Šibenik, (IKA) – Misno slavlje s obredom pepeljanja na Čistu srijedu ili Pepelnicu, 1. ožujka, u katedrali Svetog Jakova u Šibeniku predvodio je šibenski biskup Tomislav Rogić. Uz biskupa koncelebrirali su umirovljeni biskup Ante Ivas i katedralni župnik don Krešimir Mateša. U homiliji biskup Rogić istaknuo je kako su tri elementa korizmenog vremena. Prvo je da se vjernik trudi sebi predočiti „koliko je Spasitelj za nas trpio”. Zbog toga u korizmi na poseban način molimo pobožnost križnoga puta i pratimo Spasitelja u njegovoj muci. Upravo zbog toga postoji sveto vrijeme korizme – razmatranje Isusove muke – njegove spremnosti da se do kraja žrtvuje za nas. Ne može nas to ostaviti ravnodušnim, pogotovo ako smo iskusili da se ljubav žrtvom dokazuje. Volim onoliko koliko sam se spreman žrtvovati. Korizma stoga nije poziv na besmislenu patnju, trpljenje, žrtvu, nego uvijek novo otkrivanje koliko je moja ljubav prema Bogu jaka. Čega sam se spreman odreći kako bih Boga više ljubio, pojasnio je biskup.
Drugi element korizmenog vremena je odricanje. Mogli bismo reći u korizmi se odricanjem učimo ljubiti – nesebično i dragovoljno. To je posve drukačija slika ljubavi od one koju su ovih dana oko Valentinova, na sve moguće načine, pokušali komercijalizirati razni trgovci. Odricanje čisti naš pogled na život i skreće nam pozornost na one koji se gotovo nemaju čega odreći jer su u velikoj oskudici. Mi im možemo pomoći i život učiniti ljepšim. I sami ćemo tada biti ispunjeni radošću kakva se ne može kupiti, rekao je biskup Rogić.
Kao treću oznaku korizme istaknuo je pokoru. Tko se to može pred Bogom pohvaliti svojim savršenstvom i da u ničemu više ne može napredovati, rasti, usavršiti se. Ili rečeno drukčije – tko je to bez grijeha da od Boga ne bi trebao moliti oproštenje? Svi se imamo za što pred Bogom kajati. Nije dobro ispitivati tuđu savjest, nego svoju. Nije se dobro ni uspoređivati jer svako će osobno stati pred Božje lice. Kad se molimo za neku našu potrebu, kad od Boga molimo neku milost spremni smo – da bi to dobili – i na žrtvu i na molitvu. No danas sve češće zaboravlja da smo kao vjernici pozvani činiti pokoru za svoje i tuđe grijehe. To smijemo. Izabrati pokoru koju ću pred Bogom u tajnosti činiti kako bi svoje srce ili srce nekog subrata pored sebe obratio na pravi put. Pokora ima svoje mjesto i kao naša zadovoljština Bogu za grijehe.
Na jedno si pitanje na početku korizme moramo dati odgovor. Želim li ja postati bolji? Jesam li došao do toga da mi je potrebno obratiti se? Neka nam ove korizme ne bude teško moliti, činiti pokoru, odreći se poneke stvari kako bi i mi iskazali ljubav drugima, a ponajviše onima koji su potrebniji od nas. Neka ova korizma bude – ne samo odricanje – ovoga ili onoga – neka ova korizma bude vježbanje dobrote, velikodušnosti, svladavanja – da ne skačemo na svaki mali nesporazum. Neka nam Božja ljubav prema nama bude motivacija, poticaj da učinimo svijet mrvicu boljim, uvijek mijenjajući najprije sebe sama, zaključio je biskup Rogić.