Zagreb, (IKA) – U povodu Dana života, Vijeće HBK za život i obitelj je u petak 27. siječnja u prostoru Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu organiziralo interni kolokvij o problemu starenja u okviru zajedničke sjednice Vijeća i (nad)biskupijskih pastorala braka i obitelji, te konferenciju za novinare na kojoj je predstavljena poruka Vijeća „Suočavanje sa stvarnošću starenja kao prilika za rast”. Predsjednik toga Vijeća dubrovački biskup Mate Uzinić spomenuo je kako se protekle godine uz Dan života počeo organizirati kolokvij koji obrađuje jednu od važnih tema iz područja života i obitelji. Tema prvog kolokvija bila je vezana uz demografske probleme, a ove godine nastavilo se u želji suočavanja s pitanjem starenja.
Predstavljajući samu poruku, biskup Uzinić istaknuo je kako se njome željelo promisliti o ljepoti dara života, ali u njegovoj završnoj fazi – starosti, koja „nije bolest”, „nije problem”, nego „ne samo tehničko, nego i etičko i antropološko pitanje”. S tim se u samoj poruci suočava na nekoliko načina. U prvom dijelu poruke ističe se „prilika za rast”. Tu se progovara o osobnom suočavanju sa starošću kao prilikom za osobni rast u mudrosti i svetosti. „Željeli smo reći onima koji se suočavaju sa starošću da ih ne bi smjela zahvatiti malodušnost, da je to lijepo razdoblje života”. Biskup Uzinić istaknuo je kako se u poruci citiraju i misli Ivana Pavla II. izrečene u „Pismu starijim osobama” koji starost naziva doba mudrosti, konačno razdoblje ljudske zrelosti, izraz Božjeg blagoslova. Podsjeća se i na izjavu kardinala Franje Kuharića koji je rekao da je to milosno vrijeme, kao i pape Franje koji je u prigodi proslave svog 80. rođendana rekao da je „starost sjedište mudrosti”.
Nadalje se progovara o starosti u kontekstu obitelji, i to „kao prilikom za rast u uvažavanju i ljubavi”. Biskup Uzinić uputio je na želju kojom se ističe da bi „obitelj trebala biti najbolje mjesto za dostojanstvenu starost njezinih starijih članova”. Rekao je kako je na kolokviju istaknuta važnost da starije osobe dok god mogu ostanu u svojim obiteljima. No, istovremeno se željelo poručiti da bi društvo tu ulogu obitelji u brizi za starije osobe trebalo primjereno vrednovati i jamčiti odgovarajuću socijalnu skrb. Biskup je podsjetio i kako je mogućnost da osobe ostanu živjeti u obiteljima prilika za rast u uzajamnom uvažavanju i ljubavi svih članova, a osobito to ima blagodat za one najmlađe članove. U trećem dijelu suočava se s pitanjem starenja u kontekstu Crkve, kao „prilike za rast u milosrđu i zajedništvu”. Biskup Uzinić je u tom vidu uputio na jednu misao pape Franje koji šalje Crkvu da izazove „kulturu odbacivanja u kojoj živimo preobilnom radošću zagrljaja između starijih i mladih”. Tako se nastavlja prošlogodišnji Jubilej milosrđa zajedništvom starijih i mladih. Posljednje poglavlje se suočava sa starošću u kontekstu društva kao „prilikom za rast u čovječnosti i solidarnosti”.
Iznijeli smo različite probleme koji se zbog činjenice da smo sve starija nacija pojavljuju, jer Hrvatska je jedna od pet najstarijih populacija u svijetu što prijeti urušavanju cijelog sustava, počevši od zdravstvenoga, obrazovnog i mirovinskog, rekao je biskup te istaknuo kako se uz podsjećanje na tu činjenicu željelo upozoriti i da se s pogledom na starost treba dati priliku svakom čovjeku da dostojanstveno živi. Na tom tragu smo potaknuli u samoj poruci da treba razvijati gerijatriju i gerontologiju, da treba sprečavati ugrožavanje dostojanstva starijih, diskriminaciju i nasilje nad njima u svim pojavnim oblicima. Također smo istaknuli ulogu društva i Crkve, da se „ojačaju (izvan)institucionalni oblici skrbi o starijima” ne samo u velikim gradovima, nego i drugim manje naseljenim dijelovima naše domovine, osobito u sredinama koje su zahvaćene jakom depopulacijom i demografskim pražnjenjem, rekao je biskup Uzinić te istaknuo kako se na kraju poruke zaziva zagovor dvoje starijih svetaca sv. Šimuna i Ane koji su dočekali ispunjenje svojih snova i nadanja kad su uzeli dijete Isusa u svoje ruke, koji su bili poštovani od Josipa i Marije kao mladih osoba, ali su također i poštovali, savjetovali i molili za te mlađe osobe. S tom slikom se željelo predstaviti ispunjenje snova i nadanja u prigodi Dana života starijim osobama, ali i svima onima koji su na putu prema toj etapi života.
Članica Vijeća i moderatorica dipl. iur. Zdenka Ninić kratko je predstavila sam kolokvij. Istaknula je kako se temom o problematici starenja željelo istaknuti aktualnost starenja u RH u kojoj se povećava postotak stanovništva starijeg od 65 godina. Podsjetila je kako je pri popisu stanovništva 2011. godine starijih od 65 godina bilo 17,7%, a sada je 18,6%.
Takvo ubrzano starenje donosi niz izazova, kako za naše društvo u cjelini, tako i državu. Stoga se u internom kolokviju željelo vidjeti gdje smo došli, koji su problemi, kako zaštititi dostojanstvo starijih osoba, kako ih štititi od rastućeg nasilja u obitelji koje se događa, a o kojemu se uglavnom ne govori i kako ih zaštititi od diskriminacije, rekla je Ninić te upozorila na činjenicu da unatoč takvom porastu udjela starijih osoba RH još uvijek nema pravobranitelja za starije osobe, a imaju ga sve druge rizične skupine.
Sudionik kolokvija izv. prof. dr. Dražen Živić govorio je o temi „Socio-demografski aspekti starenja – pogled u hrvatsku budućnost”. Na konferenciji za novinare stavio je naglasak na „pogled u hrvatsku budućnost” te je upozorio na više podataka iz kojih se može iščitati što će se dogoditi ako se nastavi dosadašnji trend. Upozorio je kako se u postotku starijih osoba povećava broj onih najstarijih dobnih skupina, 85 i više godina. Projekcije kažu da bi takvih stanovnika Hrvatske 2030. bilo oko 3%, dok je na popisu 2011. bilo 1,5%.
Doc. dr. Spomenka Tomek-Roksandić na kolokviju je govorila o temi „Gerontologija i gerijatrija u hrvatskoj zbilji”. Tržište, gospodarstvo sve je usmjereno na novi populacijski izazov, stoga i u Hrvatskoj treba sve učiniti kako bi se gledalo na starost kao normalnu pojavu. Istaknula je kako funkcionalna sposobnost starijeg čovjeka puno ovisi o suodgovornosti: i to same starije osobe, sustava, od pozitivne zdravstvene socijalne politike do mirovinskog sustava, do toga kako i na koji način možemo osigurati funkcionalnu sposobnost u starosti.
O temi „Nasilje nad starijima u Hrvatskoj – od osviještenosti do sprečavanja” govorila je prof. dr. Silvia Rusac. Na konferenciji je istaknula kako je izazov s kojim se starije osobe suočavaju problematika zlostavljanja i zanemarivanja kako u obitelji, tako i u ustanovama, domovima, zdravstvenim lječilištima. Također je upozorila kako je fokus istraživača i političara i dalje usmjeren na nasilje nad djecom i nasilje nad ženama, pa su u tom smislu starije osobe potpuno marginalizirane, pa možemo govoriti i o svojevrsnoj dobnoj diskriminaciji prema njima. Podsjetila je na jedno od rijetkih istraživanja koje pokazuje da su starije osobe konkretno u gradu Zagrebu izložene obiteljskom nasilju, prije svega fizičkom i financijskom. No, brojni razlozi postoje zbog kojih se nasilje generalno ne prijavljuje, pa tako i nasilje nad starijima: strah, stid, stručnjaci koji su nedovoljno educirani i senzibilizirani. K tomu o pitanju prevencije nasilja nad starijim osobama ne radi se gotovo ništa, stoga je ovim putem uputila poziv svima da se ulaže u prevenciju, istraživanja, edukaciju.
Na kolokviju je prof. dr. Tonči Matulić govorio o temi „bioetički izazovi starenja”. Na konferenciji za novinare istaknuo je kako je u pristupu problematici starenja potrebno investirati sve naše energije i sposobnosti u iznalaženju konkretnih „tehničkih” rješenja, bilo da je to u području demografske obnove i medicine, zaštite zdravlja, liječenja bolesti, socijalne skrbi, sustava domova za starije i nemoćne osobe, obitelji. U svemu tomu važno je voditi računa o jednoj osnovnoj etičkoj dimenziji, a to je da starije osobe, stare osobe jesu nositeljice urođenog i nepovredivog ljudskog dostojanstva. Ljudsko dostojanstvo, jer je takvo po definiciji i sadržaju, ne može se degradirati, i mi ne možemo došavši do starijih osoba njih manje vrednovati polazeći od njihove funkcionalnosti, produktivnosti, korisnosti ili zdravstvenoga stanja. Jer ukoliko bismo to učinili, mi bismo zapravo uzeli jednu dimenziju nas kojom bismo onda vrednovali čovjeka u cjelini. Dakle, starijim osobama bezuvjetno pripada njihovo ljudsko dostojanstvo koje od nas apsolutno traži poštovanje i zaštitu, i mi starije osobe ne možemo svesti na njihovu starost, rekao je dr. Matulić te podsjetio kako ne smijemo dopustiti „da nas u odnosu prema starijim osobama ponese stranputica redukcionističnog pristupa, da ih svedemo na njihovu starost, jer kad ih svedemo na starost sveli smo ih na društveni problem. Suprotno od toga: polazeći od njihova apsolutnog i nepovredivog ljudskog dostojanstva oni su blagoslov, dar, iskustvo, mudrost, u konačnici ono smo što jesmo zahvaljujući njima i dugujemo im upravo toliko da ih poštujemo i brinemo se o njima”.