Doc. dr. Martina Vuk Grgić govorila je o teologiji invaliditeta prikazavši okosnicu najvažnijih aspekata teologije invaliditeta i nedavnih promišljanja unutar i kroz kršćansku teologiju o invaliditetu. Poručila je da teologija invaliditeta, „izazov invaliditeta“ želi uvesti u teološki diskurs i promišljati o invaliditetu ne samo teološki, već i o teologiji iz perspektive iskustva invaliditeta. Naglasila je posebnost teološkog gledanja na invaliditet u odnosu na suvremena razilaženja i poimanja invaliditeta te je dodala da, osim kulturološko-društvene i medicinsko-antropološke dimenzije, perspektiva gledanja uključuje i metafizičko poimanje osobe, njezino dostojanstvo i njezino iskustvo invaliditeta.

Predavačica je poručila da teologija invaliditeta nastoji razumjeti i protumačiti prije svega poruku evanđelja i čovještvo Isusa Krista pored i u korelaciji s iskustvom osoba s invaliditetom i potom u svjetlu informativne i transformativne metode, podići svjesnost o značaju invaliditeta unutar teoloških rasprava i suvremene kulture. Istaknula je da se u teološkom govoru o invaliditetu i pokušajima definiranja invaliditeta treba voditi holističkim razumijevanjem ljudske osobe u svjetlu teologije stvaranja i praktičnog iskustva samog invaliditeta.

Predložila je i promjenu diskursa o invaliditetu unutar teologije na tri načina: a) apelirati na shvaćanje invaliditeta ne kao tjelesne deprivacije ili problema koji treba izliječiti ili ukloniti; b) nadići binarnost pojmova sposoban – nesposoban, normalan – nenormalan, za osobe s invaliditetom; i c) nadići inkluzivne „prilagodbe“ invaliditeta, te apelirati na prihvaćanje različitosti kao dara, ali i nadići tvrdokornost uma i srca ka prihvaćanju drugačijosti, te otvoriti prostor za novu preobrazbu mišljenja i mogućnosti postojanja u međusobnom odnosu samih osoba s invaliditetom i osoba bez invaliditeta.
Prof. dr. Jasna Kudek Mirošević govorila je o strategijama podrške u poučavanju učenika s teškoćama.

Poručila je da različitost učenika upućuje na potrebu planiranja i realizacije inkluzivne prakse temeljem načela univerzalnog dizajna učenja i poučavanja. Dodala je da načela univerzalnog dizajna za učenje i poučavanje služe svim učenicima s različitim odgojno-obrazovnim potrebama, bez obzira na sposobnost, teškoću, dob, spol ili kulturno i jezično porijeklo. U tu svrhu, mogućnost diskretne individualizacije odnosi se na primjenu različitih strategija podrške u poučavanju, poput primjerice, vizualnih didaktičkih sredstava, auditivnih didaktičkih tehnika, kinestetičkih didaktičkih metoda, različitih oblika izražavanja, odnosno na pripremu zadataka različite razine složenosti i različite nastavne aktivnosti.

Kazala je da su ishodi u povezanosti sa suvremenim strategijama podrške koje se odnose na diferencijaciju i individualizaciju učitelja/nastavnika, sukladno odgojno-obrazovnim potrebama učenika te se odnose, primjerice, na upute i pitanja kojima se učenik potiče i točno procjenjuje vrstu, količinu i težinu zadataka/nastavnih sadržaja, planira korake rješavanja zadataka/učenja nastavnih sadržaja i vrijeme potrebno za to. Istaknula je da je od posebne važnosti pomoći učeniku organizirati informacije jer se time utječe na usvajanje strategija učenja.

Prof. Kudek Mirošević zaključila je da, budući da je osnovno polazište inkluzivnoga odgoja i obrazovanja da uvjeti u okruženju za svakoga učenika moraju odgovarati njegovim individualnim snagama, interesima i potrebama u učenju, a ne biti oblikovani prema kategoriji oštećenja, odnosno teškoće koju učenik ima, za ostvarenje odgojno-obrazovnih ishoda važan odabir strategija podrške sukladnih osobitostima pojedinog učenika s teškoćama u razvoju.

Treće predavanje prvoga dana održao je doc. dr. Zlatko Bukvić, govoreći o inkluzivnom individualiziranom kurikulumu. Kazao je da je odgojno-obrazovni sustav usmjeren na promjene i inovacije profesionalne i programske potpore s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja svim sudionicima odgoja i obrazovanja. Istaknuo je da promjenama i unaprjeđenjem neposredne prakse, odgoj i obrazovanje postaju uključivi, pristupačni i dostupni neovisno o individualnim karakteristikama, interesima i sposobnostima učenika.

Pojasnio je da su podržavajući odnosi i individualizirani oblici podrške i strategije poučavanja preduvjet uspješnosti učenika u realizaciji predviđenih ishoda nastavnih predmeta. Individualizirani kurikulum usklađen s razvojnim sposobnostima i potrebama učenika objedinjuje načela inkluzivnog odgoja i obrazovanja jer obujmom sadržaja, vremenskim okvirima realizacije planiranih aktivnosti, metodama prezentacije sadržaja i metodičko-didaktičkom prilagodbom uvažava individualne karakteristike učenika, naglasio je predavač.

Započela Katehetska jesenska škola u Zagrebu