Mons. Abbo, drugi put ste u Hrvatskoj. Prvi put ste bili na početku svoje danas desetogodišnje biskupske službe. Koje dojmove ćete ovoga puta ponijeti natrag u domovinu?

Od prvog dana boravka u Hrvatskoj izražavam svoju zahvalnost i zadivljenost prijemom koji sam doživio u Hrvatskoj, na poseban način u Požeškoj biskupiji, pa i šire jer smo bili i u Đakovu u sjedištu Đakovačko-osječke metropolije. Općenito smatram da su ljudi ljubazni. Uglavnom sam susreo više svećenika, nekoliko biskupa, ali i narod jer smo bili na nekim slavljima i euharistijama u više župa. Dojma sam da je vjera još uvijek živa u ovom narodu i nosim odavde u Kamerun i svoju biskupiju najbolje dojmove do sada.

Zbog čega je značajno za vašu mjesnu Crkvu što su se povezali Kamerun i Hrvatska?

Smatram da su hrvatski misionari na ovaj ili onaj način važna poveznica između dva naroda i dvije Crkve. U ovom trenutku vlč. Karlo Prpić je jedini hrvatski misionar u Kamerunu i u našoj biskupiji – dijecezanski svećenik ‘fidei donum’. Ali moram spomenuti da je svojedobno dugi niz godina bila u Kamerunu, određeni broj godina zajedno s njime i u istoj biskupiji, redovnica s. Mirjam Šurjan, uršulinka, koja je sada već nekoliko godina u svojoj redovničkoj zajednici u Varaždinu u mirovini. Drugi važan trenutak, kao poveznica između dviju mjesnih Crkvi, je materijalna financijska pomoć koja je dolazila s vaše strane na kojoj zahvaljujem. Određeni broj godina u Kamerunu, upravo s hrvatske strane stiže pomoć za gradnju nekih crkvi i kapela, a ujedno i u radu za duhovna zvanja. Misionar vlč. Prpić dugi je niz godina zadužen za odgoj domaćih kamerunskih duhovnih zvanja, svećeničkih i redovničkih. On radi s tim mladim ljudima i na taj način zajedno pripremaju zajedno prijelaz iz misijsko-misionarskog crkvenog područja i vremena u jednu Crkvu koja će stati na svoje noge, s klerom, s biskupom i svećenicima za bolju kamerunsku budućnost.

Premda je riječ o stipendiranju i školovanju bogoslova i financijskom pomaganju vaše mjesne Crkve, no što mi u Hrvatskoj sve primamo i dobivamo od vas?

Crkva u Kamerunu i posebno ona u našem mjestu Ngaoundéré, u našoj biskupiji u središnjem dijelu zemlje, može ponuditi bez sumnje nešto i hrvatskim vjernicima katolicima. Mi ne možemo pretendirati na nekakvu materijalnu financijsku suradnju, ali mi možemo ponuditi našu solidarnost i naš duhovni poticaj: čuvamo sve naše dobročinitelje, i šire, u našim molitvama i duboko smo im zahvalni. To će biti, možda, za sada jedini mogući utjecaj i dodir s naše strane, jer mi još uvijek ovisimo u mnogo drugih segmenata, zapravo o pomoći koja nam dolazi izvana.

U ovoj prilici petodnevnog boravka u Hrvatsku, koga ste sve susreli, službeno, i s kime biste se još trebali susreti, pa i tijekom ovog posjeta Zagrebu i sjedištu Hrvatske biskupske konferencije?

Bilo je u malo vremena dosta susreta. Izdvojit ćemo najvažnije, a i oni su čak brojni. Na prvom mjestu je susret s metropolitom i nadbiskupom Đurom Hranićem u Đakovu. Bio je to vrlo dobar susret koji puno obećava. Nakon toga susreli smo se s požeškim biskupom Ivom Martinovićem, ordinarijem u Požegi. Sve je prošlo u najboljem redu, u vidu neke dublje i bolje suradnje između dviju biskupija u budućnosti. Susreli smo i nekoliko svećenika iz okolnih župa koje smo mogli posjetiti ovih dana, pogotovo u nedjelju. Nakon toga i nekoliko redovničkih zajednica, klarise u Požegi, ali i vrlo aktivnu zajednicu misionara iz Afrike – koji su na službi u Hrvatskoj u Požeškoj biskupiji – u katoličkoj bolnici Sveti Rafael na Strmcu. Imao sam i susret s najmanje troje novinara  iz lokalnih požeških medija, a k vama dolazim upravo iz redakcije Glasa Koncila na zagrebačkom Kaptolu. S vama smo u ovom trenutku i ako sve bude bilo dobro, prema planu, jer sam biskup ‘s prve crte’ koji radi s misijama i misionarima čeka me i radni susret u Nacionalnom uredu Papinskih misijskih djela u sjedištu Hrvatske biskupske konferencije ovo poslijepodne i to će biti posljednji važniji susret prije odlaska natrag u Kamerun u četvrtak.

S obzirom da smo mi u Hrvatskoj slabije upoznati sa životom Crkve u Africi, približite nam vašu biskupiju; koliko ima vjernika, župa, svećenika, redovnika, redovnica, vjeroučitelja i kateheta?

Naša biskupija je jedna od najvećih u Kamerunu. Ona je teritorijalno, u kvadratnim kilometrima, veća od Hrvatske. U zemlji ima 26 biskupija, a naša ima oko 70.000 registriranih katolika, koliko se može znati u ovom trenutku. Raspoređena je u 30 ogromnih župa, bolje reći misijskih postaja jer svako središte regrupira do 50 sela i zaselaka, ponekad i 180 kilometara udaljenih od središte župe. Imamo oko 40 dijecezanskih svećenika, uglavnom mladih, domaća kamerunska zvanja, te u ovom trenutku još desetak misionara. Polako se smanjuje njihov broj jer smo u procesu tranzicije, a upravo je to cilj za jednu mladu Crkvu i biskupiju. Tu je i određeni broj redovničkih zajednica koje su nastale na kamerunskom tlu. I kada ste već zapitali, moram reći, vjeroučitelja i kateheta ima neviđeni broj: 360. Oni rade na svim domaćim jezicima, premda ih formiramo na francuskom i engleskom, tako da idu duboko u zemlju i biskupiju. Oni su nezamjenjivi u evangelizaciji onih do kojih mi ne možemo doći.

Kakav je odnos svećenika misionara i domaćih svećenika Kamerunaca, na koji se način taj odnos mijenja, jer k nama pristižu informacije i vijesti da se broj poziva i broj katolika povećava u Africi?

Domaći svećenici znaju i priznaju duhovno nasljedstvo koje im dolazi od misionara. Misionari su još uvijek, premda su sada manjina, dobro prihvaćeni, što može reći i vlč. Prpić, rijedak Europljanin i bijelac među njima već dugi niz godina. S druge strane, prijelaz iz misionarskoga rada i vremena prema autohtonosti mjesne Crkve prolazi relativno dobro. Nema nikakvih problema, a kako ste pitali, premda se povećava broj afričkih vjernika, kao i našega klera, to ni na koji način ne može umanjiti vrijednost one prošle dimenzije i one dimenzije iz misijsko-misionarskoga vremena i područja. Suradnja je savršena. Misionari znaju da njihovo vrijeme polako odlazi, povlače se. I bez njih, čak i u ovom trenutku, mi smo na svojim nogama i Crkva ima budućnost u Kamerunu.

Koliko bogoslova trenutačno imate u biskupiji, gdje se sve školuju te koliko je njihovo školovanje olakšano zahvaljujući i ovoj kamerunsko-hrvatskoj povezanosti?

Imamo 46 bogoslova u raznim bogoslovijama i kućama, petorica su na teritoriju Kameruna i izmjenjuju iskustva jer ‘Kamerun je Afrika u malom’ s 200 etničkih skupina i plemena i isto toliko jezika i dijalekata. Ogromna većina stanovnika od 60-tih godina prošlog stoljeća, od kamerunske neovisnosti, zapravo još uvijek se ne pozna. Imamo i nekoliko kandidata u susjednom Čadu, a neki su nam kandidati za svećeništvo i u Rimu u raznim institutima. Školovanje tih bogoslova je olakšano, djelomično, zbog pomoći koja nam dolazi izvana, a u tome nam pomaže i određeni broj laika i svećenika iz Hrvatske, uglavnom iz Požeške biskupije, ali moram spomenuti i jednu skupinu vjernika iz jedne zadarske župe, jednu grupu vjernika i obitelji iz Rijeke te iz Varaždinske biskupije iz jedne župe pokraj Petrijanca. Važna je to povezanost, možda je materijalna, ali i duhovna jer međusobno komuniciraju dobročinitelji i bogoslovi. Često izmjenjuju poruke.

Koliko je katolika u Kamerunu u odnosu na čitavo kamerunsko stanovništvo i koji sve narodi žive u vašoj zemlji?

Od 30 milijuna Kamerunaca njih 10 milijuna su katolici. Broj katolika je posebno velik u središnjem i južnom dijelu zemlje. Većina od tih 10 milijuna su u tome području, koji je evangeliziran krajem 19. stoljeća po njemačkim palotincima, a u našem sjevernijem dijelu mi smo manjina među muslimanima. To je ‘mlađe kršćanstvo’, tako da na milijun stanovnika na području naše biskupije imamo 70.000 katolika, ne računajući neke protestante, jako puno muslimana, a još je tu i značajan broj članova takozvane tradicionalne afričke religije animizma.

Što biste vjernicima u Hrvatskoj željeli naglasiti za kraj ovog razgovora?

Svima nam je zajednička ona naša najvažnija zadaća; evangelizacija, navještaj Radosne vijesti, Evanđelja, i spasenja svim ljudima dobre volje. To je zajedničko hrvatskom i kamerunskom narodu, kao i svim narodima i svim ljudima dobre volje širom svijeta. U tom smislu pozivam sve ljude dobre volje i sve vjernike u Hrvatskoj koji se smatraju zainteresiranima, da mole za našu mladu misijsku Crkvu jer su problemi, poteškoće i izazovi pred nama u našoj biskupiji i općenito u Kamerunu još jako veliki. Mi smo mlada Crkva. Nemamo puno iskustva i bez pomoći neke starije braće u vjeri mi ne možemo. Prvo je pomoć izmjene duhovnih dobara – moliti jedni za druge – a onda prema mogućnostima pomagati materijalno one koji trebaju pomoć i ako je moguće uložiti nešto od sredstava, s kojima vjernici u ovoj zemlji raspolažu, za pripomoć nekim mogućim projektima u mladoj misionarskoj i misijskoj Crkvi Ngaoundéré u Kamerunu. To će se uglavnom dogovoriti posredstvom susreta između biskupa s jedne i druge strane i tako će se ta je glas vjerojatno proširiti, odnosno dotaknuti sve one koji smatraju da mogu pomoći, ne samo duhovno nego i materijalno; ako je moguće i kad zatreba prema mogućnostima.

…

Ime grada Ngaoundéré znači ‘pod kamenom’, točnije ‘pod planinom’ i okružen je vulkanima na 1500 metara nadmorske visine. Grad je ‘krov Kameruna’ i jer prima najviše padalina, također je vodotoranj Kameruna koji napaja zemlju vodom, objasnio je vlč. Karlo Prpić, misionar u Kamerunu već 35 godina, a koji je prevodio razgovor s biskupom Abbom s francuskog na hrvatski jezik i pratio je ovih dana biskupa tijekom boravka u Hrvatskoj.

Foto: Ante Mateša // Biskup Ngaoundéré u Kamerunu mons. Emmanuele Abbo bio je gost Hrvatske katoličke mreže

Foto: Ante Mateša // Biskup Ngaoundéré u Kamerunu mons. Emmanuele Abbo bio je gost Hrvatske katoličke mreže

Foto: Ante Mateša // vlč. Karlo Prpić