Požega, (IKA) – Na blagdan Gospe Lurdske, 11. veljače, požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je euharistijsko slavlje u požeškoj katedrali u zajedništvu sa svećenicima iz Požeškoga dekanata i središnjih biskupijskih ustanova. Na početku slavlja biskup je uputio tri pozdrava Isusovoj Majci a nazočni joj klicali na lurdski način „zdravo, zdravo Marijo”. Homiliju je biskup počeo pitanjem iz prvoga liturgijskog čitanja “Čovječe, gdje si?”, koje je Bog postavio na prapočecima čovječanstva, nakon što su Adam i Eva povjerovali Zlome, iznevjerili se Bogu, izgubili svoj identitet i na taj način postali gubitnicima. Rekao je da, dok se Adam pred tim Božjim pitanjem sakrio i pobjegao, novi Adam, Isus Krist, na nj je odgovorio svojim vjernim “Evo me!”, te je svojom poslušnošću Ocu do u smrt omogućio da u stanju naše izgubljenosti i ranjenosti zlom i smrću, ostvari svoj božanski naum spasenja. Kad god iz čovjeka progovori njegova ranjenost zlom i smrću, nastavio je biskup, odjekuje Božje pitanje “Čovječe, gdje si?” Ustvrdio je da je 1858. godine preko male Bernardice a na Marijina usta Bog čovječanstvu postavio upravo to spasonosno pitanje. Mala Bernardica po Marijinu naputku ima odgovor: uzima krunicu u ruke, moli i čini pokoru, te se na taj način uključuje u dinamizam Isusove pobjedničke vjernosti Ocu koji se od toga lurdskog događaja do danas zbiva u mnogim ljudima, koji shvaćaju da jedino u Isusu Kristu mogu postići smisao svog postojanja, biti izbavljeni od zla i smrti. Zaključio je da lurdski događaj i danas poziva svakoga od nas da na Božje pitanje “Čovječe, gdje si?” odgovorimo: “Evo me u Isusu Kristu. U njemu želim živjeti oslobođenost ranjenosti zlom i smrću, u njemu biti spašen, njega prihvatiti kao svoju istinu i konačnu sudbinu. Pozvao je nazočne da večeras zahvale Bogu na njegovim iznenađujućim strategijama, koji svoja velika djela uvijek ostvaruje malenim putem po malenim ljudima jer oni veliki i moćni, zaokupljeni svojim poslovima ne zamjećuju Božje djelo, a ako ga i zamijete, često ga prezru, smatrajući da se njime ne može ništa postići. Ustvrdio je da je ta Božja strategija ostvarenja velikih djela po malim i neznatnim ljudima osobito vidljiva u Marijinu životu, ali i u život svih nazočnih vjernika.
Osvrnuo se na sadašnji trenutak u Hrvatskoj, označen s puno tuge, nevolje, tjeskobe, jada, siromaštva, sukoba, nerazumijevanja, te kazao da jedino Isus daje točnu dijagnozu čovjeka, koja vrijedi za sva vremena, a koja je zapisana u današnjem evanđeoskom ulomku o čudesnom umnažanju kruha. Pojasnio je da Isus, govoreći o gladnom očituje žalost zbog tog njegova stanja, ne smjerajući u konačnici na biološku glad čovjeka praznog želudca, nego onu glad koja u dubini čovjekova bića čezne za puninom, smislom, onostranošću, Bogom. Ustvrdio je da glad našega praznog srca može ishraniti jedino Isus Krist, koji je za sebe više puta rekao: ‘Ja sam kruh života’; da on jedini ima moć pobijediti ono što je u nama ranjeno zlom, prolaznošću i smrću, i u dubinu našega gladnog bića unijeti puninu života. Podsjetio je da Marija na različite načine služi tom Isusovu djelu hranjenja gladnog ljudska srca, da ona neprestano na svoj način prostire euharistijski stol, potiče i okuplja ljude na misu, s njima slavi i raduje se što primanjem euharistijskog kruha postaju dionicima Isusove besmrtnosti. Biskup je spomenuo kako je utješno što i u Požegi postoji veliki broj onih koji su iz vjere shvatili da jedino Isus Krist može nahraniti njihovu duboku glad za smislom i puninom života. Istaknuo je kako je večeras u pripravi za slavlje Trećega biskupijskog euharistijskog kongresa prava prigoda s Marijom razmišljati o važnosti euharistijskog kruha i obnoviti se u svijesti da slaveći i primajući Isusovo žrtvovano tijelo na križu i njegovu ljubav koja je pobijedila smrt, na najdublji način očitujemo i ostvarujemo svoju pripadnost njegovoj Crkvi. Završavajući homiliju pozvao je nazočne da svakodnevno pokorom, obraćenjem i molitvom odgovore na Marijin poziv u Lurdu. Posebno je upozorio na važnost molitve koja je trajna povezanost s Bogom, život u njegovoj prisutnosti, najljepše i najbolje što možemo učiniti za sebe i za druge.
Nakon popričesne molitve sudionici misnog slavlja s upaljenim svijećama u rukama uputili su u procesiji katedralnim trgom s likom Gospe Lurdske, koji su nosili vjernici odjeveni u narodne nošnje. Po povratku u crkvu, biskup je pred likom Gospe Lurdske, koji pamti poglede mnogih Požežana tijekom više od stotinu godina, uime nazočnih izmolio molitvu predanja Isusovoj Majci. Na kraju slavlja biskup je pitanje s početka homilije “Čovječe, gdje si?” preoblikovao u pitanje nazočnima “Kako ste?”, izrazivši uvjerenje da im je duša po zagovoru Isusove Majke ishranjena Isusovom blizinom, puna topline i one nježnosti koju ona unosi u nas svaki puta kad je slavimo. Pozvao je prisutne da to vjerničko srce ponesu u svoje domove te na sve njihove rane i poteškoće, radosti i nade zazvao Božji blagoslov.