Zadar, (IKA) – „Sati Muke Gospodina našega Isusa Krista” naziv je knjige autorice Luise Piccarrete, službenice Božje i dominikanske trećoredice, koju je u utorak 7. ožujka u dvorani sjemeništa Zmajević u Zadru predstavio prevoditelj tog teksta s talijanskog jezika fra Zoran Bibić, župnik i gvardijan franjevačkog samostana u Našicama. Piccarreta je sastavila 24 razmatranja koja obuhvaćaju posljednja 24 sata Isusova života na zemlji, počevši od Velikog četvrtka u 17 sati, gdje razmatra kako se Isus oprašta s Marijom i odlazi prema dvorani Posljednje večere, do Velikog petka u u 16 sati, kad Marija oplakuje bol jer je Isusovo tijelo položeno u grob i mrtvo. Za svaki sat postoji uvodna molitva, tema razmatranja, razmišljanja i odluke, zaključna molitva. Taj način poduran je i s onim kako redovnici dnevno žive svoja molitvena razmatranja. Pokrenut je proces za proglašenje blaženom Piccarrete. Sveta Stolica provjerila je spise i priznala autentičnost, a na njenom pokorničkom životu zadovoljštine za spas svijeta nadahnjivao se i sv. Padre Pio čiji je San Giovanni Rotondo blizu Piccarretina rodnog mjesta Corato. Kad je sv. Annible Maria di Francia, duhovnik i ispovjednik Luise, vidio njene spise, odnio ih je papi Piju X. u privatnu audijenciju kako bi ga upoznao s tim djelom. Dok je pred papom čitao, osobito dio o raspeću, papa mu je rekao: ‘Oče, ovu se knjigu mora čitati na koljenima, to Isus Krist govori'”, rekao je fra Zoran. Ohrabren reakcijom pape, sv. Hanibal je 1914. g. izdao prvo izdanje koje je uoči Prvog svjetskog rata naišlo na veliki prijem među pobožnim pukom. „Njen tekst nisu objave, nego razmatranja, promišljanja, utemeljena u Luisinu iskustvu Isusa i vjerničkog života. Da bi iskustvo bilo autentično, mora odgovarati nauku Crkve, mora biti teološko čisto. I sama osoba mora prolaziti put vjere, nade i ljubavi. Dana milost ne tiče se samo te osobe, nego poslanja, cijele Crkve. Kad Gospodin nekog izabire, ne bude samo za tu osobu, zbog nje, nego se tiče opće Crkve. Kod Luise su zadovoljeni svi ti kriteriji”, rekao je fra Zoran. U Italiji postoji i njena Kongregacija ‘La Divina Volonta’ čije je geslo dio iz molitve Očenaša: ‘Dođi Kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji’. Postoje mnoge studije, molitve i ostalo o toj temi, kao i doktorati.
„Luisa kaže da je problem naša ljudska volja. Kad Bog bude kraljevao, dat će prekrasne stvari, radost, mir, ljubav. Prema tome Gospodin želi voditi povijest. Bog nas vodi prema novom nebu, novoj zemlji, spasenju. Taj će put biti bolan, osobito pred kraj vremena, ali Evanđelje je radosna vijest spasenja. To zrači iz spisa Piccarrete” rekao je fra Zoran. Luisa Piccarreta (1865.–1947.) od djetinjstva je imala mistična iskustva. Živjela je skrovito, jedna osoba ju je posluživala. Uzdržavala se od ručnog rada. Imala je tjelesno stanje ukočenosti, medicinski neprotumačivo, stalno je bila u bolesničkom krevetu. „Jedino kad bi svećenik učinio znak križa, vratio bi je u život. Ona je duša žrtva, živjela je u vrijeme Prvog i Drugog svjetskog rata. Kad su se njeni spisi počeli umnažati na talijanskom, ljudi su joj to htjeli platiti, a ona nije htjela uzeti ni liru, rekla je, to je Gospodinovo djelo, ne moje. Živjela je od primanja svete pričesti, a iz poslušnosti svećeniku nekad je uzela hranu. Izvana jednostavna, a iznutra bogati duhovni život”, rekao je fra Zoran. Naveo je primjer kako Lusi nije bilo naudilo ni gledanje sunca direktno očima. Protumačila je to time da je sunce u volji Božjoj, ona je živjela u volji Božjoj, a tada vlada savršen sklad, red i harmonija. „Duhovnost kakvu razmatra vodi našem izvornom stanju, izvornom poretku, da budemo u skladu s Bogom, kako je bilo u početku, dok čovjek nije svojim neposluhom izašao iz volje Božje. To je to novo stvaranje. Svijet ide prema punini otkupljenja, kako i molimo, ‘Oče, budi volja tvoja, kako na nebu, tako i na zemlji’. Takve pojave uvijek moraju imati potvrdu u Svetom Pismu. Sva njena karizma i poslanje temelje se na molitvi ‘Budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji'”, rekao je fra Zoran. Piccarreta je ostavila 36 volumena rukom napisanih tekstova. Sav duhovni život i odnos s Isusom morala je zapisivati na poticaj duhovnika. „Takvim je osobama to muka, jer to znači razgolititi dušu, ali ona je sve prihvaćala iz ljubavi za Gospodina. Takvi duhovni tekstovi podižu, u području su kršćanske mistike, a plodovi čitanja su mir, radost, ljubav, želja da se raste u krepostima i bude bolji”, rekao je fra Zoran.
Fra Zoran je od 2005-2008. pohađao postdiplomski studij na sveučilištu Antonianum u Rimu gdje je magistrirao franjevačku duhovnost. Od kolovoza 2008. u svetištu Majke Božje Trsatske u Rijeci bio je magistar franjevačkih novaka i u to se vrijeme prvi put susreo sa spisima Piccarrete, nakon što je u internet upisao pojmove iz duhovnosti koji ga zanimaju. Voli čitati spise svetaca, mistika, a na rimskom studiju je primio smjernice kako razlikovati autentično od neautentičnog iskustva.
„Za naš duhovni život temeljni izvori su Sveto pismo, učiteljstvo Crkve i njegovi dokumenti, liturgija. Drugotni izvori su spisi duhovnih pisaca, mistika koji nude iskustveni dio koji čovjeka obogaćuje. Mistici obogaćuju povijest Crkve i duhovno-teološku baštinu. Nazivam to duhovnim blagom Crkve. Nekome je dano u to više vjerovati, nekome manje, netko to ne smatra bitnim. Ja sam na svom redovničkom putu dosta crpio iz tog duhovnog blaga, spisa svetaca, mistika”, rekao je fra Zoran, dodavši da mistikos na grčkom znači osoba uvedena u otajstvo, Božji misterij. To nije dostupno svima. To je milosni Božji dar, do toga se ne dolazi ljudskim silama. To je dar ulivenog razmatranja, kad duša osjeća božansko. Istaknuo je primjer sv. Franje, karmelićansku školu, sv. Ivana od Križa, koji u djelu ‘Tamna noć’ opisuje situacije krize, suhoće, kao faze duhovnog žviota, što je korisno i ohrabrujuće znati na putu vjere. „Najprije se javi oduševljenje, Gospodin te privuče, vrijeme zaljubljenosti. Onda to nestane, pa misliš, što sam pogriješio, što mi se dogodilo. Ivan od Križa kaže da je to posebna faza kad nas Gospodin čisti, pročišćuje, produbljuje naš odnos, da se ne svede sve samo na osjećaje”, rekao je fra Zoran.
Do 19. st. kršćanska duhovnost se predavala u dva priručnika, astetica i mistika. Astetica je ono što čovjek može učiniti u svom hodu prema Bogu, svojim trudom i silama. Taj napor je važan. Asketa je pojam za atletu koji vježba. Mistika je ono što Bog čini u nama, Božje djelovanje. U 20. st. to se objedinjuje i govori se o duhovnoj teologiji, kršćanskom životu, duhovnom životu. Duhovnost ima asketski i mistični dio na koji je pozvan svaki kršćanin, rekao je fra Zoran. Kao svećenik posvećen je Mariji, a jedna od prvih molitava Piccarrete je „BDM u kraljevstvu volje Božje”. Knjiga je izdana u nakladi „Benedikta” čija se knjižara nalazi u Zadru.