Svečano misno slavlje predvodio je fra Bojan Rizvan, predstojnik Povjerenstva za promicanje laičke duhovnosti, crkvene pokrete i zajednice Zadarske nadbiskupije, u čijoj organizaciji je taj susret i održan.

Budući da je taj dan bio spomendan Anđela čuvara, fra Bojan je u propovijedi govorio o značenju anđela u životu vjernika i poslanju kojega oni imaju od Boga. „Pridružujemo se glasu anđela želeći hvaliti i blagoslivljati Boga, želeći promatrati njegovo lice koje nam se očituje u svetoj riječi i daruje u svetom tijelu. Spomendan Anđela čuvara objavljuje nam dar Božje prisutnosti. Anđeli čuvari znak su Božje domišljate ljubavi prema nama ljudima. Mi ljudi znamo, kada nekoga volimo, kad nam je do nekoga istinski stalo, onda ga želimo sačuvati. Ne želimo da taj drugi osjeti bol, zlo, da prođe kroz nevolje“, rekao je fra Bojan.

„Bog se u svojoj ljubavi dosjetio da nam je potreban netko tko će nas čuvati, paziti na putevima našeg života. Tako nam je darovao našeg anđela čuvara. Papa Grgur Veliki rekao je da anđeo nije ime za nečiju narav, nego ponajprije za službu. Ako je anđeo ime za službu, znači da i mi ljudi u nekom trenutku možemo postati anđeli. Prihvaćajući službu koju nam Gospodin nudi, povjerava, možemo postati anđeli“, istaknuo je fra Bojan. Podsjetio je da su životopisci sv. Frane pisali kako je sv. Frane bio anđeoski čovjek, anđeoske duše.

Pozvani smo biti anđeoski ljudi, da drugi, susrećući nas, vide da nosimo komadić Neba, nešto što nije od ovoga svijeta, potaknuo je fra Bojan. To su anđeli, koje nikad ne bismo povezali s ovim svijetom. „Mi ljudi, koji smo zemaljski, možemo biti malo i nebeski. Ključ za to je u Božjoj riječi. Pisac Knjige Izlaska koji prati Izabrani narod koji hoda pustinjom, svjedoči kako je Bog objavio da im daruje svoga anđela pred njima, da ih čuva na putu i da ih dovede u mjesto koje im je priredio.

Uloga anđela čuvara je da nas čuva od različitih nevolja na putu života, ali da nas upravlja tamo gdje nam je Bog priredio mjesto. Osoba može započeti evanđeoski život kada povjeruje da je tamo gdje je Bog želi. U našem životu nije najvažnije biti tamo gdje ja želim biti, nego biti tamo gdje me vidi Bog. Volja Božja za naš život je Kraljevstvo nebesko“, poručio je fra Bojan, rekavši da anđeoski život započinjemo kada živeći Kraljevstvo nebesko naviještamo evanđelje Isusa Krista već ovdje na zemlji.

„Spomendan Anđela čuvara podsjeća nas da je Kraljevstvo nebesko zbilja koja se živi već sada i ovdje, ne tamo nekad, poslije trenutka naše smrti. Već sada i ovdje počinjemo živjeti zbilju Kraljevstva Božjeg, ako ljubimo kao što je Krist nas ljubio. Uzvraćamo na njegovu ljubav“, potaknuo je Rizvan.

Božja riječ kaže da se anđeoski živi po riječi: „Slušaj glas njegov“. „Anđeoski život živi se u poslušnosti Božjem glasu. Ako znamo slušati što nam Bog govori, ako imamo hrabrosti živjeti najzahtjevnije umijeće prevođenja u naš život, a to je prijevod Božje riječi u vlastite odnose, događa se evanđeosko čudo. Onda se događa i anđeosko čudo“, istaknuo je fra Bojan.

Rizvan je naglasio zanimljivost da se u riječi evanđelje, ako se izuzmu slova ev i lje, nalazi riječ anđeo. „Kao da u našem hrvatskom jeziku evanđelje ili evanđeoski dolazi kada kažemo ‘Evo, želim biti anđeo’. Evo anđeo, evanđeoski. Možemo postati evanđeoski ljudi ako prihvatimo biti anđeli. Anđeli donose poruku neba, zato što tu poruku osluškuju od Božje riječi. Slušaš što ti Bog govori, poslušan si njegovoj riječi i prema njoj slažeš svoj život. Onda tvoj život postaje navještaj, nekome postaje objava“, poručio je fra Bojan.

Stoga su svi, osobito članovi zajednica i pokreta, pozvani biti anđeoski ljudi. „Oni koji će drugima svojim životom, ponašanjem, donijeti evanđelje, evanđeosku radost. Na svom radnom mjestu, gdje je netrpeljivost među drugima, neću ogovarati, jer želim pokazati da sam malo drugačiji. Eto anđeoskog načina života koji je mučenički, težak, ali je istinski izvor radosti – navijestiti nekome radosnu vijest“, rekao je fra Bojan. Podsjetio je da Isus ne kaže kako su u Kraljevstvu nebeskom najveći anđeli, nego na to je pitanje stavio dijete u sredinu. I rekao svojim učenicima: ‘Ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u Kraljevstvo nebesko. Mi koji se često pravimo pametni, veliki, odrasli, pozvani sam obratiti se, promijeniti svoj način života prema Božjoj riječi. I, Isus kaže, postati kao djeca. Ne, ostati kao dijete. Ponekad mislimo da ćemo u Kraljevstvo nebesko ako ostanemo kao djeca. Ne znači to ostati. Treba postati dijete. To je puno teže. Da zreo čovjek ima djetinju dušu i tako postaje anđeoski čovjek, koji naviješta istinu Božje radosti. To je poslanje za naš cijeli život“, poručio je fra Bojan.

Potaknuo je zajednice da čuvaju povjerene karizme, živeći u skladnom zajedništvu, anđeoski i evanđeoski, kako su živjeli sv. Frane i različiti utemeljitelji brojnih karizmi, a to je usklađujući svoj život s Evanđeljem.

„Neka nam naviještena riječ pomogne da se pridružimo anđeoskom zboru svojim životom i poslušnošću Božjoj riječi, Isus kaže, „onima koji gledaju lice Oca nebeskoga“. Zato je dobro zapitati se što gledam, što vidim u bližnjemu? Jesam li spreman i u njima koji su mi teški kao osobe, vidjeti Božje lice? Ako jesam, eto me na korak anđeoskom životu. Tu već započinje naša preobrazba  – u drugome vidjeti Božje lice, pokušati vidjeti Boga. To je ogroman zahtjev vjere koji nas potiče da živimo Kraljevstvo Božje već ovdje na zemlji“, poručio je fra Bojan, potaknuvši da drugima donosimo ljepotu evanđeoske istine, uz pratnju zagovora sv. Frane i naših anđela čuvara.

Don Ante Sorić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije, zahvalio je članovima crkvenih pokreta i zajednica za njihovo djelovanje, rekavši da među vjernicima u Zadru i Zadarskoj nadbiskupiji živi ljubav prema karizmi sv. Frane.

Susret je počeo nagovorom fra Andrije Bilokapića o jubilejima Franjevačkog reda. Potom su troje članova Franjevačkog svjetovnog reda predmolili Pjesmu stvorova, pročitali ulomak ‘Pismo vjernicima I.’ sv. Frane te Pohvale Bogu. Susret je održan u crkvi sv. Frane zbog spomena više 800.-ih godišnjica povezanih sa sv. Franjom i Franjevačkim redom.