Mostar, (IKA/KTA) – Biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski Ratko Perić predvodio je 11. siječnja misno slavlje u povodu obljetnice smrti svoga prethodnika biskupa Pavla Žanića (1918.-2000.). U koncelebraciji su sudjelovali svojedobni biskupovi prvi suradnici: generalni vikari mons. Ante Brajko i mons. Luka Pavlović, tajnik i kancelar don Ante Luburić, sadašnji generalni vikar don Željko Majić, katedralni vikar don Davor Berezovski i biskupov tajnik don Marin Skender.
Biskup Perić u homiliji je, oslanjajući se na odlomak dnevnoga Markova Evanđelja (1, 35-39), govorio o Isusu koji je uvijek imao vremena za molitvu Ocu nebeskomu i u molitvi se pripremao što će reći ljudima. „Apostoli na čelu sa Šimunom Petrom znali su ga prekinuti u molitvi javljajući mu: ‘Svi te traže’. Očito su bili željni ne samo njegovih riječi, koje su bile potresne i plamene, nego kudikamo više njegovih čudesa tjelesnoga ozdravljenja! A on bi znao odgovoriti apostolima: ‘Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao.’ I prođe svom Galilejom: ‘propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio’ (Mk 1, 35-39). Isusu je na prvom mjestu bilo propovijedanje, pa onda tjelesno liječenje i izgonjenje zloduha. Propovijedanje o milosrdnom Ocu nebeskomu, o Kraljevstvu Božjemu, koje je oslikavao mnoštvom živopisnih prispodoba uzetih iz svakidašnjega života”, kazao je biskup Perić.
“U trostrukoj službi biskupa i prezbitera na prvom je mjestu propovijedanje, poučavanje, katehiziranje; na drugom posvećivanje i na trećem upravljanje”, ustvrdio je biskup Perić koji je podsjetio da je mons. Žanić propovijedao 30 godina kao svećenik u Splitskoj biskupiji i 22 godine kao biskup u Hercegovini: 10 godina kao koadjutor (1970.-1980) i 13 godina kao ordinarij (1980.-1993.) i to ne samo u Hercegovini, nego i izvan nje, kamo je god bio pozvan.
“Don Pavao Žanić kao katedralni župnik u Splitu, poznat kao izvrstan propovjednik, bio je pozvan održati predavanje ‘Uvjeti uspjeha propovijedi’, koje je izdano u Zborniku liturgijskog tečaja II., Zagreb, 1963., str. 81-94, a ponovno objavljeno u njegovu zborniku Istina oslobađa, Mostar, 1992., str. 317-333.
U predavanju je istaknuo da se propovjednik mora pripremati i molitvom i studijem za svoje homilije. Mora svoju nedjeljnu propovijed, barem isprva, u cijelosti napisati, a tijekom vremena barem glavne točke. On je naveo da propovijed, da bi bila učinkovita, mora biti: jednostavna – naravna, nenamještena, s jednostavnim temama, s jednostavnim rječnikom jer se ponajviše govori jednostavnim ljudima; jasna – razumljivim rečenicama izgovorena, shvatljivim primjerima i zaključcima izložena; konkretna – bez apstraktnih, nevjerojatnih i nedokazanih tvrđenja; kratka – ‘Odveć duge propovijedi posljedica su toga što nisu spremljene. Kad kockar, kartaš gubi, neće da napusti igru nadajući se uvijek da će svoj slabi položaj popraviti i gubitak nadoknaditi; kad sve proigra, onda još čini posljednji pokušaj, da zaigra i kabanicu. Bolje bi mu bilo da je prestao čim je počeo gubiti. Kad propovjednik nije spremio propovijed, on se od početka gubi, i umjesto da prestane, on se uvijek nada da će popraviti gubitak, te nastavlja da se topi i dalje gubi mjesto da što prije prekine’ (Zbornik, 1992., str. 326)”, kazao je biskup Perić.
Biskup Perić zahvalio je Bogu na daru biskupa Žanića koji je više od dva desetljeća ulagao svoj biskupski talent u Crkvu u Hercegovini ne samo svojim kvalitetnim propovijedima, nego i tolikim drugim djelima: osnivanjem Biskupijskoga caritasa, 1982.; Teološkoga instituta, 1987., rješavanjem „hercegovačkoga slučaja” od početka i „međugorskoga fenomena” od 1981. nadalje.