Osijek, (IKA/TU) – U prostorima Vikarijata Osijek 1. veljače, uoči blagdana Prikazanja Gospodinova u hramu – Svijećnice, kada se obilježava i Dan osoba posvećenoga života, održan je Susret osoba posvećenoga života Osječke regije. Redovnice i redovnike pozdravio je biskupski vikar za pastoral grada Osijeka mons. dr. Vladimir Dugalić, a događaju je nazočio i dekan Osječkog istočnog dekanata, preč. Ivan Jurić. Prigodno predavanje „Biblijsko utemeljenje posvećenoga života” održala je dr. s. Silvana Fužinato, redovnica Družbe sestara Presvetog Srca Isusova.
U prvom dijelu predavanja s. Silvana osvrnula se na posvećenost u Bibliji, a zatim je promišljala o Bibliji u posvećenom životu. Kao značajke posvećenosti u Starom zavjetu istaknula je odijeljenost koja je u uskoj vezi s izabranjem, pripadnost Gospodinu te odgovornost. Govor o posvećenosti u Novom zavjetu temeljila je na Isusovoj posvećenosti i naglasila: „Iako ne možemo govoriti o Isusovu izravnu i eksplicitnu utemeljenju posvećenoga života u današnjem obliku i poimanju, Isusov zemaljski život, onako kako ga opisuju evanđelja, nedvojbeno je temelj, nadahnuće, smisao i cilj života Bogu posvećenih osoba.” Prva značajka posvećenosti u Novom zavjetu darivanje je samoga sebe, a druga jest posvećenost za drugoga, istaknula je te dodala: „Isusova posvećenost kao dar samoga sebe u potpunosti je objavljena na križu, kao posvećenost za drugoga, svijet i čovjeka”.
Dr. Fužinato Sveto pismo istaknula je kao vrhovno pravilo posvećenoga života i naglasila: „Bogu posvećene osobe pozvane su utjeloviti Riječ, postati Biblija usmeno, biti živo Evanđelje.” To utjelovljenje Riječi „vidljivo je ponajprije u načinu na koji posvećene osobe žive svoj odnos prema Bogu, sebi samome i drugome”. Potrebno je promatrati konstitutivne značajke života: istinu o samome sebi, slobodi, različitosti i odgovornosti. Prihvatiti istinu o samome sebi znači prihvatiti svoju prolaznost i slabost, ne bježati od ograničenja, padova i neuspjeha; osobna sloboda preduvjet je života u punini, a Riječ se može autentično živjeti samo u zajednicama i odnosima utemeljenjima ne na ropstvu nego na slobodi i služenju; važnost prihvaćanja drugoga kao drukčijega ključna je jer različitost postaje mjesto susreta i ispunjenja povjerena poslanja, a razlažući značajku odgovornost, rekla je predavačica, dodavši: „I naš život, poput Isusova, jest ili bi trebao biti, ne bijeg od svijeta niti posvećenost koja bi imala svrhu u samoj sebi nego dar ljubavi Bogu i čovjeku. Posvećeni smo zato da bismo u svojoj posvećenosti kao daru ljubavi Bogu i čovjeku preobražavali smrt u život. Jer samo kad se umire, trpi, živi za nekoga, kada se daruje život iz ljubavi prema nekome, smrt nema posljednju riječ jer u ljubavi sve biva ispunjeno, iznova rođeno. Na taj način i naše odricanje, trpljenje pa i sama smrt bivaju viđene i shvaćene u pozitivnom svjetlu, ne kao nešto čega smo se odrekle nego nešto što smo u ljubavi darovale.”
Mons. dr. Dugalić potom je osobe posvećenoga života upoznao s planovima rada na naddekanatskoj razini u gradu Osijeku, kao i s radom Instituta za novu evangelizaciju „Sv. Ivan Pavao II.” te je zamolio za suradnju.