Požega, (IKA) – U Dvorani sv. Terezije Avilske u Požegi održan je 18. veljače stručni skup vjeroučitelja u osnovnim i srednjim školama na području Požeške biskupije. Skup, kojemu je nazočio i požeški biskup Antun Škvorčević, organizirala je Agencija za odgoj i obrazovanje u suradnji s Katehetskim uredom Požeške biskupije. Tema stručnog skupa bila je “Rad s djecom s teškoćama u nastavi katoličkog vjeronauka”.
Susret je počeo molitvom koju je pripremila vjeroučiteljica Ksenija Tomašek, a predvodile su je vjeroučiteljice Tihana Petković i Ivana Turuk. U molitvi su se vjeroučitelji spomenuli i preminuloga profesora Tomislava Ivančića. Potom je predstojnik Katehetskog ureda Požeške biskupije Robert Mokri pozdravio biskupa Škvorčevića, višu savjetnicu Ankicu Mlinarić i sve nazočne vjeroučitelje.
Nadovezujući se na molitvu i pozdravljajući nazočne vjeroučitelje, biskup je izrazio radost što među njima ima onih koji su u vjeroučiteljskoj službi u Požeškoj biskupiji “izdržali” svih dvadeset godina njezinog postojanja, podsjetivši “da smo osnutkom Požeške biskupije, između ostaloga na sebe preuzeli i obvezu naviještanja Isusove radosne vijesti na različitim razinama i na različite načine, od kojih je jedan i vjeronauk u školi”. Ustvrdivši da ono što mi kroz vjeronauk u školi obznanjujemo nije nešto naše ljudsko, nego je Božja objava odozgo, biskup je naglasio da “Isus nije neki religijski učitelj, netko tko odozdo nešto pokušava i nastoji, nego da je on sišao odozgo, s neba, utjelovljenjem postao jedan od nas, da bi nam objavio tko je Bog i tko smo mi u njemu”. Naviještanje Isusove radosne vijesti, nastavio je biskup, jest “objava” kojoj se vjeruje, a ne “izjava” koja se drugima nameće. Ustvrdio je da bi vjeroučiteljsko nastojanje da djecu samo nauče što je više moguće o Bogu, bilo kratak cilj, jer “Isusova riječ nije učenje, nego navještaj”; ona je proglas istine “da nas je Isus iz bolesnog stanja poveo u stanje zdravlja”, i to u imperativima: “Idite, ozdravi, počuj!” Stoga ih je pozvao da si kao cilj svoga vjeroučiteljskog djelovanja postave uvođenje djece u život po vjeri. Rekao je da ostvarenju toga cilja služe upravo ovakvi susreti te je izrazio svoju radost što se vjeroučitelji na njima stručno usavršavaju kako bi potpunije bili uz Krista i druge uvodili u život.
Podsjetio ih je na činjenicu da je proslava 20. obljetnice Požeške biskupije povezana s Trećim biskupijskim euharistijskim kongresom, i da je to razlog što su ovogodišnju korizmu nazvali “kongresna korizma”. Ponovio je kako se slavljem Euharistijskog kongresa žele podsjetiti “da smo mi zajedništvo koje okuplja živi, uskrsli Isus Krist, pobjednik nad smrću”, i da to zajedništvo mjesne Crkve koje se neprestano očituje i ostvaruje u presvetoj Euharistiji, žele očitovati na biskupijskoj euharistijskoj postaji, 24. rujna u Požegi. Pozvao je vjeroučitelje da se aktivno uključe u programe priprave, da budu od pomoći u izvođenju korizmenih kateheza u župi, a osobito da sudjeluju u spomenutom događaju u rujnu. Također ih je potaknuo da ne ostanu samo na razini stručnosti, jer stručnost sama po sebi ne vodi u dubine Kristove, prema kojima oni moraju težiti. Poželio im je uspješan rad na stručnom skupu te im zahvalio za sve ono što nastoje činiti u svom vjeroučiteljskom poslanju.
Pozdravnu riječ sudionicima stručnog skupa uputila je i viša savjetnica za vjeronauk Ankica Mlinarić, koja je naglasila važnost i potrebu obrađivanja ove teme te ukratko predstavila predavačicu i voditeljice radionica. Predavanje “Izazovi i mogućnosti rada s učenicima s teškoćama u razvoju” održala je Dejana Varnica, mr. spec. školske i predškolske pedagogije. Započela je upitom o učestalosti rada s djecom s teškoćama u razvoju, naglasivši pritom potrebu prepoznavanja i razlikovanja specifičnosti takve djece. Spomenula je da učenici s posebnim potrebama imaju pravo na obrazovanje koje će poštovati njihovo dostojanstvo, poticati njihove najbolje sposobnosti, samostalnost i uključivanje u zajednicu, a time i u društvo. Navela je različite oblike oštećenja, teškoće u učenju, poremećaje u ponašanju i intelektualne teškoće koje je potrebno uočiti i dokumentirati kako bi se moglo odgovorno i prikladno postupiti u odgojno-obrazovnoj integraciji učenika u zajednicu i društvo. Bilo da se radi o redovnim programima s individualiziranim pristupom ili o prilagođenim programima, svakom je djetetu potrebno pristupiti na individualiziran način i vrednovati njegovo napredovanje u odnosu na njega samoga i na početnu situaciju koja je zatečena. Poželjne osobine nastavnika u takvom procesu su, na prvom mjestu, strpljenje, a onda fleksibilnost, ljubav, ljubaznost i stručnost.
Nakon predavanja uslijedile su dvije radionice pod nazivom “Metodika rada s učenicima s teškoćama u razvoju u nastavi vjeronauka s posebnim naglaskom na izradu prilagođenog i individualiziranog programa” i “Metodika rada s učenicima s teškoćama u razvoju u nastavi vjeronauka iz perspektive pedagoga i defektologa”. Radionice su održale zajedno profesorica pedagogije Kristina Gugić i profesorica defektologije Maša Pešec. Tijekom odvijanja radionice one su na temelju vlastitog dugogodišnjeg iskustva rada s djecom s teškoćama u razvoju odgovarale na pitanja vjeroučitelja, i nastojale pomoći u iznalaženju početnih rješenja za neke konkretne probleme s kojima se susreću vjeroučitelji u svakodnevnom radu.