Sasbach, (IKA) – Seminar trajne izobrazbe za đakone i pastoralne suradnice i suradnike (pastoralne referente i referente zajednica) redovnice i laike i laikinje, koji djeluju u hrvatskim katoličkim misijama i zajednicama u Njemačkoj održan je od ponedjeljka 6. do petka 10. ožujka u „Haus Hochfelden” kod Sasbacha, u organizaciji Hrvatskoga dušobrižničkog ureda iz Frankfurta na Majni. Na seminaru se okupilo 24-ero sudionika, a predavanja o temi „Dekalog i Blaženstva u praktičnom životu vjernika” održao je dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Sarajevu izv. prof. dr. sc. Darko Tomašević. Prof. Dragica Bošnjak iz St. Gallena u Švicarskoj je u teoriji i praksi predstavila temu „Crkveni glazbenik i njegova uloga u očuvanju glazbe u liturgiji Crkve”. Sve je na početku uime organizatora pozdravio delegat za hrvatsku pastvu u Njemačkoj vlč. Ivica Komadina, koji je zahvalio svima na odazivu te je je zaželio neka seminar bude plodonosan ne samo predavanjima već i međusobnim susretima i izmjenom pastoralnih iskustava. Središnji događaj seminara bila su misna slavlja koja je predvodio uz prigodni nagovor dr. Tomašević u zajedništvu s delegatom vlč. Komadinom.
Dr. Darko Tomašević je istaknuo kako je Deset zapovijedi u židovstvu posebno važno. To je jedini zakon u Tori koji je sam Bog izravno dao i čuvao se u Kovčegu saveza. Razlikuje se od svih drugih zakona u Tori i ne propisuje nikakve konkretne kazne za neizvršavanje, kao što je to slučaj s drugim zakonima. Sažet oblik Dekaloga kao da želi potaknuti da se tekst memorizira i da se usvoji u praksi. Mišna čak govori da je Dekalog čitan zajedno sa Šema tijekom hramske liturgije. Dekalog je imao superiorni status od svih zapovijedi za Židove. Čak i danas mnogi pobožni Židovi mole Dekalog za vrijeme jutarnje molitve. Tertulijan je smatrao da je Dekalog univerzalni moralni zakon za čitavo čovječanstvo. Teolog Jean de Charlier de Gerson (15. stoljeće) Dekalog je nazvao „stijenom kršćanskog morala”. Episkopalne protestantske crkve su tijekom 19. stoljeća na mnoge svoje crkve na zidu apsida bili uklesivali Dekalog kao podsjetnik kako se vladati. Dekalog je bio čitan jednom mjesečno za vrijeme službe. Katekizam Katoličke Crkve više od polovice cijelog moralnog učenja daje Dekalogu (KKC, 2025-2557), istaknuo je dr. Tomašević koji je potom iscrpno govorio posebno o svakoj zapovijedi. Govoreći o Blaženstvima, kazao je kako su ona dosta popularna. Dio su Govora na gori, a Hans Dieter Betz je rekao da je potpuna povijest tumačenja, kao i potpuna bibliografija Govora na gori nemoguća (zato što je ima previše). Blaženstva su najpoznatiji i najvredniji dio Govora na gori. Grgur iz Nise je za Blaženstva rekao da se radi o „stupnjevima u uzdizanju duše (…) a svaka stepenica je dio mističnih ljestava. Toma Akvinski Blaženstva smatra „temeljnim kamenom Kristova nauka”. Jedan pisac je napisao da nas Blaženstva čine pozornim na ljudske probleme, poziva da nađemo značenje u njima te podsjeća da su ljudski uvjeti puni Božjih obećanja i na taj način potvrđuju našu najdublju želju za Božjim obećanjima. Bibličar Ulrich Luz kaže da Blaženstva nude „principe po kojima zajednica treba mjeriti svoje djelovanje”. U tom smislu Blaženstva su napisana, ne za ljude prije 2000 godina, nego i za ljude danas i obvezujuća su i za ljude današnjeg vremena. Blaženstva se ne odnose samo na individualni moralni život, nego su relevantna i za zajednički život vjernika, kao i za socijalnu pravdu, kazao je. Odgovarajući na pitanje, kako ove tekstove tumačiti da budu prikladni za današnji moralni život, kazao je kako pritom biblijski teolozi ne koriste previše moralne okvire, a moralni teolozi trenutnu egzegezu, te kako je zadaću egzegeze i tumačenja nemoguće odvojiti na području Pisma i morala.
Prof. Dragica Bošnjak je kazala kako se tema njezinog predavanja prvenstveno odnosi na ulogu i odgovornost aktualnih crkvenih glazbenika u promicanju i očuvanju vrijedne i odgovarajuće glazbe koja je svojim oblikom, tekstom, ali i samom melodijom primjerena za izvođenje unutar liturgijskog slavlja. Istanula je kako prateći nastanak, ali i sam razvoj liturgijsjke glazbe kroz povijest, te stalna nastojanja Crkve i Koncila u reformaciji liturgijske glazbe, neizbježno uočiti važnost i ulogu crkvenog glazbenika u odabiru, promicanju i samom očuvanju vrijedne liturgijske glazbe, misleći pritom prije svega na tekstove liturgijskih pjesama koji su usko povezani sa samim svetim činom koji se u liturgiji slavi. „Crkva pod liturgijsku glazbu ubraja gregorijansko – koralno pjevanje, liturgijsku pučku popijevku kao jedan od najuspješnijih oblika sudjelovanja vjernika tijekom liturgijskog slavlja, polifoniju i instrumentalnu glazbu. Između navedenih oblika osobita vrijednost pripada liturgijskoj pjesmi čije su glavne karakteristike: jednostavan oblik, ponajčeće himnički, pjevnost i jednostavnost, a samim time i laka prihvatljivost od strane puka u usvajanju napjeva, duhovni sadržaj pisan na narodnom jeziku, te naposlijetku i odobrenost od crkvenih vlasti za izvođenje u liturgiji. Drugi vatikanski koncil u reformaciji liturgijske glazbe ističe i potiče sudjelovanje čitavog Božjeg naroda u liturgiji preoblikujući ulogu crkevenog glazbenika u svestranog glazbenog animatora čija je služba usmjerena prema puku. Crkveni glazbenik bilo kao orguljaš, zborovođa, dirigent ili pjevač jasno poznaje svrhu liturgije i svoju odgovornu ulogu u izboru i samoj interpretaciji glazbenih dijela koja bira i promiče tijekom liturgijaskog slavlja”, istaknula je. Drugi dio predavanja ostvaren je kroz glazbene radionice tijekom kojih je stavljen naglasak na promicanje lijepog pjevanja. U prvom praktičnom dijelu glazbenih radionica prezentirana je vokalna tehnika uključujući: ljudsku anatomiju i fiziologiju koje se povezuju s fizikalni procesom pjevanja, disanje i upotrebu zraka prilikom pjevanja, fonaciju, vokalnu rezonanciju i vokalnu projekciju, stil izražavanja i artikulaciju, vokalni registar, sostenuto i legato u pjevanju, vokalno zdravlje i poremećaje glasa vezane uz pjevanje i dr. Osim vokalne tehnike kroz glazbene radionice prezentiran je i kanon kao jedan od načina uspješnog postavljanja višeglasja osobito u dječjim i zborovima mladih.
Tijekom seminara bila je mogućnost i za diskusiju.
U četvrtak 9. ožujka organizirano je studijsko putovanje u obližnji Strasbourg u Francuskoj. Sudionici su se vožnjom brodom po rijeci Ill upoznali sa znamenitostima toga grada čiji je centar UNESCO proglasio svjetskom baštinom 1988., a u Strasbourgu je Vijeće Europe, Europski sud za ljudska prava i Europski parlament, koji drži neke sjednice i u Bruxellesu. Upoznali su se s katedralom Naše Gospe od Strasborurga. Posjetili su Vijeće Europe i susreli se s veleposlanikom i stalnim predstavnikom Republike Hrvatske pri Vijeću Europe Miroslavom Papom, koji im je govorio o toj važnoj ustanovi, a obišli su i Palaču Vijeće Europe.