Zagreb, (IKA) – Na zagrebačkom groblju Mirogoj u srijedu 1. veljače pokopan je svećenik Vrhbosanske nadbiskupije don Anto Baković. Pogrebne obrede predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s umirovljenim gospićko-senjskim biskupom Milom Bogovićem i mons. Bosiljkom Rajićem, izaslanikom vrhbosanskog nadbiskupa kardinala Vinka Puljića. Na pokopu su bili i umirovljeni vojni biskup Juraj Jezerinac i stotinjak svećenika, velik broj redovnica među kojima veliki broj članica Družbe kćeri Božje Ljubavi, te služavki Malog Isusa, klanjateljica Krvi Kristove i kćeri milosrđa. Biskup Košić prenio je izraze sućuti zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića. Opraštajući se od pokojnika, mons. Rajić zahvalio je uime kardinala Puljića na izrazima sućuti koje je dobio proteklih dana, te pročitao kardinalovu poruku.
Dušu našega brata preporučam milosrdnom Ocu da ga primi u svoju svjetlost i zagrljaj svoje božanske ljubavi. Za njega sam prikazao svetu misu, da mu Bog bude milostiv. Ispraćajući pokojnika promatramo životni put i ostvarenje na tom životnom putu. Tako i mi Bogu zahvaljujemo za njegovu hrabrost i vjernost u komunističkom vremenu i vrijeme progonstva u zatvorima. S posebnim osjećajima se sjećamo njegova rada u Janjevu i „Bijelih anđela”, te izgradnje svetišta sv. Leopolda Mandića u Maglaju. Posebno smo zahvalni njemu i njegovoj pokojnoj majci za svjedočenje o Drinskim mučenicama, na čemu je proces blaženima počivao. Na svim napisanim knjigama hvala, a posebno za „Hrvatski martirologij 20. stoljeća”, istaknuo je u poruci kardinal Puljić.
Mons. Rajić podsjetio je na životni put pokojnika, od rodnoga Goražda preko Đakova i Ljubljane gdje je studirao teologiju, pa do župa na kojima je pastoralno djelovao, posebno ističući Kakanj, Janjevo i Maglaj. Mons. Rajić istaknuo je i kako je pokojnik četiri puta sjedio na optuženičkoj klupi, te je od sudova komunističke Jugoslavije osuđen na deset godina i tri mjeseca zatvora. Također je naglasio kako je vlč. Baković još šezdesetih godina prošlog stoljeća počeo naslućivati problem demografske obnove koja bi mogla zadesiti hrvatski narod i cijelu kršćansku Europu, te započinje svoju neumornu borbu za osvješćivanje svih dijelova društva o tom prevažnom problemu. Spomenuo je i njegov publicistički rad, kao i činjenicu da je nositelj visokih odličja Spomenica Domovinskog rata, Reda hrvatskog trolista i Reda Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske.
Uime Družbe kćeri Božje ljubavi riječ oproštaja izrekla je provincijalna glavarica s. Gordana Igrec. S dubokim pijetetom i zahvalnošću okupili smo se oko zemnih ostataka našega dragoga don Ante Bakovića, svećenika i do jučer jedinoga živućega očevidca i svjedoka mučeničke smrti naših blaženih Drinskih mučenica. U nepredvidivosti i nestalnosti života, u ratnom vihoru II. svjetskog rata tko je ikada mogao zamisliti da će put jednog 10-godišnjeg dječaka iz Goražda iz istočne Bosne, Ante Bakovića biti tako duboko obilježen i povezan s jednom redovničkom zajednicom, s Družbom kćeri Božje ljubavi. I trajala je ta povezanost sve do danas, do ovog trenutka kada u dubokom stavu zahvalnosti stojimo pred njegovim odrom, rekla je s. Igrec, te podsjetila kako se ta poveznica dogodila kobne prosinačke večeri 15. prosinca 1941., jer je kuća obitelji Baković bila u blizini vojarne, pa su se jauci i zapomaganje sestara kao i njihovi vapaji: „Isuse, spasi nas!” mogli dobro čuti. Kad je dječak Anto po svanuću otišao na rijeku, vidio je strašan prizor: četiri mrtva, iznakažena tijela redovnica leže uz Drinu. Pažljivo je sve promatrao i potom brojao po njihovim tijelima nožem zadobivene rane. Sljedećeg dana nazočio je neobičnom pogrebu: dok je grobar štapom otisnuo svaku pojedinu sestru niz Drinu, dršćući od straha i hladnoće, mali Anto plačući je molio Očenaše i davao im svoje „ministransko odrješenje.” Također je podsjetila kako je u razdoblju nakon rata mukla tišina obavila grobove, pa tako i rijeku Drinu. „Sve to vrijeme don Anto, kao krunski svjedok uporno je nastojao i borio se da iz tjeskobne šutnje nemilih događaja na svjetlo dana izvuče ove vjerne svjedokinje ljubavi i ‘zagovornice mira’ kako ih je volio nazivati”.
„Zahvaljujem Vam na Vašoj upornosti i neustrašivosti u otkrivanju istine o našim blaženicama. Hvala Vam što ste se do zadnjega zanimali za kauzu i pitali se: Kad će biti sestre proglašene svetima? Niste doživjeli kanonizaciju, ali vjerujem da ste sada zajedno s našim blaženim Drinskim mučenicama i da uživate ljepotu i ljubav Svevišnjega, rekla je na kraju s. Gordana Igrec. Oproštajne riječi izrekli su i Mario Kapulica, te zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, a na kraju se uime suradnika i obitelji oprostila Danijela Čolić-Prižmić. Pjesmom su se od don Ante Bakovića oprostili članovi zbora „Bijeli anđeli” koje je on osnovao za vrijeme pastoralnog djelovanja u Janjevu.
U misi zadušnici koju je nakon pokopa predvodio u crkvi Krista Kralja biskup Košić osvrno se na život pokojnika, ističući kako Bakovićev put do svećeništva nije bio lagan, što je opisao u svojoj knjizi „Batinama do oltara”. A kasnije je pak osuđen jer je na „krovu Bosne” u župi Korićane pomagao siromašnu djecu baveći se karitativnim radom i brigom za njihovo školovanje. Biskup Košić osvrnuo se i na Bakovićevo uključenje u politički život samostalne Hrvatske, kao i njegovo razočarenje što vladajući nemaju sluha za njegove prijedloge demografske obnove, zbog čega napušta politiku i osniva Hrvatski populacijski pokret promičući život. „Njegovi kalendari, knjige, časopisi s porukom ‘jedno dijete više’ neprestano su upozoravali na dramatično demografsko stanje našega naroda. Posljednjih godina konačno o tome govori i službena politika, ali čini se da je već prekasno. A da se poslušalo don Antu, možda se moglo izbjeći ovo katastrofalno stanje. U tom je smislu on bio prorok koji je upozoravao na problem i ukazivao na rješenje, no ostao je ‘glas vapijućega u pustinji'”, upozorio je propovjednik. Ukazao je i na najveće djelo don Ante Bakovića „Hrvatski martirolgij XX. stoljeća”, njegovo svjedočanstvo o Drinskim mučenicama, te radost koju je doživio kada ih je kardinal Angelo Amato u Sarajevu 2011. godine proglasio blaženima.
Don Anto Baković nije sebe štedio na ovome svijetu, nego se borio i hrabro trošio za istinu i pravednost, požrtvovno dajući svjedočanstvo ljubavi za bližnje, za one koji su bili najugroženiji. Nije se bojao osuda svijeta, već je hrabro prkosio logici ovoga svijeta koja ga je sudila, kažnjavala, gazila, ali on je ustrajao u vjeri, nadi i ljubavi, rekao je biskup Košić, te podsjetio kako pokojnik zbog svoje upornosti i tvrdoglavosti nije često bio shvaćen ni od ljudi Crkve, ali on je primao njihov sud nastavljajući s poniznim služenjem. Na kraju homilije biskup Košić preporučio je dušu don Ante zagovoru bl. Alojzija Stepinca i bl. Drinskih mučenica „da u nebu s njima i sa svima svetima primi neuveli vijenac slave, a nama svojim primjerom i molitvom pomogne da se nikada ne umorimo u žrtvi za dobro svakog čovjeka, osobito svoga hrvatskog naroda”.
Nakon popričesne molitve, biskup Bogović rekao je između ostaloga da kada bismo željeli sažeti djelo don Ante Bakovića u dvije riječi možemo reći da je to „Hrvatski martirologij”. Pitamo se zašto je tako dobro naš don Ante mogao prepoznati mučeničke crte na tijelu Hrvatske, izvor tomu možemo naći u mučeničkome krštenju, obilježju mučeničke krvi koju je osjetio i vidio na Drini kada je gledao mučeništvo Drinskih mučenica. Samo oni koji su na to osjetljivi mogu primijetiti mučeništvo i kod drugih osoba, kao i cijeloga našeg naroda. Dakako ljudi takvih osobina ne mogu uvijek biti dobro shvaćeni, jer oni su uvijek iznad one razine u kojoj ljudi žive, naglasio je biskup Bogović, te izrazio zahvalu uime Komisije za hrvatski martirologij don Anti i njegovim suradnicima.
Misu su pjevanjem uveličale kćeri Božje ljubavi uz orguljsku pratnju s. M. Cecilije Horvat, te Klasja Modrušan, sopran uz pratnju Eve Kirchmayer-Bilić.
U povodu smrti vlč. Bakovića, pristigli su brojni izrazi sućuti najbližoj rodbini pokojnika te vrhbosanskom nadbiskupu metropolitu kardinalu Vinku Puljiću.
Predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković istaknuo je da će vlč. Baković biti upamćen kao veliki promicatelj demografske obnove i pronatalitetne politike. „Proživio je težak život, robijao više od deset godina, no uvijek se ustrajno, gotovo s mladenačkim zanosom i idealizmom borio za svoj narod, posebice za obitelj, mlade i djecu. Njegova djela ostat će trajno nadahnuće budućim naraštajima”, napisao je premijer Plenković.
Predsjednik Hrvatskoga sabora Božo Petrov uputio je pismo sućuti uime Hrvatskog sabora i u svoje osobno ime, ističući: „Unatoč teškim iskušenjima i nedaćama koje su ga pratile kroz život, posebice dugogodišnjoj robiji, don Anto Baković se uvijek s istom srčanošću, žarom i ustrajnošću zalagao za temeljne vrijednosti hrvatskoga društva. Buduća će pokoljenja u životu i djelu don Ante Bakovića, u njegovoj neumornoj i nepokolebljivoj borbi za hrvatski narod i okosnice hrvatskog društva, imati svijetli primjer i trajno nadahnuće.”
Nadbiskup đakovačko-osječki Đuro Hranić i umirovljeni nadbiskup Marin Srakić u povodu smrti vlč. Bakovića, koji je svećenički red primio đakovačkoj katedrali na Petrovo 1959., istaknuli su: „Pogled na njegov ovozemaljski životni put očituje nam sasvim izuzetnu osobu i djela. Toliko oduševljenja, hrabrosti i ustrajnosti! Toliko zanosa i ljubavi, što ih je ugrađivao u svoja brojna nastojanja i ostvarenja, i to na veoma različitim područjima ljudskoga života i djelovanja: od postojanoga svjedočenja za vjeru i pripadnost svetoj Crkvi u vremenu komunizma, pa i pod cijenu višegodišnjeg zatvorskoga tamnovanja, do tako izražajne i dinamične pastoralne zauzetosti, kojom je mnoge znao upravo iznenaditi, uvijek s novim zamislima i projektima. Nije se sustezao hvatati u koštac ni s velikim izazovima i problemima svog naroda hrvatskoga naroda: od trajno aktualnoga pitanja demografske obnove, sve do rasvjetljavanja brojnih žrtava svećenika, redovnika i redovnica u svom velikom i vrijednom izdanju: „Hrvatski martirologij XX. stoljeća”, čuvajući još od svoga djetinjstva i jedan sasvim osobit spomen, onaj koji je napokon, na njegovu veliku radost, zasjao Crkvi i svijetu u beatifikaciji Drinskih mučenica.
Mons. Anto Orlovac, svećenik Banjolučke biskupije poručio je: „Bit će upamćen kao neumoran radnik na njivi Gospodnjoj, gorljivi domoljub kojega je tako boljelo izumiranje i postupni nestanak njegova hrvatskog naroda, veliki poštovatelj svih žrtava komunističkog režima i velikosrpske politike, te konačno – odlučan i vjeran patnik do vlastita mučeništva, ali i svjedok mučeništva mnogih oko sebe. Uvjeren sam da bez njega ne bi još bilo Drinskih mučenica na oltaru niti svijesti kamo nam ide naša Hrvatska koju je toliko volio, djelima, ne riječima”. Mons. Orlovac izrazio je radost što je pokojnom svećeniku Bakoviću „mogao barem malim dijelom biti suradnik u njegovim nastojanjima i tako mu davati podršku u radu”.