Osijek, (IKA) – U ciklusu socijalnih tribina, koje potiču razgovore i promišljanje zainteresiranih za socijalni nauk Katoličke Crkve te aktualiziraju sadržaje enciklika, u osječkom Vikarijatu 10. siječnja sažeto izlaganje o socijalnoj enciklici „Quadragesimo anno – obnova društvenog poretka” održao je vjeroučitelj mr. Igor Jakobfi, tajnik Ureda za promicanje socijalnog nauka Crkve i društvena pitanja Đakovačko-osječke nadbiskupije. Tijekom prosinca Jakobfi je dvama predavanjima („Kome je upućen socijalni nauk Crkve” i „Rerum novarum – o radničkom pitanju”) pojasnio kako „svi članovi Crkve moraju riječima i djelima naviještati evanđelje u svim dimenzijama ljudskoga društva”, a “socijalni dokumenti utjelovljuju evanđelje na konkretnu društvenu stvarnost”, dok je trećim razmatranjem sadržaja druge socijalne enciklike Quadragesimo anno (QA), koju je 15. svibnja 1931. godine objavio papa Pio XI. (40 godina nakon enciklike Rerum novarum pape Lava XIII. objavljene 1891.), približio povijesni i crkveni kontekst nastanka enciklike, njezine nove zahtjevne teme te pojasnio tada novouvedene pojmove korporativnoga društva (korporacije su strukovna udruženja) i kršćanske supsidijarnosti (načelo pomoći drugome da sam sebi pomogne, a cilj pomaganja je dobro pojedinca i manjih društvenih struktura), ali i potrebu za dubokom ćudorednom obnovom. Večernju je tribinu, nakon uvodne molitve otvorio predstojnik Instituta za novu evangelizaciju „Sveti Ivan Pavao II” mons. dr. Vladimir Dugalić.
„Povijesni kontekst nastajanja enciklike QA uranja u razdoblje između dvaju svjetskih ratova i za razumijevanje valja posjetiti na događaje, primjerice: Prvi svjetski rat, Oktobarsku revoluciju i pojavnost boljševizma, Versajsku mirovnu konferenciju (Njemačka i Italija su gubitnici), fažizam i korporativizam, ustroj Lige naroda, današnjih Ujedinjenih naroda, pojave nacizma i Big business-a (gospodarski uspjeh kroz industrijsku proizvodnju, slobodno tržište i potrošačko društvo,W. Harding), Mussolinjevo preuzimanje moći u Italiji, protukatolički režim u Meksiku i Španjolskoj, „crni petak” (produktivnost nadmašila kupovnu moć građana, ušteđevine bogatih prerasle mogućnost ulaganja, špekulacije dionicama i nekretninama), vrijeme kada Hitler postaje kancelar i führer Carstva te potpsivanje Münchenskog sporazuma. Tu je i crkveni kontekst, počevši od 19. stoljeća, iz kojeg je vidljivo kako je papa izoliran u Vatikanu još od Pia IX., a vrijeme od 1922. do 1939. je vrijeme pape Pia XI. koji nasljeđuje Benedikta XV. (on je po prvi puta, od Pia IX., blagoslovio okupljene na Trgu sv. Petra) i već 1922. donosi programski dokument „Ubi arcano Dei –Kristov mir u Kristovu kraljevstvu”, a tada nastaje i Katolička akcija… God. 1931. slijedi „Quadragesimo anno – četrdeseta obljetnica Rerum novarum”, potom niz dokumenata, npr. „Non abbiamo bisogno – protiv fašizma” (protiv uplitanja države u odgoj mladih te fašističkog poganskog obožavanje države), obrana Katoličke akcije – suradnja i sudjelovanje laika u hijerarhijskom apostolatu Crkve, 1937. „Mit brennender Sorge – protiv nacizma” (protiv proganjanja Crkve, rasizma, zamjene vjere u Boga vjerom u naciju, isticanjem vrijednosti židovskih svetih knjiga i Crkve kao doma svih naroda) i „Divini Redemptoris – protiv komunizma”… Povod pisanju enciklike QA je proslava 40. godišnjice od objave enciklike RN, njeni plodovi (kontinuitet naučavanja i počinje se stvarati korpus socijalnog učenja), pojašnjenje i razrada RN, otkrivanje korijena sadašnjeg socijalnog nereda i pokazati put obnove. Upućena je katoličkom svijetu, a uz istaknute Lavove teme (pravo i obveza pape/Crkve da progovara o društvenim problemima; privatno vlasništvo – socijalna dimenzija; pravedna plaća – obiteljska plaća, ekonomska snaga poduzeća, opće dobro – radna mjesta, pravedan omjer među plaćama i cijenama; udruženja radnika – korporacije) nudi nove teme: strukturalni uzroci nepravde, autonomija (relativna) ovozemaljskih stvarnosti, socijalna pravednost, korporativno uređenje, supsidijarnost, obnova ćudoređa, poslanje vjernika laika i pastoral ‘lijevih’, pojasnio je Jakobfi te razložio kako QA vidi uzroke i posljedice nepravde: „Strukturalni uzroci i posljedice nepravdi zahtijevaju strukturalnu i ćudorednu obnovu. Naime, izostanak državne skrbi za ostvarenje ćudorednog društvenog života rađa nepravdu (beskrupoluznu borbu za opstanak, individualzizam, pohlepu i odvojenost ekonomije/društvenih odnosa od morala). Sve zajedno znači manjak ostvarenja povijesne dimenzije općeg dobra i što je najvažnije – dovodi u pitanje vječno spasenje (QA 130)). Posebna pozornost u izlaganju posvećena je, među ostalim, danas aktualnom načelu supsidijarnosti. Rečeno je kako papa Pio XI. u socijalnom dokumentu QA uvodi u socijalno učenje Katoličke Crkve načelo supsidijarnosti kao najznačajnije socijalno-filozofijsko načelo, spomenuto u drugomu dijelu enciklike. Naime, pomoću načela supsidijarnosti utječe se na oblikovanje društvenoga poretka, no supsidijarnost zahtijeva obnovu ćudoređa. Među ostalim u izlaganju i kasnijoj diskusiji rečeno je kako QA govori o takvom društveno-gospodarskom ustroju društva koji se ne temelji na liberalističkom kapitalizmu niti na socijalističko-komunističkom kolektivizmu. Zanimljivo je bilo čuti kako QA (97) motri poslanje vjernika laika, a stav je da ne postoje dva apostolata (svećenički i laički), već jedan pod vodstvom biskupa, te je zadaća laičkoga poslanja: njega vlastitog duhovnog života, imati u svakoj kući jedne katoličke novine, skrbiti za obiteljski i društveni ćudoredni život i skrbiti za očuvanje i odgoj mladeži, a sve u cilju obrane, širenja i primjene katoličkih načela u konkretnom životu, odnosno obnoviti sve u Kristu.