mjeri u kojoj su se angažirali vjeroučitelji, koji su uz zaređene službenike teološki gledano najeduciraniji dio župne zajednice, i koji po školskom vjeronauku imaju evangelizacijsko poslanje. Pozvao je vjeroučitelje da ohrabruju i potiču na aktivnost ostale članove župnih pastoralnih vijeća, osobito u projektu osnivanja obiteljskih zajednica, odnosno skupina od nekoliko bračnih zajednica koje nastoje živjeti na temelju evanđeoskih načela, i koje su spremne pomagati članovima svoje župne zajednice, osobito mladima u njihovoj pripravi za sklapanje kršćanskog braka, kao i u prvim godinama bračnog života. Naglasio je kako bi bilo dragocjeno kad bi u svakoj župi naše Biskupije postojala takva zajednica obitelji. Pozvao je vjeroučitelje da kroz sudjelovanje u biskupijskim programima proslave 20. obljetnice utemeljenja Požeške biskupije očituju i posvjedoče da su ugrađeni u zajedništvo svoje mjesne Crkve, podsjetivši pritom na nauk Drugoga vatikanskog sabora da se jedna, sveta, katolička i apostolska Crkva konkretno ostvaruje u mjesnim Crkvama, odnosno biskupijama, i naglasivši da onoliko koliko je netko ugrađen u mjesnu Crkvu, toliko je ugrađen i u opću Isusovu Crkvu i na taj način dionik svega onoga što Isus Krist u njoj ostvaruje. Rekao je da se takav jedan biskupijski program pod nazivom “Kongresna korizma” trenutno odvija u svim našim župama u pripravi za Sveto Trodnevlje i za Treći biskupijski euharistijski kongres, kojim naša mjesna Crkva želi posvjedočiti da je euharistijska zajednica. Osvrnuo se na neka konkretna pitanja iz vjeroučiteljskog života, među ostalim i na njihovo prihvaćanje ravnateljske službe u školi ili javne službe, načelnika općina ili gradonačelnika, upozorivši da trebaju imati na pameti kako je njihovo vjeroučiteljsko poslanje na neki način utemeljeno na pozivu da iz vjere svjedoče mladima evanđeoske vrijednosti a to u navedenim javnim službama počesto nije moguće ostvarivati. Pored toga, podsjetio ih je da u školu nisu ušli natječajem, nego biskupovim mandatom i rasporedom Biskupijskog katehetskog ureda. Istaknuo je da im nitko nema pravo ograničavati slobodu u njihovim životnim izborima, ali da pri tom trebaju preuzeti i odgovornosti koje to sa sobom nosi. Biskup je pozvao vjeroučitelje da ih ne zahvati malodušnost ili ravnodušnost. Potaknuo ih je da u ovoj duhovnoj obnovi dopuste Bogu, da ih ispuni svojim svjetlom i snagom.
Potom je Robert Mokri, predstojnik Katehetskog ureda Požeške biskupije, pozdravio nazočne vjeroučitelje te im u kratkim crtama predstavio prof. Tukaru, koji je zatim predvodio molitvu. U svom je prvom razmatranju naslovljenom “Gore srca” prof. Tukara na primjeru biblijske prispodobe o nepoštenom upravitelju vjeroučiteljima protumačio kako trebaju postupati s onima koje im je Bog povjerio, a to su djeca i mladi. Ustvrdio je da je gospodar, na sveopće iznenađenje, pohvalio svoga nepoštenog upravitelja zbog njegove snalažljivosti da si od njegovih dužnika stvori prijatelje, premda ga je odlučio kazniti zbog lošeg upravljanja. Kazavši da je nepošteni upravitelj izgubio vlast i posao, ali da nije izgubio životnu nadu i optimizam, naglasio je da u nepoštenom upravitelju progovara euharistijska riječ “gore srca”, i na temelju toga pozvao vjeroučitelje da se preispitaju u kolikoj mjeri je Bog pohranjen u njihovim srcima. U drugom razmatranje naslovljenom “Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu. Dostojno je i pravedno” prof. Tukara je na temelju prispodobe o sijaču pozvao vjeroučitelje i odgojiteljice u vjeri na veće povjerenje u Boga. Kao što sijač sjemena ne može odrediti kamo će njegovo sjeme pasti, tako ni sijač Božje riječi ne može odrediti tko su “dobri” kojima donosi tu riječ. Nakon toga slijedilo je pokorničko bogoslužje i prigoda za svetu ispovijed u crkvi sv. Lovre, te misno slavlje koje je predvodio biskup Antun.
Biskup je na početku homilije podsjetio vjeroučitelje da su svakodnevno svjedoci kako Hrvatska želi biti europska zemlja, usvajajući zakone i propise Europske unije. No, na temelju liturgijskih čitanja ustvrdio je da se Bog pobrinuo za ljude koji i u Hrvatskoj nastoje živjeti po njegovim pravilima te po njima ona postaje Božjom zemljom, a oni Božjim narodom. Kazao je da su ta pravila deset Božjih zapovijedi, koje je nazvao deset pravila čovjekova slobodnog ponašanja, naglasivši da čovjek nije biće istinske slobode dok ne vrši ono što je upisano u njegovu savjest, po kojoj potvrđuje sebe u svom ljudskom dostojanstvu. Istaknuo je da je Bog čovjeku dao svoje zapovijedi jer mu je stalo do sređenog odnosa s njime. Ako se odreknemo toga Božjeg nastojanja s nama ljudima, izlažemo se opasnosti da budemo nesređeno društvo, i da se kao pojedinci izgubimo u razornom sustavu međuljudskih sebičnih odnosa koje stvara naša ranjenost zlom, spomenuo je biskup. Rekao je vjeroučiteljima kako smatra da su danas došli na duhovnu obnovu provjeriti sređenost njihova odnosa s Bogom iz koje proizlazi i pravilan odnos prema čovjeku i drugoj stvarnosti. Kao što postoje tjelesne zakonitosti, koje ljudi redovito moraju poštovati (jesti, piti, disati, raditi i tome slično), ustvrdio je biskup da jednako tako postoje i duhovne zakonitosti koje trebamo vršiti, ne tek izvanjski, legalistički, na farizejski način, nego nutarnjim uvjerenjem i iskrenošću, da bismo živjeli svoje istinsko dostojanstvo.
Podsjetio je kako Isus u današnjem evanđelju kaže da je najveća duhovna zakonitost, koja određuje pojedinca u odnosu prema Bogu i prema ljudima, zakonitost ljubavi, utisnuta u iskone svega postojećeg, jer je Bog ljubav. Gdje god se ona ostvaruje, ondje se očituje život u svojim najdubljim dimenzijama. Upitao je vjeroučitelje po kojoj zakonitosti žele danas živjeti u Hrvatskoj: da li samo po europskim zakonima koji uređuju izvanjske međuljudske odnose kako bismo mogli biti civilizirano društvo, ili žele živjeti po Božjoj zakonitosti ljubavi u kojoj čovjek pronalazi konačni smisao i puninu. Pojašnjavajući to, biskup je upozorio kako ljubav ne može biti polovična ili djelomična upravo zbog toga što ima svoj temelj u Bogu, u posvemašnjoj založenosti Oca za Sina, Sina za Oca, u vezu Duha Svetoga, te je sav stvoreni svijet zapravo odjek i plod te unutartrojstvene Božje ljubavi. Na križu je Isus objavio da je Bog prema čovjeku onakav u vremenu kakav je oduvijek u samome sebi, rekao je biskup. Naglasio je kako Isus očekuje da zapovijed ljubavi bude prva i zadnja norma našeg ponašanja, u kojoj nadvisujemo dekalog, postajemo savršeni kao Otac nebeski. Dodao je da se ljubav ne ravna po zakonu odmazde, i ne nagrađuje samo one koji su dobri, a kažnjava one koji su zli, nego se očituje kao praštanje i milosrđe, koje svakom čovjeku pa i zlotvoru koji ostaje Božje stvorenje, uzvraća dobrim. Takav čovjek je poput Boga veći od zla i jači od smrti. Rekao je da ljubav prema neprijatelju, po našim ljudskim normama izgleda nemogućom, ali da ona u konačnici ostaje jedini način na koji čovjek može nadvladati zlo, i ne ostati žrtva njegova zatvorena kruga. Ljubiti neprijatelja ne znači utvrditi ga u njegovoj zloći, nego zaustaviti njegovu ubojitu ruku da prestane nanositi zlo prvenstveno sebi a potom i drugima.
Mržnja koju Isus spominje u evanđelju zapravo je nemoć duha, i tko joj se prepusti postaje njezinom žrtvom. Isus nas ne bi pozvao da budemo savršeni kao Otac nebeski, kad to ne bi bilo moguće po snazi Duha Svetoga koju nam želi darovati, istaknuo je biskup. Rekao je da on u nama i mi u njemu pobjeđujemo ono što nas sapinje u okove nemoći, zla, smrti, mržnje i svega drugoga što je protivno životu. Dodao je kako vjeruje da su vjeroučitelji kroz duhovnu obnovu otvorili vrata svoga srca, savjesti, pameti i volje za djelatnu prisutnost Isusova Duha u njima da ih učini moćnima poput tolikih svetaca kroz povijest. Kazao je da Hrvatska danas vapi za takvim ljudima, poručivši vjeroučiteljima da ne čekaju pojavu nekih drugih ljudi koji će tako živjeti, nego da oni danas Isusovom snagom budu sreća za sebe, blagoslov za druge, pobjednici za vječnost.
Na kraju misnog slavlja biskup je zahvalio vjeroučiteljima na sudjelovanju te im zaželio puno odvažnosti i radosti na duhovnom putu. Zahvalio je prof. Tukari za predvođenje duhovne obnove, a djelatnicima Katehetskog ureda za njezinu organizaciju te na sve nazočne zazvao Božji blagoslov.