Zagreb, (IKA) – Uvodno predavanje 57. teološko-pastoralnog tjedna u Zagrebu s temom „Podijeljenosti u hrvatskom društvu: mogući uzroci i posljedice” održao je 24. siječnja rektor Hrvatskoga katoličkog sveučilišta prof. dr. Željko Tanjić. Istaknuo je kako je riječ o jednoj od tema koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim, „upravo se ova tvrdnja, uzeta kao naslov predavanja često koristi za opis društvenog, za neke teškoga stanja u kojem se nalazimo u ovih više od 25 godina hrvatske samostalnosti i neovisnosti, ali koje nas kao narod prati još od davnine, kako svjedoči poznata priča o ‘Zvonimirovoj kletvi'”. Tanjić je dodao kako namjera predavanja nije bavljenje podrobnom analizom svih mogućih podijeljenosti u hrvatskom društvu, nego propitkivanje uzroka i posljedica društvenih podjela koje opterećuju hrvatsko društvo.
Polazeći od jedne naizgled paradoksalne teze: hrvatsko društvo kada su u pitanju neke temeljne vrednote nije toliko duboko podijeljeno kako se čini i kako se govori, barem ne na izričajnoj, deklarativnoj razini. Dr. Tanjić to je potkrijepio Europskim istraživanjem vrednota. Tako već četiri vala ovoga istraživanja, kao i druga istraživanja koja nam pomažu mapirati hrvatsko društvo, pokazuju suglasje u hrvatskom društvu oko nekih temeljnih pitanja, kao što pokazuje i duboko raslojavanje po socijalnoj i ekonomskoj razdjelnici. Imajući u vidu temeljne teze Ivana Rogića o tri hrvatske modernizacije (1868.-1945.; 1946.-1990.; 1990.-danas) kao i uvide Željka Mardešića o tri idejna kruga (katolički, liberalni, komunistički) moguće je tražiti uzroke podijeljenosti u hrvatskom društvu upravo u odnosu na razumijevanje moderniteta koje se oblikovalo u različitim razdobljima i različitim idejnim krugovima. I odgovor na pitanje o posljedicama leži upravo u različitom razumijevanju dovršetka ili sazrijevanja (post)moderniteta u hrvatskom društvu.
U završnom dijelu predavanja dr. Tanjić rekao je: „Čini mi se važnim reći da i danas podjele prate prijepore nastale u okviru triju modernizacijskih procesa kao i na podlozi sučeljavanja triju idejnih krugova ili svjetonazora koji se, premda su povijesne i društvene okolnosti promijenjene, i dalje naziru u svim našim raspravama o budućnosti hrvatskoga društva”. U tom je kontekstu podsjetio kako je na tragu razmišljanja Ivana Rogića, Gordan Črpić istaknuo nekoliko orijentacijskih strategija razvitka koji polaze od razvoja demokratske države koja treba biti antitotalitarna, od razvoja obzirnog korporativnog sektora koji omogućuje razvoj stručnih i intelektualnih elita koje će biti kadre planetarno se profilirati, promovirati hrvatski identitet i zaštititi hrvatski okoliš, kulturna dobra, kakvoću obitelji do razvoja civilnog sektora. U tom razvoju, kako je naglasio Tanjić, „moramo se odmaknuti od ideologija imajući na pameti Mardešićeve riječi kako je ‘uvjet hrvatskog konsenzusa deideologizacija – naravno, do podnošljive mjere hrvatskoga društva'”. Upozorio je, kako se „ideologije ne mogu dogoditi, ne mogu se pomiriti, to mogu samo ljudi koji su u Hrvatskoj pozvani sve učiniti da omoguće razvoj hrvatskoga društva ne po mjeri vanjskih čimbenika, nego ga razvijajući iznutra”. Pri tome mi, vjernici, Crkva, moramo shvatiti da je oblikovanje modernoga hrvatskog društva i naša zadaća. Pozvani smo prvi vidjeti da politika nije religija, da svjetonazori ne smiju biti sakralizirani i da nam je prvotna zadaća naviještati i svjedočiti Evanđelje i njime oblikovati društvo, znajući da je kršćanstvo isto tako kroz mučna sučeljavanja iznjedrilo i modernitet i sekularno i da ga i mi trebamo čuvati kao prostor i mjesto za slobodni naviještaj Evanđelja. Bit će to naš najbolji doprinos stvaranju modernoga hrvatskog društva, zaključio je Tanjić.