Zagreb, (IKA) – Novi, šesti po redu broj liturgijsko-pastoralnog lista „Živo vrelo” za razdoblje od 10. lipnja do 7. srpnja ima temu „Plemenita jednostavnost”.
U uvodniku urednik Ante Crnčević ističe kako „plemenita jednostavnost liturgije izranja iz bogatstva dara spasenja koje se uzbiljuje u zajednici vjernika, Crkvi. Što vjera više spoznaje zbiljskost dara spasenja u liturgiji, to će njezine obredne forme biti ‘čistije’, jasnije, bogate u jednostavnosti. Jednostavnost se ne suprotstavlja sjaju i raskoši, ali ne dopušta da sjaj i raskoš zasjene istinu i ljepotu Dara koji nam se u liturgiji milosno nudi”.
U tematskom prilogu „Ljepota jednostavnosti. O liturgiji kao objaviteljici istine i ljepote” Crnčević nastavlja promišljanje, te posvješćuje kako je Crkva u svome hodu kroz svijet obdarena jedinstvenim darom susreta s Ljepotom koja obnavlja svijet: u liturgijskome slavlju uvijek iznova dotiče i kuša ljepotu i istinu Božje ljubavi. „Kao što je istina zapretana u mnoštvu riječi, a ljepota skrivena pod nanosima boja i pod površinom koja tek prividno uljepšava svijet, tako je i s liturgijom Crkve. Ona sama katkad ostane skrivena među ‘ljepotama’ koje u nju unosimo. Lijepa umjetnost, arhitektura, skladno pjevanje, umješno i mudro govorenje, pobožnost, dostojanstvo obrednih čina. Sve to pristaje liturgiji. No, bez težnje za otkrivanjem i iskustvom liturgije u njezinoj ljepoti i jednostavnosti, svi ovi izrijeci ljepote mogu zasjeniti smisao i istinitost dara koji nam se milosno nudi.”
U drugom tematskom prilogu „Jednostavnost u liturgijskoj arhitekturi i umjetnosti” Milan Dančuo ističe da je snaga današnjih umjetničkih i ikonografskih izričaja, kao i ikona kroz povijest, stvaranje simboličke prisutnosti. Umjetnost u liturgijskom prostoru nije samo estetske ili funkcionalne prirode, već je poziv na molitvu. Stoga je i umjetnost liturgijskog prostora u službi slavlja gdje se dostiže kulminirajuća točka za vjerničko iskustvo i transformaciju. Moliti u slavlju ne samo riječima, već i slikama i ostalim umjetničkim izričajima. Umjetnost u jednostavnosti i plemenitosti bolje izražava od pretjeranosti i riječi transformaciju materijalnog svijeta, već sada na djelu. Time umjetnost izražava molitvu, služi liturgiji te ide onkraj jednostavnoga estetičkog iskustva. Umjetnost i liturgija na taj se način uzajamno nadopunjuju. Umjetnički izričaji, s vlastitom ljepotom, evanđeoski su navještaj i prikazuju snagu Božje prisutnosti te sklad između dobrog i lijepog. Interakcija i sklad umjetnosti i slavlja u jednostavno oblikovanome, ali uzvišenome liturgijskom prostoru, omogućuju u konačnici pristup neizmjernomu otajstvu Božje ljubavi”.
Rubrika „Otajstvo i zbilja” donosi homiletska promišljanja. Uz desetu nedjelju kroz godinu tekstom „O neuspjehu obuzdavanja Isusa” promišlja Ivica Raguž, a uz jedanaestu Slavko Slišković tekstom „Drukčije kraljevstvo”. Uz blagdan Rođenja svetoga Ivana Krstitelja Domagoj Runje potpisuje promišljanje „Radovati se Božjemu daru”, a uz blagdan apostolskih prvaka svetog Petra i Pavla Ivan Šaško tekst „Od početne iznenađenosti do završnoga pouzdanja”. Uz trinaestu nedjelju kroz godinu Ivica Raguž promišlja tekstom „Pustite mene, mislite na djevojčicu…”.
Prilozi za liturgijski pastoral donose dvije molitve pape Benedikta XVI. i to Bogorodici za Crkvu i za svijet i, te za duhovna zvanja.
Rubrika „Pisma čitatelja” daje odgovor na pitanje vezano uz Knjigu čitanja i sakramentalnost Riječi, tj. o pohranjivanju Knjige nakon navještaja Božje riječi u slavlju euharistije.