Zagreb, (IKA) – Koncelebrirano euharistijsko slavlje na posljednji dan trodnevnice pred Stepinčevo predvodio je 9. veljače zagrebački pomoćni biskup Valentin Pozaić. Na početku homilije podsjetio je kako smo prije tjedan dana proslavili blagdan Svijećnice, ujedno i Dan posvećenog života. U tom je kontekstu istaknuo riječi starca Šimuna upućene Mariji kako je njezin sin „postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan”. U susretu s tim djetetom Isusom, licem Božjeg milosrđa i dobrote čovjek ne može ostati ravnodušan: ili će ga voljeti ili odbacivati kako onda tako i danas. Sve dok se Evanđelje bude naviještalo na ovoj zemlji Isusovi učenici proći će kroz istu sudbinu, jer svi koji hoće živjeti pobožno u Kristu Isusu bit će progonjeni. U svijetu laži i nepravde učenici će biti osporavani, progonjeni i ubijani. No, one učenike koji ga ljube, koji mu ostaju vjerni, Isus ne zaboravlja, naglasio je biskup, te podsjetio kako jedan od vjernih učenika, pastira Crkve danas sjaji pred nama u slavi svetih mučenika. „Premda još ne u punom sjaju, ali taj čas dolazi”. Bio je znak osporavan u vrijeme svoga života, logora i pritvora, pa i nakon mučeničke smrti. Progon se nastavlja i nakon proslave beatifikacije i traje i danas u iščekivanju neizbježne, ali sigurne kanonizacije i ne trebamo se čuditi ako to još potraje, jer je bio trajno i potpuno vjeran svome Učitelju, naglasio je propovjednik, te podsjetio kako je sramotni proces Stepincu bila svečana prilika da posvjedoči: „Krist je za nas Bog i za Njega smo spremni umirati svaki dan i svaki čas”. Biskup Pozaić istaknuo je da je „agresija osporavanja djelo zloga. I u naše dane moramo gledati nepravdu, slušati poniženja: križ se danas tovari njegova ramena i na naša, ali mi znamo križ je blagoslov. Isus je put i istina i život. Tome nasuprot pojavljuje se sotona, lažac i otac laži, zavodnik ljudi i čovjekov ubojica od početka. Tu su i njegovi suradnici laži”. U tom je kontekstu biskup Pozaić istaknuo kako je engleski pisac Robin Harris napisao knjigu „Stepinac: njegov život i vrijeme”. Prvo od dvanaest poglavlja autor je naslovio „laž”.
Laž je naime bila temelj i fasada montiranog procesa u kojem je blaženik osuđen na 16 godina zatvora i na petogodišnji gubitak građanskih prava. U Zagreb se živ nije smio vratiti. Bio je prognan u vlastitoj domovini, bila je to sudbina mnogih svećenika, redovnica i vjernika. No, Bog svojih ne zaboravlja. I za blaženog Alojzija vrijedi poruka: grob će mu biti slavan. Da se to već obistinilo, tome smo svjedoci i mi i brojni hodočasnici i brojni posjetitelji koji pohađaju ovu katedralu i ovaj oltar, no to još nije sve, naglasio je biskup, te podsjetio kako je pročelnik Kongregacije za nauk vjere kardinal Mueller u knjizi „Razgovori o nadi”, koja je prošle godine prevedena i na hrvatski jezik, napisao: „Izričem želju da se njegov grob u prezbiteriju zagrebačke katedrale pretvori u važno središte međunarodnog hodočašća, koji će privući mnoge vjernike, posebice pastire da mole i da časte toga mučenika slobode savjesti u vršenju pastoralne ljubavi”.
Zidovi ideologija zla podložni su svom roku trajanja i neočekivano se i nužno urušavaju, rekao je propovjednik, te podsjetio kako puno ime našega blaženika glasi Alojzije Viktor tj. „pobjednik”. U Stepinčevoj nadi mi očekujemo, rekao je biskup Pozaić, njegov slavni dan pobjede i proslave i nagrade. Hrvatski veliki prijatelj, sada već kanonizirani papa Ivan Pavao II. u ovoj katedrali godine 1994. našeg blaženika opisao kao „najsvjetliji lik među velikanima vjere Crkve u Hrvata”.
Biskup Pozaić podsjetio je kako je kao vjeran učenik Dobroga Pastira naš blaženik živio istinu u ljubavi u tri neodoljive stvarnosti, što je kardinal Franjo Kuharić izrekao u tropletu „bogoljublje, čovjekoljublje, domoljublje”. Alojzije Stepinac, zagrebački nadbiskup i kardinal, osporavan je i osuđen jer je branio dvije istine: jedinstvo Crkve s Petrom u Rimu, te jer je branio istinu naravnog prava i govorio „ako svaki narod na svijetu ima pravo da upravlja svojom sudbinom, onda nitko ne može to pravo osporiti hrvatskom narodu”. Poznato je da su najveći sveci oni s najviše protivljenja, osporavanja. U tu skupinu ulazi i naš blaženik i njegova kanonizacija. Hoćemo li se obeshrabriti, bezutješno rastužiti, razbjesniti, uzvratiti sličnom mjerom? Nipošto! Mi smo narod svetaca i mučenika, suradnici istine. Ne želimo ni na koji način postati suradnici laži i suradnici zloga. Želimo biti i ostati suradnici Boga dobrote i ljubavi. Neka nas taj svijetli lik Crkve Božje u Hrvata, blaženi Alojzije, sada u zajedništvu nebeske Crkve s Djevicom Marijom najvjernijom zagovornicom Hrvata, zagovara da živeći u isto vjeri, nadi i ljubavi živimo Bogu na slavu, čovjeku na spasenje, a Crkvi na ponos, zaključio je biskup Pozaić.
Nakon popričesne molitve zahvalu predvoditelju slavlja uputio je mons. Batelja. Posebno mu je zahvalio na riječima ohrabrenja da „ništa ne poljulja našu vjeru i naše osvjedočenje”. Prije blagoslova biskup Pozaić još je jednom naglasio: „Znak protivljenja, osporavanja postaje sveti znak privlačnosti i putokaz prema onomu koji je vrelo života, istine, pravde i ljubavi, a to je naš sveti Alojzije. Neka nas prati svojim blagoslovom”.