Zagreb, (IKA) – U sklopu proslave jubileja 100 godina dolaska karmelićanki Božanskog Srca Isusova u Hrvatsku po samostanskim zajednicama karmelićanki hodočasti relikvijar s moćima utemeljiteljice Družbe bl. Marije Terezije od sv. Josipa. U subotu 21. siječnja relikvijar se nalazio u samostanskoj zajednici na Vrhovcu. U toj prigodi uz redovnice okupili su se i članovi Zajednice karmelskih laika, Mladi karmela, članovi Karmelskoga trećeg reda, članovi Franjevačkoga svjetovnog reda, dobročinitelji, roditelji djece u vrtiću, volonteri, kao i milosrdne sestre Svetoga križa. Uvodno je kraćim filmom predstavljena povijest i duhovnost Družbe s naglaskom na obilježja što je lijepo oblikovano u samom nazivu Karmel BSI: kontemplacija, apostolat, radost zajedništva, Marijina prisutnost, euharistija, liturgija časova, Božja prisutnost, Srce Isusovo i Ideal: Boga u svima gledati, služiti, ljubiti.
Uslijedilo je euharistijsko slavlje koje je u samostanskoj kapeli u koncelebraciji s don Matom Jakovićem predvodio don Anton Šuljić. U homiliji je naglasio kako je „milostan svaki događaj u kojem mi kao vjernici možemo doživjeti ili gotovo pa i dotaknuti one među nama na kojima je Bog pokazao svoju ljubav, svoje milosrđe. Bl. Marija Terezija od sv. Josipa blaženom je proglašena prije nepunih jedanaest godina. Njezin put, život, oduševljenje za Boga, za Crkvu, za ljude, posebice za one rubne je nešto što ove njezine moći samo simboliziraju. I zato su milosni događaji upravo ovakvi u kojima netko u Božjem ozračju dolazi k nama da nam posvjedoči da je svetost nešto moguće, da je svetost za nas”. U tom je kontekstu podsjetio kako Drugi vatikanski koncil u svojoj velikoj obnovi Crkve poziva sve kršćane na svetost. Kratko je ocrtao životni put blaženice, od njezina odrastanja u tradicionalnoj protestantskoj obitelji, upoznavanja i približavanja katolištvu, njezino pristupanje Katoličkoj Crkvi godine 1888., te u konačnici tri godine kasnije osnivanje prve Zajednice službenica Božanskog Srca Isusova, koju kasnije preimenuje u Karmel BSI, jer se pročitavši životopis sv. Terezije Avilske oduševljava njome. Podsjetio je na razne prepreke, unutarnje bitke i borbe, no naglasio je kako je sve to svladala prepuštajući se Božjoj providnosti.
Propovjednik je znakovitim ukazao na činjenicu da se upravo nalazimo u Molitvenoj osmini, stoga je ovo prigoda posvijestiti kolika je vrijednost kršćanskoga nasljeđa u razjedinjenoj Europi. „Ona je temeljne vrijednosti dobila u protestantskim okvirima. To nam pokazuje da moramo cijeniti kod drugih kršćana ono što je nasljeđe vjere, ta ljubav prema siromasima, dobrotvornost, požrtvovnost, to je donijela sa sobom u Katoličku Crkvu i tu je ostvarila nešto što će biti prepoznato gotovo bismo rekli na svim kontinentima, jer danas karmelićanke BSI djeluju od Amerike, Kanade, Europe do Afrike, Rusije”.
Don Anton je istaknuo kako je bl. Marija Terezija od sv. Josipa suvremena svetica. „Rekao bih da je ona ‘istomišljenica’ pape Franje. On nas poziva na rubove, da ako treba budemo uprljana Crkva izađemo li na periferije. Ona je pokazala svojim životom i svojom ogromnom žrtvom da izići iz sebe, pobijediti svoj ego, pobijediti sve ono što je od ovoga svijeta i dati se, darovati se čovjeku drugome, posebice siromahu zapravo ostavlja pečat Božje nazočnosti u ovom svijetu. Na takav način ona nas danas suočava s velikom potrebom naše Crkve da izađe na rubove, da budemo tamo gdje su siromasi, da budemo tamo gdje su ljudi u potrebi, da budemo tamo gdje čovjeku treba dobra riječ, utjeha, savjet, bilo kakva pomoć”. Don Anton spomenuo je i povezanost blaženice s Hrvatima koje je upoznala u Americi, a potom se obratila zagrebačkom nadbiskupu Baueru s molbom da otvori kuću, što on velikodušno prihvaća i daje posjed.
Na kraju homilije još je jednom ukazao na sveti lik blaženice, koji pokazuje „kako jedna žena u svome vremenu, slijedeći unutarnji zov i slijedeći glas svoje savjesti i Božjeg vodstva pokazuje da je moguće ostvariti krepostan i sveti život. Zato danas i jesmo na dobrom mjestu, jer ovo mjesto nam svima govori da slijedimo li glas Božji kojega čujemo iz evanđelja, iz nauka Crkve, iz svoje savjesti zapravo idemo pravim smjerom. Neka nam ovaj dan ostane kao svjedočanstvo takvoga života i takvoga poziva na koji smo svi pozvani”, zaključio je don Anton.
U prošnjama se molilo za snagu svjedočenja vjernosti Kristu i nepokolebljivost u izgradnji Božjega kraljevstva, za domovinu da uvijek ostane vjerna savezu s Bogom, za nova duhovna zvanja, kao i za sve koji trpe na duši ili tijelu, ali i da svatko po primljenom daru ima srce otvoreno za duhovne i tjelesne potrebe bližnjih, te da današnje društvo u svojoj skrbi i zakonima poštuje dostojanstvo i život svake osobe o začeća do prirodne smrti, djecu i mlade kako bi rasli u mudrosti i milosti. Također je molitva upućena i za Zajednicu karmelskih laika i Mladih karmela da budu produžena ruka karmelske karizme u svijetu i da obuhvate sve segmente društva svjedočeći ljepotu življenja prijateljstva s Bogom i darivanje sebe u izgradnji kršćanskoga društva. Nakon popričesne molitve, poglavarica samostana s. Bernarda Škvorc zahvalila je Bogu za stoljeće života Karmela BSI u Hrvatskoj. Zahvalila je i svima prisutnima koji su sa sestrama podijelili radost zajedništva. Ne možemo kriti osjećaje radosti i zahvalnosti zbog prisutnosti hodočasničkog relikvijara bl. Majke Marije Terezije od sv. Josipa. U ovoj jubilarnoj godini stigla je i u našu zajednicu i među sve nas. Dopustimo da nas njezina prisutnost u našoj sredini ohrabri da budemo spremni, gorljivi i revni u zadaćama životnoga poslanja, poručila je na kraju s. Bernarda Škvorc.
Euharistijsko slavlje pjevanjem je uveličao zbor karmelićanki. Nakon mise bila je prigoda za čašćenje moći i osobnu molitvu, a susret je završen zajedničkim agape.