Rijeka, (IKA) – U franjevačkoj grobnici na Groblju Trsat pokopan je 26. siječnja fra Serafin Sabol, ugledni franjevac i nekadašnji gvardijan Trsatskog svetišta. Prije pogrebnog obreda koji je predvodio riječki nadbiskup Ivan Devčić, u Auli pape Ivana Pavla II. na Trsatu održan je komemorativni skup. U pismu sućuti zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić između ostaloga je istaknuo da je fra Serafin znao da je vjera bez djela mrtva te je u franjevačkoj jednostavnosti i ljudskoj domišljatosti nastojao zauzeto svjedočiti Božju dobrotu i milosrđe.
Čuvar Svetišta i gvardijan franjevačkog samostana na Trsatu fra Antun Jesenović za fra Serafina je kazao da je bio franjevac koji nije mogao živjeti zatvoren u zdanju samostana, nego je neprestano obilazio ljude, sklapao poznanstva uz iskren osmijeh i optimizam. U svakom čovjeku znao je pronaći nešto dobro, želio je doprijeti do svih, te nikad nije za sebe koristio poznanstva, nego ponajprije za Svetište. Kao franjevac i svećenik djelovao je u više gradova u Hrvatskoj, ali su mu Trsat i Rijeka najviše prirasli srcu te su tu njegove organizacijske sposobnosti najbolje došle do izražaja. Veselio se proslavi 650. obljetnice dolaska slike Majke Milosti na Trsat, a najsretniji je bio kada se uređivao Perivoj i gradila Aula pape Ivana Pavla II. Posebna ljubav bili su mu pjevači, članovi zbora Svetišta s kojima je rado pjevao, rekao je fra Antun Jesenović. Na kraju je zahvalio liječnicima i medicinskom osoblju te osoblju hospicija koje je skrbilo o fra Serafinu.
Od fra Serafina oprostio se riječki nadbiskup, rekavši kako će ga se pamtiti po njegovim djelima, njegovoj vedrini, po ljubavi prema tom Svetištu i djelima koje je tu ostvario, po otvorenosti prema svakom čovjeku. „Dragi Serafine, hvala Ti za sav Tvoj trud koji si uložio u duhovni preporod Trsatskog svetišta, riječke Crkve i cijelog našeg kraja. Nazvan si Serafinom Trsatskim, ali bio si i Serafin Riječki, bio si preporoditelj, bio si nemirni duh koji nije dopuštao da se uspavamo, da se mirimo sa ‘status quo’, nego si poticao sve, i ljude Crkve i ljude javnog života, da idemo dalje, naprijed, da se ne mirimo s postojećim, jer si znao i osjećao da možemo više i bolje. Nadahnuće za to nalazio si u Mariji, Gospi Trsatskoj, čije je životno geslo bilo: ‘Evo službenice, Gospodnje’. To je bilo i Tvoje geslo, jer si se poput nje trudio biti ‘sluga Boga i ljudi.'”
Oproštajnu riječ uputio je provincijal Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Ilija Vrdoljak. Kada je ostao bez vida, fra Serafin je rekao da čovjek ne gleda očima, nego srcem. On je uvijek gledao srcem i njime otkrivao dobrotu drugih, rekao je provincijal. Gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel podsjetio je da je fra Serafin Sabol bio izvrstan organizator, motivator i okupljatelj. Volio je Rijeku i Rijeka se s tugom i zahvalnošću oprašta od njega. Trsatsko svetište učinio je ne samo centrom vjerskog turizma, nego i centrom kulturnih zbivanja. Bio je bio vizionar i jedna od ključnih osoba u organizaciji posjeta pape Ivana Pavla II. Rijeci i Hrvatskoj 2003. godine. Čovjek s mnogo talenata i darova, a svima se koristio za druge i za zajednicu, rekao je Obersnel. Dodao je kako su ga u šali zvali ‘pročelnikom za vjerska pitanja’ što je on s radošću prihvaćao te da je bio za Rijeku pravi čovjek na pravom mjestu. Vezala nas je ljubav prema gradu i iskreno prijateljstvo. Ponosan sam što sam bio njegov prijatelj i dijelio dio njegova životnog puta, rekao je Obersnel. Oproštajnu riječ uputio je i primorsko-goranski župan Zlatko Komadina kazavši da je fra Serafina krasila jednostavnost i toplina. Ugledom koji je imao u crkvenoj zajednici i organizacijskim sposobnostima tijekom boravka pape Ivana Pavla II. u Rijeci izborio je potvrdu važnosti Trsata, njegova duhovnoga i kulturnog identiteta, istaknuo je župan Komadina.
Do posljednjeg počivališta fra Serafina je u procesiji od kipa „Trsatski hodočasnik” koji je, zahvaljujući njemu postavljen ispred trsatske bazilike, do Groblja Trsat ispratilo više od tisuću građana. Pogrebni obred predvodio je nadbiskup Devčić u zajedništvu s bjelovarsko-križevačkim biskupom Vjekoslavom Huzjakom te umirovljenim krčkim biskupom Valterom Županom, koji je uputio prigodnu riječ. Od fra Serafina se oprostio fra Emanuel Hoško koji je s njim proveo više od 30 godina na Trsatu. „Nije bio svećenik tradicionalist već svećenik po mjeri Drugoga vatikanskog koncila, pristupačan svakome. Nije čekao ljude iza crkvenog praga, već ih je tražio i u gostionici. Primio je brojna priznanja. Među ostalima i nagradu za životno djelo Primorsko-goranske županije s naglašenom izjavom da mu se dodjeljuje ‘za izniman doprinos religijskom, duhovnom, kulturnom i civilizacijskom značenju Trsatskog svetišta u cjelini’. Fra Serafina je u njegovoj nesvakidašnjoj radinosti zaustavila bolest u 71. godini života. Rastajemo se s njime, ali ne smijemo zaboraviti da je sav pripadao svetištu Gospe Trsatske, trsatskim hodočasnicima, Trsatu, Rijeci, Primorju i svima nama. Sad pripada vječnosti, a nama je ostavio mnogo toga u čemu nam je bio i ostao uzor. Hvala mu. U nečem ga trebamo slijediti.” Po završetku pogreba, u bazilici Majke Božje Trsatske služena je misa zadušnica. Od fra Serafina, uz članove obitelji, rodbinu, prijatelje i mnogobrojne svećenike i franjevce, došli su se oprostiti predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović te aktualni i bivši predstavnici državne vlasti kao i ljudi iz javnog društvenog i političkog života.

Fra Serafin Sabol umro je u riječkom hospiciju u subotu 21. siječnja u 20.50 sati, u 71. godini života, 54. redovništva i 45. svećeništva. Rođen 30. kolovoza 1946. godine u Ivanovcu kod Čakovca, s krsnim imenom Franjo, Primorje je smatrao svojim domom, a zbog svojega je vedrog duha i silne pozitivne energije bio izuzetno omiljen i poštovan.
Nakon franjevačkog sjemeništa, u kolovozu 1963. stupio je u novicijat Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda u Cerniku kod Nove Gradiške, a sljedeće godine položio je prve privremene zavjete. Svečane zavjete položio je 8. prosinca 1969. godine u Vukovaru. Pastoralno djelovanje započeo je već kao student u Zagrebu, gdje je bio vjeroučitelj za osnovnoškolsku djecu. U Zagrebu je 25. lipnja 1972. i zaređen za svećenika. Kao svećenik djelovao je u Virovitici, na Trsatu, u riječkoj župi Vežica, a zatim u zagrebačkom Sigetu gdje je 1981. imenovan i gvardijanom. Ondje je otada i voditelj izgradnje crkve. Od 1987. do 1990. bio je vikar i ekonom samostana u Požegi, da bi od 1990., pa do kraja svoga životnoga vijeka služio na Trsatu, najprije kao vikar, ekonom, ispovjednik, potom, od 1993. do 2002., kao gvardijan i čuvar Svetišta, a od 2002. kao ekonom trsatskoga samostana. Radio je na uređenju Svetišta, najprije prostora samostanske riznice, a potom i parka oko crkve i samostana koji je pretvoren u Marijin perivoj. Fra Serafin je s osobitom zauzetošću i radošću pripremao pohode sv. pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj, od onoga prvoga 1994. godine, do onoga stotog papina putovanja izvan Italije, kad je u lipnju 2003. boravio u Rijeci i posjetio Trsat te molio pred čudotvornom slikom Majke Milosti. Osobito odan ovome papi, fra Serafin je zaslužan što je neposredno nakon papine smrti na Trsatu podignut spomenik sv. Ivanu Pavlu II. “Trsatski hodočasnik”.
Osim toga, njegovim je zalaganjem izgrađen i trsatski pastoralni centar Aula pape Ivana Pavla II., čiji je arhitekt dobio nagradu “Viktor Kovačić” za najbolje arhitektonsko ostvarenje u 2008. godini. Fra Serafin je dobitnik više državnih nagrada i priznanja, među kojima je i Nagrada grada Rijeke. Dana 14. travnja 2015. godine dobio je nagradu Primorsko-goranske županije za životno djelo, a tom je prilikom izrazio radost što su županijski vijećnici u njemu prepoznali darove kojima ga je Bog obogatio te je dodao: “Tim darovima poslužio sam se za dobro Svetišta, grada, županije i domovine Hrvatske. Ja sam samo iskoristio te darove i sposobnosti da otkrijem dobrotu i ljubav u mnogima koji su mi omogućili da sve ovo učinim.”