Prvo godišnje izvješće o crkvenim politikama i postupcima zaštite za kalendarsku 2023., izradilo je Papinsko povjerenstvo za zaštitu maloljetnika.

Tijekom konferencije govorili su predsjednik Povjerenstva kardinal Seán Patrick O’Malley, OFM, cap., pravnica zadužena za godišnje izvješće Maud de Boer-Buquicchio, tajnik Povjerenstva biskup Luis Manuel Alí Herrera i pomoćnica tajnika Povjerenstva dr.  Teresa Morris Kettelkamp.

Nadalje, član Povjerenstva Juan Carlos Cruz, promicatelj prava osoba koje su proživjele svećeničko zlostavljanje diljem svijeta i komunikacijski savjetnik, iznio je primjedbe, zajedno sa s. Nilukom Perera iz Kongregacije Naše Gospe od ljubavi Dobrog Pastira koja djeluje kao koordinatorica Catholic Care za djecu International (CCCI).

Alat transparentnosti

Ovo pilot izvješće podijeljeno je u četiri dijela i analizira situaciju različitih mjesnih Crkava i kontinenata, učinkovitost Rimske kurije u zaštiti, kako Crkva pomaže društvu u zaštiti i kako Povjerenstvo nudi alat odgovornosti i transparentnosti.

Govori kako Crkva djeluje u pogledu zaštite, koji rizici ostaju i što treba učiniti. Navodi izazove i nudi preporuke mjesnim Crkvama koje su proučavane i na kontinentalnoj razini.

Štoviše, izvješće se također bavi izazovima za Dikasterij za nauk vjere Rimske kurije, čiji je Disciplinski odjel odgovoran za pravosuđe te preporučuje načine za učinkovitiju pomoć žrtvama i sprječavanje tih zločina.

Papin mandat

U restrukturiranju Rimske kurije, Papa je osnovao Povjerenstvo za zaštitu maloljetnika, koje radi na zaštiti i sprječavanju zlostavljanja i ono djeluje unutar Dikasterija za nauk vjere.

Papa je u travnju 2022. zamolio Povjerenstvo da mu podnese godišnje izvješće koje će poslužiti kao „pouzdan izvještaj o tome što Crkva čini i što treba promijeniti, kako bi se pomoglo nadležnim tijelima da djeluju.“

Dokument, primijetilo je Povjerenstvo, prati proces koji je prošao od vremena kada je zlostavljanje bilo rašireno, a zataškavanje i loše postupanje uobičajeno, do nove ere u kojoj postoji zaštita, prijavljivanje, istraga i skrb.

U izvješću je uočeno da su zemlje koje su bile suočene sa skandalima zlostavljanja od tada primijenile smjernice koje su rezultirale da dođe do dramatičnog pada broja slučajeva, također su upozorili da diljem svijeta nije postojala ista krivulja učenja. Na primjer, naglašeno je da postoji nedostatak podataka i resursa diljem globalnog juga, posebno u Meksiku te da oni usmjeravaju velik dio svoje pozornosti na te regije.

Zaštita i transparentnost za žrtve

Kardinal O’Malley istaknuo je da rad Povjerenstva, uključujući i ovo izvješće, „jest i uvijek je bio oko priznavanja i uključivanja žrtava i onih koji su preživjeli zlostavljanje u život Crkve.“

Povjerenstvo, kao trajna institucija Crkve, pojasnio je, svoju zadaću prati na tri konkretna načina.

Prva je, istaknuo je, pregled politike i zagovaranje žrtava, gdje se ocjenjuju i predlažu poboljšanja politika zaštite i postupaka koje su usvojile različite crkvene jedinice širom svijeta.

Druga je, nastavio je, izgradnja kapaciteta kroz inicijativu Povjerenstva Memorare za promicanje učinkovite provedbe tih politika i postupaka.

I konačno, treća je, napomenuo je, izvještavanje kroz godišnje izvješće, kako bi se dokumentirao napredak, nedostaci i preporuke.

Napredak između dva razdoblja

Izvješća žrtava, rekao je kardinal, „otkrivaju prijevarno razdoblje u kojem su crkveni vođe tragično iznevjerili one koje smo pozvani čuvati.“ Nazvao ga je „neprofesionalnim razdobljem u kojem crkveni čelnici donose odluke bez ikakvog pridržavanja politika, procedura ili osnovnih standarda brige za žrtve“ i „mračnim razdobljem u kojem nepovjerenje ometa sposobnost Crkve da bude svjedok Krista.“

„Srećom, prolazimo kroz drugo razdoblje“, za koje je rekao „da se počinje oblikovati u mnogim dijelovima svijeta, gdje odgovornost, skrb i briga za žrtve počinju donositi svjetlo u tamu.“

„To je razdoblje u kojem su uspostavljeni sustavi izvješćivanja koji nam omogućuju da slušamo i reagiramo na žrtve, s pristupom informiranim o traumi“; gdje „protokoli upravljanja rizikom“; gdje „Crkva pruža profesionalizirane usluge pratnje žrtvama“; gdje „oni koji služe i rade u Crkvi dobivaju obuku i formaciju koja im je potrebna za promicanje kulture zaštite.“

„To je razdoblje u kojem Crkva u potpunosti prihvaća svoju službu čuvanja“, rekao je.

„Naš put kao Crkve, priča je o našem iskustvu i napretku između ova dva razdoblja“,  naglasio je kardinal O’Malley.

Bivši posebni izvjestitelj UN-a o seksualnom iskorištavanju, voditelj izvješća

Dr. Buquicchio, koja je bila glavna tajnica Vijeća Europe i UN-ov posebna izvjestiteljica za seksualno iskorištavanje od 2012. do 2020., govorila je o izvješću.  Primijetivši da je da je predugo poziv na odgovornost bio neodgovoren u Crkvi kada je riječ o odgovoru na zlostavljanje koje je počinilo svećenstvo, rekla je: „Međutim, s ovim prvim godišnjim izvješćem mi kao Povjerenstvo angažiramo crkveno vodstvo na najvišim razinama – bilo u mjesnim Crkvama ili strukturi upravljanja Crkvom u Vatikanu – u priznavanju hitne potrebe za boljim odgovorom taj poziv.“

Stručnjakinja je primijetila da je to pilot izvješće „daleko od savršenog“, „ali ima zdravu metodologiju koja će se s vremenom razvijati, kako bi postala sveobuhvatnija. Ovo izvješće prije svega uključuje izravna saznanja od žrtava i preživjelih“, istaknula je.

Potreba za boljom provjerom podataka

„Na temelju mog iskustva posebnog izvjestitelja UN-a o seksualnom iskorištavanju djece koji izvješćuje upravu UN-a (Opću skupštinu i Vijeće za ljudska prava) o tematskim ili lokalnim pitanjima, naglašavam dugoročni učinak takvih mehanizama prijavljivanja kao rezultat kumulativnog niza izvješća mojih prethodnika i nasljednika, koji su uvijek plod dijaloga s brojnim dionicima“, rekla je.

„Alat za izvješćivanje koji danas predstavljamo je onaj koji će omogućiti Crkvi da ponudi žrtvama i njihovim zajednicama iskreni izvještaj o napretku i postojanim prazninama tijekom vremena – popraćeno preporukama za one koji su u poziciji da to učine, da popune te praznine.“

„Nažalost, veliki dio Crkve ostaje bez čvrstih praksi ili kapaciteta za prikupljanje podataka, unatoč činjenici da su podaci ključni za našu sposobnost promicanja odgovornosti. Stoga, moramo se posvetiti ulaganju u infrastrukturu i resurse Crkve za prikupljanje podataka“, istaknula je.

Stručnjakinja je također istaknula ulogu izvješća, također, kao koordinirajućeg alata, „za razmjenu dobrih praksi“, dok isto tako poziva vodstvo Crkve, vjernike i sve one dobre volje da potaknu njihovu provedbu.

Tajnik Povjerenstva biskup Herrera također je istaknuo da, unatoč otporima s kojima su se u prošlosti suočavali pri rješavanju tog pitanja, vidi veliki napredak.

Slično tome, Juan Carlos Cruz , žrtva seksualnog zlostavljanja i član Povjerenstva, priznao je: „Nikad nisam mislio da ćemo doći do ovog dana“ i rekao je da želi zahvaliti papi Franji što se založio za to, zbog iskrenosti, slušanja i brige za žrtve.

Vremena se mijenjaju

„Polažem golemu nadu u ovo godišnje izvješće“, rekao je dodajući: „Sastavljanje ovoga nije bilo lako, ali učinjeno je s uvjerenjem da je ovo ogroman prvi korak. Koristimo riječi koje prije nismo koristili, ‘istina’, ‘pravda’ i odšteta’“, rekao je ističući da su „u prošlosti one bile ‘tabu’.“

Dr. Buquicchio je naglasio da se vremena mijenjaju, s manje otpora, te kako je zaštita, u smislu pozivanja na odgovornost počinitelja i rad na sprječavanju tih zločina, ključna za sigurnu Crkvu.

Tijekom novinarskih pitanja, jedan je novinar pitao razmišljaju li govornici o tome doprinosi li život svećenika u celibatu krizi seksualnog zlostavljanja.

Dr. Buquicchio je odbacio tu sugestiju, istaknuvši da postoji nesporazum jer se ne radi o seksualnim odnosima među odraslim osobama, već o „zločinu, kažnjivom činu pedofilije nad djecom“ koji zahtijeva psihološku podršku i brigu.

Štoviše, kardinal O’Malley također je dodao da se ne sjeća nijedne ozbiljne studije koja sugerira da postoji bilo kakva veza između celibata i svećeničkog seksualnog zlostavljanja djece.