Zagreb, (IKA) – Središnje ekumensko slavlje 33. ekumenskog hoda zagrebačkim crkvama u sklopu Molitvene osmine za jedinstvo kršćana održano je u nedjelju 22. siječnja u baptističkoj crkvi. U uvodnom dijelu riječ pozdrava predstavnicima kršćanskih Crkava uputio je uime domaćina tajnik Saveza baptističkih Crkvi u RH Željko Mraz. Prigodnu homiliju temeljenu na odlomku iz Poslanice Korinćanima (2 Kor 4,14-20) koji je i geslo ovogodišnje Molitvene osmine, održao je predsjednik Saveza baptističkih Crkvi u RH pastor Tomo Magda. Posvijestio je, kako je Božja Riječ doista nešto dragocjeno, a Gospodin kaže da „kada On svoju riječ pošalje ona je toliko moćna da se ne vraća prazna, bez ploda. Bogu hvala da je tomu tako, i da smo mi pozvani biti dio takvoga jednog Božjega djela”.
Naglasio je kako i ovaj tekst ima svoj kontekst bio da se radi o povijesnom, književnom, teološkom. „Nije apostolu Pavlu sunce zasvijetlilo i onda nadahnut pisao ovakve moćne poslanice. Ne, apostol Pavao je svaki dan živio s ljudima, s Crkvom, sve probleme koje je susretao, ljude koje je susretao sve je to Duhom Svetim nadahnut pretočio u ono što mi danas ovdje čitamo. Zato ne možemo uvijek baš olako zanemariti taj kontekst. Apostol Pavao ima vrlo dinamičan i specifičan odnos s Crkvom i vjernicima u Korintu. Kada čitamo prvu i drugu poslanicu vidimo da je tu bilo pisama i s jedne i s druge strane, različitih poruka. Bilo je kriza, teških riječi, nerazumijevanja, sukoba, nije bilo jednostavno. Apostol Pavao poziva Crkvu, vjernike u Korintu, da se vrate na ono prvobitno mjesto, da se izmire s Bogom i da otvore svoja srca za njega kao Božjega poslanika i za druge koji dolaze među njih”, naglasio je Magda, te podsjetio da se među ljudima događaju sukobi, neslaganja i onda se oni zatvaraju.
Ukazujući na Pavlove riječi „ljubav nas Kristova obuzima”, jer „jedan za sve umrije, svi dakle umriješe; i za sve umrije da oni koji žive ne žive više sebi, nego onomu koji za njih umrije i uskrsnu”, Magda je upitao „razumijemo li što je On učinio i koje su implikacije Njegova čina na naš život? Da živi ne žive više za sebe same, da veliki i mali ne žive više za same sebe, nego za Onoga koji je umro i uskrsnuo za njih. Ljubav Božja nas obuzima kada o tome razmišljamo. No, mi kao ljudi uvijek imamo potrebu popravljati stvari, dodavati, izmjenjivati tumačiti. Isus je htio da oni koji žive, ne žive više za sebe, nego za Njega. A živjeti za Krista znači zanijeti sebe, odreći se sebe”. Pastor Magda pojasnio je da kada živimo za sebe onda ćemo se i dijeliti, jer ćemo uvijek imati nekih uvjeta što drugi trebaju napraviti za nas da bi se mogli uklopiti u našu sliku. Zato je to izazov – živjeti za Onoga koji je umro i uskrsnuo, živjeti onako kako Krist od nas očekuje, dodao je.
Osvrćući se na nastavak teksta u kojem Pavao poručuje „ne poznajemo po tijelu; ako smo i poznavali po tijelu Krista, sada ga tako više ne poznajemo”, posvijestio je da dok je „Pavao razmišljao u ljudskim kategorijama njegova su razmišljanja dovela do krivih zaključaka. Imao je krivi zaključak o Bogu, jer je mislio da Njemu služi tako što proganja kršćane. Imao je krivi zaključak što se tiče Krista, jer nije bio svjestan da ga proganja, dok ga Krist nije morao srušiti s konja, oslijepiti i viknuti mu ‘Savle, zašto me progoniš’. Razlog tomu bio je jer je Krista znao po tijelu”. Kad to spoznaje, Krista drugačije vidi, a u svima koje je proganjao vidi braću i sestre, jer spoznanje Krista donosi novinu. Možemo li mi odgovoriti tom Kristovu izazovu i krenuti u tu novinu, upitao je Magda te izrazio nadu da ovi molitveni susreti idu u smjeru u kojem je išao Krist „da nas ljubav Božja u potpunosti obuzima kada se sjetimo toga da je jedan umro umjesto sviju, da je uskrsnuo i da je onda sve pozvao na pomirenje s Bogom. Teško se miriti ako nismo prvo doživjeli tu novost života u Kristu. Teško se odreći sebe, ako nismo prvo susreli Krista”.
U nastavku su svoje pozdrave i poruke izrekli predstavnici kršćanskih Crkava. Predsjednik Povjerenstva za ekumenizam i dijalog Zagrebačke nadbiskupije mons. Zvonimir Sekelj je u duhu gesla ovogodišnje Molitvene osmine „Pomirenje, ljubav nas Kristova obuzima” pojasnio kako je to ona ljubav koja je kadra vršiti djela Kristova ‘jedan za sve umrije da oni koji žive ne žive više sebi’. No, postavlja se pitanje: jesmo li spremni na takvu ljubav? Ako nam se čini da to prelazi naše mogućnosti, pogledajmo evanđelje, prispodobu o izgubljenom sinu. Braću nije izmirio sud pravde, nego ljubav Oca. Dopustimo da nas obuzme ta pomirbena ljubav Božja, jer ona je u nama kadra proizvesti učinke o kojima sada sanjamo, a to je toliko željelo jedinstvo kršćana”.
Predstavnik Srpske pravoslavne Crkve o. Mihajlo Žikić je u duhu učenja Istočnih Crkava posvijestio kako ljubav nije osjećaj, “već je po našem iskustvu cilj življenja”. No, taj cilj življenja podrazumijeva odricanje od sebe i prihvaćanje drugoga takav kakav je. „Vanjsko jedinstvo u kojem svi isto mislimo i isto se ponašamo, te prihvaćamo jedni druge često je laž. Sloboda je najbolji izraz ljubavi da prihvatimo sebe kakvi jesmo, ali i da prihvatimo druge takvi kakvi jesu, a pomirenje između čovjeka i Boga biva kada čovjek bude svjestan stanja vlastitog srca i bude spreman otvoriti se”, rekao je, te nastavio „ljubav je žrtva, ali ne drugih za nas, nego žrtva naša za druge koja podrazumijeva put boli, patnje, stradanja. Tek onda kada prihvatimo da mi budemo najmanji i budemo u službi drugih onda ispunjavamo volju Božju da volimo Boga tako da ćemo voljeti sve ljude oko nas”.
Protojerej Kirko Velinski iz Makedonske pravoslavne Crkve podsjetio je da su putevi koji vode prema Bogu i Spasitelju u biti jednostavni. No, njih komplicira, otežava ili onemogućava naša samodostatnost i neumjerene životne želje koje nepažljivo i podsvjesno stupaju u kontakt s neprijateljem našeg spasenja. „Zbog toga molitva upućena danas Bogu za pomirenje ne predstavlja samo stanje duše, nego više od toga: život. A Gospodin koji zna i gleda potrebe i želje za to jedinstvo učinit će sve ono što bi svaki od nas učinio za svoju dobru i poslušnu djecu, jer je Bog otac svih nas”.
Predstavnica Evangeličke Crkve svećenica Davorka Horvat naglasila je važnost ekumenizma u životu kršćana. No, upozorila je da „kao što znamo ekumena nije samo riječ, s njom se susrećemo svakodnevno u našem životu, i znamo da to nije uvijek jednostavno ni lako. Stoga smo se sastali i večeras i kroz ovaj tjedan kako bismo zajedno molili za mir, jedinstvo, ljubav, razumijevanje, milost, oproštenje kršćana. Mi znamo i vjerujemo u djelovanje Duha Svetoga i upravo je ekumena izravno djelovanje Duha Svetoga gdje god se ona događala. Mi smo Kristovi, različiti, a opet tako slični, jedinstveni u potrebi za Božjim mirom, oprostom i vodstvom”.
Pastor Jasmin Koso iz Protestantske reformirane kršćanske Crkve naglasio je važnim posadašnjiti, „stvarno razumjeti što to znači da je Isus Krist umro za nas sve. Što znači konkretno da je umro za mene, da je uskrsnuo i da će doći ponovno. To je ključno da bismo imali nadu i svjetlo našem životu. Kristov križ je najbolje što možemo dobiti za našu nadu i spasenje, a ako živimo, ako nas takne po Duhu Svetom i Božjom Riječi taj Kristov križ, onda možemo imati zajedno i pomirbene riječi jedni za druge, i ljubavi jedni za druge”.
Ekumenskom slavlju nazočio je i pastor Korejske prezbiterijanske Crkve Abraham Kim, koja se na bogoslužjima okuplja u prostoru baptističke crkve u Zagrebu.