Luiz Inácio Lula da Silva, predsjednik Savezne Republike Brazil

Želio bih vam čestitati na vašoj ulozi u predsjedanju G20, koja predstavlja najveća svjetska gospodarstva. Također upućujem srdačne pozdrave svima prisutnima na ovom summitu G20 u Rio de Janeiru. Iskreno se nadam da će rasprave i rezultati ovog događaja doprinijeti promicanju boljeg svijeta i prosperitetne budućnosti za generacije koje dolaze.

Kao što sam napisao u svojoj enciklici Fratelli tutti, “svjetska politika ne smije propustiti da si za jedan od glavnih i sveobuhvatnih ciljeva postavi učinkovito uklanjanje gladi. Naime, kada se financijskom špekulacijom određuje cijena namirnica,  tretirajući ih kao svaku drugu robu, milijuni trpe i umiru od gladi. S druge strane, bacaju se tone hrane. To je prava sablazan. Glad je zločin, hrana je neotuđivo pravo. Mnogo puta, zadubljeni u semantičke ili svjetonazorske rasprave, puštamo da još i dan-danas braća i sestre umiru od gladi i žeđi” (br. 189).

Međutim, u kontekstu globaliziranog svijeta koji se suočava s mnoštvom međusobno povezanih izazova, bitno je prepoznati značajne pritiske koji se trenutačno vrše na međunarodni sustav. Ti se pritisci očituju u mnogovrsnim oblicima, uključujući intenziviranje ratova i sukoba, terorističke aktivnosti, vanjsku politiku koja se pouzdaje samo u sebe, djela agresije, kao i ustrajnost nepravdi. Stoga je od najveće važnosti da G20 identificira nove načine za postizanje stabilnog i trajnog mira u svim područjima sukoba, s ciljem vraćanja dostojanstva onima koji su tim sukobima pogođeni.

Oružani sukobi kojima trenutno svjedočimo nisu samo odgovorni za značajan broj smrti, masovno raseljavanje i uništavanje okoliša; oni također pridonose povećanju gladi i siromaštva, kako izravno u pogođenim područjima tako i neizravno u zemljama stotinama ili tisućama milja udaljenim od zona sukoba, posebno kroz prekide opskrbnih lanaca. Ratovi i dalje predstavljaju značajan pritisak na nacionalna gospodarstva, posebno zbog pretjerano velike količine novca koja se troši na oružje i naoružanje.

Nadalje, postoji značajan paradoks u pogledu pristupa hrani. S jedne strane, preko 3 milijarde ljudi nema pristup hrani. S druge strane, gotovo 2 milijarde ljudi ima prekomjernu tjelesnu težinu ili je pretilo zbog loše prehrane i sjedilačkog načina života. To zahtijeva zajednički napor za aktivno uključivanje u promjene na svim razinama i reorganizaciju prehrambenih sustava u cjelini (usp. Poruka za Svjetski dan hrane 2021.).

Nadalje, vrlo je zabrinjavajuće da društvo još nije pronašlo način da se pozabavi tragičnom situacijom onih koji pate od gladi. Prešutno prihvaćanje gladi od strane ljudskog društva skandalozna je nepravda i teška uvreda. Oni koji lihvarstvom i pohlepom uzrokuju glad i smrt svoje braće i sestara u ljudskoj obitelji neizravno čine ubojstvo, što im se može pripisati (usp. Katekizam Katoličke Crkve, br. 2269). Ne treba štedjeti napora da se ljudi izvuku iz siromaštva i gladi.

Važno je imati na umu da problem gladi nije samo pitanje nedovoljne količine hrane; to je posljedica i širih društvenih i ekonomskih nepravdi. Siromaštvo je posebno glavni čimbenik koji pridonosi gladi, održavajući ciklus ekonomskih i društvenih nejednakosti koje su raširene u našem globalnom društvu. Postoji neraskidiva veza između gladi i siromaštva.

Stoga je jasno da je potrebno hitno i odlučno djelovanje kako bi se iskorijenila pošast gladi i siromaštva.

Ova akcija mora biti poduzeta zajednički i suradnički, uz uključivanje cijele međunarodne zajednice. Provedba učinkovitih mjera zahtijeva konkretnu predanost vlada, međunarodnih organizacija i društva u cjelini. Središnje mjesto ljudskog dostojanstva koje je Bog dao svakom pojedincu, pristup osnovnim dobrima i pravedna raspodjela resursa moraju biti prioriteti u svim političkim i društvenim programima.

Nadalje, iskorjenjivanje pothranjenosti ne može se postići samo povećanjem globalne proizvodnje hrane. Zapravo, već ima dovoljno hrane da se nahrane svi ljudi na našem planetu; jednostavno je nejednako raspoređena. Stoga je bitno uočiti značajnu količinu hrane koja se baca svaki dan. Borba protiv bacanja hrane izazov je koji zahtijeva zajedničko djelovanje. Na taj se način sredstva mogu preusmjeriti prema ulaganjima koja pomažu siromašnima i gladnima zadovoljiti svoje osnovne potrebe. Nadalje, potrebno je implementirati sustave prehrane koji su ekološki održivi i korisni lokalnim zajednicama.

Jasno je da je integrirani, sveobuhvatni i multilateralni pristup ključan za rješavanje ovih izazova. S obzirom na veličinu i zemljopisni opseg problema, kratkoročna rješenja su nedostatna. Potrebna nam je dugoročna vizija i strategija za učinkovitu borbu protiv pothranjenosti. Da bi se postigao ovaj cilj, bitna je trajna i dosljedna predanost, koja ne smije ovisiti o trenutnim okolnostima.

U tom smislu, nadam se da Globalni savez protiv gladi i siromaštva može imati značajan utjecaj na globalne napore u borbi protiv gladi i siromaštva. Savez bi trebao započeti provedbom dugogodišnjeg prijedloga Svete Stolice za preusmjeravanje sredstava koja su trenutno dodijeljena za oružje i druge vojne troškove u globalni fond uspostavljen za rješavanje problema gladi i promicanje razvoja u najranjivijim zemljama. Ovakav bi pristup pomogao građanima tih zemalja da izbjegnu pribjegavanje nasilnim ili prijevarnim rješenjima ili da napuste svoje zemlje u potrazi za dostojanstvenijim životom (usp. Fratelli tutti, br. 262).

Bitno je prepoznati da neuspjeh u ispunjavanju kolektivnih odgovornosti društva prema siromašnima ne smije dovesti do revizije ili transformacije ciljeva u programe koji, umjesto da se bave stvarnim potrebama ljudi, da ih ignoriraju. U tim nastojanjima lokalne zajednice, kulturna i tradicijska bogatstva naroda, ne mogu se ignorirati ili uništavati u ime uskog i kratkovidnog koncepta napretka. Učiniti to, u stvarnosti, riskiralo bi da postane sinonim za “svjetonazorsku kolonizaciju”. U tom smislu potrebno je planirati i provoditi intervencije i projekte kao odgovor na potrebe ljudi i njihovih zajednica, a ne kao one koje su nametnute odozgo ili od strane subjekata koji traže samo vlastiti interes ili profit.

Sa svoje strane, Sveta Stolica nastavit će promicati ljudsko dostojanstvo i davati svoj poseban doprinos općem dobru, pružajući iskustvo i zalaganje katoličkih institucija diljem svijeta, kako u našem svijetu nijedan čovjek, kojeg Bog ljubi, ne bi bio lišen kruha svagdašnjega.

Neka svemogući Bog obilno blagoslovi vaša djela i trud za istinski napredak cijele ljudske obitelji.

Iz Vatikana, 18. studenog 2024.

Franjo