Požega, (IKA) – Tijekom godine u više se navrata u različitim dijelovima Požeške biskupije održavaju susreti zaručničke priprave za sklapanje kršćanskog braka. Jedan od takvih susreta održan je u Dvorani Sv. Terezije Avilske u Požegi tijekom pet večeri, od 20. do 24. veljače na kojem je sudjelovalo oko 150 osoba. Posljednje večeri 24. veljače zaručnike je pohodio požeški biskup Antun Škvorčević. Uvodnu riječ uputio je požeški dekan Jozo Jurić. Biskup je potom poveo molitvu i pozdravio nazočne mladence, izrazivši radost što u svojim životnim programiranjima razmišljaju o braku. Potaknuo ih je da si postave pitanje otkud su se pojavili ovdje u Hrvatskoj i baš u ovo vrijeme, zašto su se uopće rodili, ustvrdivši kako je činjenica njihova postojanja za njih najvažniji podatak, kao i pitanje što trebaju učiniti sa svojim životom. Spomenuo je kako je važno znati se iznenaditi činjenicom vlastitog postojanja, rekavši im da su mladi sve dotle dok imaju tu sposobnost. Posvijestio im je da to što postoje nije njihova zasluga, niti u prvom redu zasluga njihovih roditelja, nego je Božji dar. Podsjetio ih je da je svatko od njih osoba, više i dublje od vidljive pojavnosti i onoga što mogu opipati, odnosno da je njihova osobnost, jedinstvenost, neponovljivost i potpuna različitost od svih drugih, duhovni podatak. Pozvao ih je da sebe promatraju u dubinama svoga bića, jer se ondje krije istina o njihovu pravom identitetu. Upozorio je na napast materijalističkoga poimanja stvarnosti, da sebe i svijet oko sebe svedu samo na pojavnu stvarnost, rekavši da je za njih kao duhovna bića materijalna razina pretijesna.
Pored toga što smo jedinstveni i neponovljivi, nastavio je biskup, mi smo također nedorečena i nedovršena bića te nitko od nas ni u jednom trenutku svoga života ne može reći da je bio dovoljno čovjek. Mi smo bića u nastajanju, rekao je, ustvrdivši da je – za razliku od nežive i žive prirode oko nas koja je zatvoren sustav – jedino čovjek otvoren sustav. Potkrijepio je tu tvrdnju riječima ruskog književnika Dostojevskog da si nijedan mrav, pčela ili krava nikad ne postavljaju pitanje tko su i što su, jer je njihov život određen svojevrsnom formulom po kojoj se odvija. Rekao je kako čovjekova otvorenost za neizmjerno svjedoči da je on biće duha i to ima posebno očitovanje u duhovnoj moći njegove otvorenosti za drugoga, koju nazivamo ljubav, povezanu s povjerenjem. Upozorio je zaručnike da je sebičnost zatvorenost za drugoga i osuda na neslobodu, duhovnu moć koja ih potvrđuje u veličini i dostojanstvu njihove osobe. Pozvao ih je da razlikuju ljubav od zaljubljenosti, rekavši da je zaljubljenost osjećajna probuđenost za drugoga, koja je kratkoga vijeka te nije razborito donositi odluke u tom stanju, jer će one biti pogrešne. Ljubav ne zahvaća samo naše osjećaje, nego čitavu osobu, njezinu volju, srce i tijelo. Ljubav nije priča, riječ, poljubac – to su njezini znakovi – već opredijeljenost cijelim svojim bićem živjeti za drugoga, rekao je biskup, poručivši zaručnicima da će onoliko u svojem životu naći smisla, koliko budu živjeli jedno za drugo.
Podsjetio ih je da ljubav kao život za drugoga nije moguća bez žrtve, i da „primjer Isusove žrtve na križu iz ljubavi za nas svjedoči kako ona ispunja smislom, jer je jača i od same smrti”. Poručio im je da, kad oni svoju ljubav (sada zaručničku, a uskoro i bračnu) sjedine s Isusovom ljubavlju jačom od smrti, ulaze u Božji dinamizam u kojem se pobjeđuje. Upozorio ih je da će, ako u brak ulaze s pomućenim osjećajima sebičnosti, sa željom samo nešto od drugoga dobiti, a ne s opredjeljenjem nešto drugome dati, na kraju sve izgubiti. Razlog zbog kojeg se danas mnogi brakovi brzo raspadaju nije u nedostatku nečega materijalnog u obitelji, nego je on duhovne naravi, manjak povjerenja i ljubavi. Zato je biskup izrazio radost što se nazočni zaručnici žele vjenčati u crkvi i sklopiti kršćanski brak, očitujući uvjerenje da ne žele samo izvanjsku svečanosti, nego da Isus Krist bude moć njihove bračne ljubavi, i kao što Krist ljubi Crkvu da i oni uzmognu ljubiti jedno drugo. Dodao je kako je brak sakramentalna stvarnost kad dvoje ljudi, muškarac i žena iz vjere žele učiniti vidljivim odnos koji postoji između Krista i Crkve: Krist ljubi Crkvu jer je njegova, tako i bračni drugovi jedno drugo, on se ne odriče Crkve, tako se ni oni ne odriču jedno drugoga.
Polazeći od iskustva povjerenja, biskup je još govorio mladencima o važnosti vjere za njihov bračni život. Upozorio je kako ima nečega čudesnoga u činjenici da se između dvoje ljudi, između zaručnika dogodilo povjerenje. Ustvrdio je da se ono ne može naručiti, a još manje iznuditi, nego je Božji dar. Kad nestane povjerenja, osobe postaju prazne, a od praznine se ne može živjeti, rekao je biskup, podsjetivši da rastava braka nije rješenje, nego bijeg. Nemojte računati s rastavama. Ljubav je moć birati drugoga u povjerenju. Ne dajte da ta moć nestane, ili ako ona počne slabjeti, nemojte ići u sudnicu po rastavu, nego idite k onome koji vam može vratiti moć ljubavi – Isusu Kristu, poručio je biskup zaručnicima. Podsjetio ih je da je brak kao zajedništvo muškarca i žene smislio Bog koji je ljubav. Poželio je zaručnicima da njihov korak u brak bude zaista odvažan, da u njemu bude mjesta za Boga. Spomenuo im je da žive u društvu koje se ne zanima za njih kao osobe, nego kao proizvođače i potrošače, svodeći ih na materijalnu dimenziju, i da im Crkva želi biti na pomoć u cjelovitosti njihova bračnog života. Rekao je da je ova godina kad se slavi 20. obljetnica Požeške biskupije prigoda utvrditi se i u opredjeljenju za vrijednost braka u uvjerenju da je on projekt kojega je smislio Bog. Posvjedočio je zaručnicima svoje iskustvo obitelji s brojnom djecom, rekavši da u njima vlada vrijednosni sustav otvorenosti životu, koji u suvremenom društvu nerijetko nailazi na prezir, a trebao bi biti popraćen pohvalom i podrškom jer je on u skladu s Božjim projektom o čovjeku kao kreativnom biću, sustvaratelju novog čovjeka, određenog za vječnost.
Osvrnuo se i na pojavu da mladi napuštaju Hrvatsku u potrazi za boljim materijalnim standardom, rekavši da je materijalno veoma važno jer je i to stvorio Bog, ali da je daleko važnije živjeti u ljubavi za drugoga, da je to vrijednost koja donosi smisao i u siromaštvu. Podsjetio ih je da se 20. obljetnica utemeljenja Požeške biskupije slavi euharistijskim kongresom, jer se u euharistiji posadašnjuje Isusov “za nas” te „postajemo dionici njegove žrtve ljubavi na križu, jače od smrti”. Potaknuo je mladence da u Isusovu euharistijskom „za nas” trajno traže snagu za svoj bračni „jedno za drugoga”, svjesni da živjeti jedan protiv drugoga znači gubitništvo. Pozvao je da u slavljenju euharistije pronalaze lijek svojim nemoćima, poteškoćama i nevoljama na koje će nailaziti tijekom bračnog života. Posvjedočio im je da ih on osobno i cijela požeška mjesna Crkva prate svojom molitvom te ih je potaknuo da se odazovu na susret koji će za njih biti organiziran nakon godinu dana kad steknu prvo bračno iskustvo, i s tim povezane radosti i poteškoće.