Rim, (IKA) – Tradicionalni susret pape Franje sa župnicima Rimske biskupije na početku korizme održan je u četvrtak 2. ožujka u bazilici Sv. Ivana Lateranskoga, izvijestio je Radio Vatikan. Prije meditacije Papa je ispovijedio 15 svećenika, zadržavši se u ispovjedaonici oko sat vremena.
Jačati u drugima vjeru u Isusa, to je, prema Papinim riječima, poslanje župnika. Razmišljanje pape Franje, dijelom unaprijed napisano, a dijelom improvizirano, upravljeno je svima: misionaru, sjemeništarcu, svećeniku, biskupu; ono je poziv da nastave hoditi putem formacije i dozrijevanja vjere, kako bi bili potvrđeni u vjeri, jer, kako je objasnio, „mi možemo utvrditi vjeru naše braće, naroda”.
Rado ponavljam da svećenik ili biskup, koji se ne osjeća grešnikom, koji se ne ispovijeda, koji se zatvara u sebe, ne napreduje u vjeri, istaknuo je Papa. Ali, trebamo paziti da ispovijed i raspoznavanje vlastitih napasti uključuju i uzimaju u obzir tu pastoralnu nakanu koju Gospodin želi dati svima nama, svim svećenicima. Nama, svećenicima, cilj treba biti jačanje vjere, istaknuo je.
Ako vjera ne jača, ostaje nezrela, napomenuo je Papa. A ima ljudskih, pa i svećeničkih života koji su na pola puta; na pola puta su jer vjera nije ojačala, nije postala zrela… Mi svećenici, ako naša vjera nije zrela, i sposobna pobuditi vjeru u drugima, mogli bismo učiniti zlo. Ali ako vjera raste, čini mnogo dobra, pojasnio je.
Upravo što se tiče rasta, Papa je potaknuo na pozorno čitanje apostolske pobudnice ‘Evangelii gaudium’ koja, kako je rekao, stalno govori o rastu i dozrijevanju, u vjeri i u ljubavi, u solidarnosti, kao i u razumijevanju Riječi. Stoga je jasno da prvi navještaj obuhvaća također put formacije i dozrijevanja u vjeri, rekao je Papa te napomenuo kako do rasta u vjeri dolazi kroz susrete s Gospodinom tijekom života. Ti se susreti čuvaju u sjećanju poput blaga, i oni su naša živa vjera, u osobnoj povijesti spasenja, rekao je. Oslanjajući se na tri uporišta: na sjećanje, nadu i razlučivanje trenutka, Papa je objasnio da je sjećanje ukorijenjeno u vjeri Crkve, u vjeri naših otaca; nada podupire vjeru; a na razlučivanje trenutka, kako je rekao, mislim u trenutku djelovanja, u trenutku kada primjenjujem vjeru koja djeluje kroz ljubav.
Sjećanje na primljene milosti smješta našu vjeru u povijest, u povijest vjere naših otaca, objasnio je Sveti Otac. Nada me vodi, upućuje me na obzor; ona je zvijezda, ali i ono što me podupire. Nada otvara vjeru Božjim iznenađenjima, a to našoj vjeri daje svježinu i otvara obzore. I na kraju, u određenom trenutku, na svakom raskrižju trebam raspoznati konkretno dobro, korak naprijed u ljubavi koji mogu učiniti, ali i način na koji Gospodin želi da ga učinim. Razlučivanje, prema Papinim riječima, konkretizira vjeru, ono ju čini djelatnom putem ljubavi, „pomaže nam dati vjerodostojno svjedočanstvo”.
„Misionarsko srce” ne odustaje od mogućega dobra, premda bi se moglo uprljati uličnim blatom, najsiromašnijima, najmanjima.
Vjerovati da se u njima nalazi Krist, razlučiti na najbolji način kako bi se učinio mali korak prema Njemu, za dobro tih ljudi, to je napredak u vjeri, istaknuo je Sveti Otac. Kao što je i hvala napredak u vjeri, i željeti više je također napredak u vjeri; nije to dobročinstvo, nego napredak u vjeri, dodao je te kao primjer ‘napretka u vjeri’ dao Šimuna Petra, kojemu Isus u svakom trenutku daje da čini djela vjere, sve dok nije postao papa.
Osvrnuvši se na dva imena Šimuna Petra, papa Franjo rekao je da njegova vjera napreduje i raste u napetosti između ta dva imena: između Šimuna, ribara, grešnika, prijatelja…; i Petra, stijene na kojoj se gradi, onoga koji ima ključeve, koji govori posljednju riječ, koji pase ovce i brine se za njih. Njihovo se uporište, odnosno oslonac, nalazi u Isusu. I mi imamo dva imena, neka ih svatko potraži, rekao je Papa. Vjera Šimuna Petra ima trenutke veličine, kao kada je priznao da je Isus Mesija, ali i one u kojima radi velike pogreške; trenutke krajnje slabosti i potpune zbunjenosti, sve do sramotnoga trostrukog nijekanja pred slugama.
Ipak, u toj izmučenoj vjeri Šimun Petar ima poslanje potvrditi i učvrstiti vjeru svoje braće, našu vjeru, istaknuo je papa Franjo te objasnio da „možemo razlikovati tri vrste misli, nabijenih osjećajima, koje djeluju u kušnjama Šimuna Petra”. Neke mu misli dolaze od njega samoga; druge potiče izravno đavao (od zloga duha); a treća vrsta misli jesu one koje dolaze izravno od Gospodina ili od Oca (od dobroga duha). Možda je najveća đavlova napast bila pobuditi u Šimunu Petru misao da nije dostojan biti Isusov prijatelj, jer ga je izdao. Teret naših grijeha često nas udaljuje od Gospodina, ali On je vjeran, uvijek je vjeran, i uvijek nas vodi naprijed. Uvijek je siguran Gospodinov oprost. Napast je uvijek prisutna u životu Šimuna Petra, ali i u našem životu. Još više, bez napasti se ne napreduje u vjeri, istaknuo je papa Franjo.
Na završetku meditacije Sveti Otac darovao je župnicima primjerak knjige jednoga starog kapucina iz Buenos Airesa, oca Luisa Drija, velikoga ispovjednika, kako je rekao Papa, naslovljene „Ne boj se oprostiti”. Možda će nam pomoći rasti u vjeri u Gospodina koji je toliko milosrdan u praštanju, istaknuo je papa Franjo. Bio je to dar i poziv rimskim župnicima.