Sarajevo, (IKA/KTA) – Na spomendan blaženog kardinala Alojzija Stepinca, u petak 10. veljače, u sarajevskoj katedrali euharistijsko slavlje u koncelebraciji s pomoćnim biskupom Perom Sudarom i dvadesetak svećenika predvodio je vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić.
U propovijedi kardinal Puljić uputio je na lik bl. Alojzija Stepinca, uzora kršćanskog svjedočenja i vjernosti Bogu, Crkvi i svom narodu. Donoseći osnovne biografske podatke iz blaženikova života, istaknuo je kako je nakon preuzimanja nadbiskupije bio žarki propovjednik Božje riječi, pohađao je župe jer želi biti bliz vjernicima, promicao Katoličku akciju, Caritas, pobožnost Blaženoj Djevici Mariji, posebno hodočasti u Mariju Bistricu. Utemeljio je brojne nove župe. Organizirao je proslavu 1300 godina evangelizacije hrvatskog naroda. U tijeku Drugoga svjetskog rata posebno se zauzimao za progonjene i patnike: zbrinuo je oko 500 slovenskih svećenika, 6711 bolesne i gladne djece, prosvjedovao je protiv progona Židova i provedbe nacističkih zakona. Nezaboravan je njegov govor 31. listopada 1943. ispred zagrebačke katedrale u kome je osudio diskriminaciju, rasnu, nacionalnu i vjersku, ubijanje i zatvaranje nevinih, otimanje i palež imovine mirnih sela.
Bio je čovjek nepokolebive nade – pouzdanja u Boga. To je bilo njegovo geslo u biskupskom grbu, ali još više od gesla, bio je to njegov život. Kada je trebalo izdržavati brojne kušnje unutar Crkve i izvan Crkve. Nije mu to stanje zasjenilo pogled u budućnost, pun pouzdanja u Boga, u Krista raspetog koga je propovijedao i svjedočio, naglasio je kardinal Puljić. Podsjetio je kako je blaženik bio i čovjek istine. „Koliko god je bilo opasno svjedočiti istinu i naviještati istinu, on je to hrabro činio”. Također, bio je čovjek čiste savjesti. „Na suđenju, montiranom, izrekao je svoj govor svoju obranu, a u biti nije to bila obrana njega, nego istine. Zato je zasvjedočio: Savjest mi je mirna”.
Kardinal Puljić podsjetio je da je Stepinac bio i čovjek vjeran Crkvi i Petrovu nasljedniku. To se posebno očitovalo u njegovu stavu da ne dopusti odvajanje Katoličke Crkve u hrvatskom narodu od Vatikana. „Kao poglavar zagrebačke Crkve a ujedno i najugledniji biskup u hrvatskom narodu ostavio je svijetli trag i putokaz kako se postaviti u tim mračnim vremenima. Posebno kada su komunisti našli u Crkvi one koji će surađivati s njima kroz osnivanja svećeničkih udruženja, on neustrašivo iznosi jasne principe”.
Na kraju, bio je borac za čovjeka. U teškim vremenima organizirao je pomoć ugroženima, prognanima, posebno djeci i onima koje je režim obespravio. Nije to bilo drago režimu, o čemu postoje brojni zapisi i prijetnje, ali ostaje ustrajan na strani ugroženih, podsjetio je propovjednik, te ukazao na činjenicu kako mnogi i u naše vrijeme upravo to Stepincu osporavaju. Euharistijsko slavlje uveličao je zbor Vrhbosanskoga bogoslovnog sjemeništa.