Zagreb, (IKA) – Na jedanaestoj “Književnoj večeri četvrtkom” Hrvatskoga književnoga društva Sv. Jeronima u četvrtak 9. veljače održan je “Razgovor sa župnikom”. Voditelj Stjepan Razum razgovarao je s Leonardom Markačem, župnikom u župi Uznesenja BDM u Koprivnici-Močile. Premda su župnici poznate osobe, kako u svojoj užoj sredini, župnoj zajednici, tako i na razini biskupije ili nadbiskupije, mnogim su ljudima oni ipak zagonetne osobe. Štoviše, ljudi koji ne sudjeluju u bogoslužjima i nepoznato im je župno zajedništvo, u osobnoj ili obiteljskoj potrebi teško se odlučuju prekoračiti prag župne kuće, zbog nekog straha ili neizvjesnosti. Stoga se preko ovoga razgovora željelo približiti župnika kao osobu iz naroda i za narod.
A kad je riječ o župniku Markaču, on to doista jest. Rođen je u obitelji Gabrijela i Marije rođ. Dominik, koji su imali desetero djece, od kojih su dvojica sinova svećenici, a jedna kći redovnica. Svećenički poziv dobio je unutar svoje obitelji i unutar svoje župne zajednice u Goričanu. Nakon redovitoga gimnazijskog i fakultetskoga školovanja u Zagrebu, nadbiskup Franjo Kuharić zaredio ga je za svećenika 27. lipnja 1976. Dušobrižno je djelovao kao duhovni pomoćnik u Selnici (1976.-1979.) i kod sv. Nikole u Koprivnici (1979.-1983.), te sada već više od 33 godine djeluje kao prvi župni upravitelj ili župnik u novoosnovanoj župi u Močilama. Biti prvi župnik u novoosnovanoj župi jest povlastica, ali i odgovornost, jer prvi župnik ima zadaću postaviti temelje novoj župnoj zajednici. To je Markač, po svemu sudeći uspio dobro ostvariti. Na materijalnom području izgradio je župnu kuću i obnovio župnu crkvu, koja je dotad bila samo zapuštena kapela. Podigao je i kapelu Sv. Leopolda Bogdana Mandića. Izgradio je župno zajedništvo, koje trajno podržava povremenim pučkim misijama. U župi djeluju tri različita zbora, a mnoge župljane, a i ljude šire okolice, okuplja u izdavačkom pothvatu objavljivanja župnoga lista “Močile”, koji je od 1995. izišao do danas u 84 broja. Ključ svakoga uspjeha jest uključivanje što šireg kruga ljudi u pojedine pothvate. U tom smislu svaki župnik mora biti poduzetnik, i to za različite vrste poslova, kako one čisto duhovne naravi, tako i one materijalne naravi. Na kraju su se u razgovor uključili pojedini slušatelji sa svojim zanimljivim pitanjima, ali i vlastitim svjedočenjima.