Slavonski Brod, (IKA) – Na početku 60. obljetnice čašćenja Blažene Djevice Marije pod naslovom Gospe Brze Pomoći i 40. obljetnice promjene naslova župe i župne crkve, prethodno posvećene sv. Stjepanu, ugarskom kralju, koja je 1977. za zaštitnicu dobila Gospu Brze Pomoći, proslavljena je u nedjelju 8. siječnja župna svetkovina i središnji hodočasnički dan u Gospinu svetištu u Slavonskom Brodu. Unatoč iznimno niskim temperaturama brojni su se vjernici domaće župe i grada, te hodočasnici iz raznih krajeva Hrvatske došli toga dana nebeskoj Majci moliti za potrebe svoje i svojih bližnjih, a i zahvaliti za do sada primljenu pomoć po njezinu majčinskom zagovoru.
Središnje hodočasničko euharistijsko slavlje, uz domaćega župnika i upravitelja svetišta Ivana Lenića i nekoliko drugih svećenika, predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, a nazočne su bile uršulinke na čelu s provincijalnom glavaricom Jasnom Lučić.
Osvrćući se na evanđeoski odlomak koji donosi izvješće o Isusovoj prisutnosti na svadbi u Kani Galilejskoj, nadbiskup je posvijestio kako utjelovljeni Sin Božji, koji se rodio u Betlehemu, dijeli s nama naše ljudsko iskustvo u svim njegovim trenucima, patnjama, ali i radostima. „Isus prepoznaje vrijednost ljudske ljubavi i ženidbe, čak štoviše ‘posvećuje ženidbu’, nudeći se zaručnicima za suputnika. No, to evanđeosko izvješće što smo ga čuli govori i puno više. Ono nam daje razumjeti da Isus u Kani započinje zaručničko slavlje Novog saveza, donoseći nešto novo i bolje”, naglasio je nadbiskup i pojasnio kako je pretvorba vode u vino simbol prijelaza starozavjetnog židovskog Zakona u novu stvarnost u kojoj važnu ulogu ima Marija koja je zapazila neugodnost koja se mogla dogoditi na svadbi, gdje pokazuje da njezina vjera mora biti veća i jača od njezinih majčinskih osjećaja.
„Po toj vjeri Isus čini prvo čudo. Marija tako u Kani Galilejskoj u sebi utjelovljuje pravi i novi Božji narod; predstavlja i zastupa Crkvu, zaručnicu Kristovu; predstavlja i zastupa nas, Isusove učenike. U trenutku u kojemu Isus uza se veže zajednicu učenika – Crkvu, Marija je bila prva vjernica i učenica. Ona je u tom trenutku bila model Crkve koja vjernički prianja uz Isusa kao Mesiju, utjelovljenoga Sina Božjega, i koja se vjernički povjerava njegovoj božanskoj, spremnoj i hitroj pomoći. Marija je najprije bila i jest moliteljica koja se vjernički povjerava Isusu i moli ga za njegovu spremnu i hitru pomoć. Tek onda je mogla za nas postati Gospa Brze (spremne i hitre) pomoći, kojoj se mi – kad su nam iscrpljene sve naše ljudske mogućnosti – povjeravamo kao majci i zagovornici da ona, kao nekoć u Kani Galilejskoj: puna solidarnosti s mladencima u potrebi, sada puna solidarnosti s nama u našim potrebama, svojom vjerom ponovno izmoli Isusovu spasenjsku riječ – za nas: „Napunite posude vodom. Zagrabite i nosite ravnatelju stola!”, rekao je, među ostalim, nadbiskup Hranić.
Pojasnio je „da je preduvjet takve Isusove spasenjske intervencije da i naše srce bude puno vjere poput Marijine kada je ona, nakon što je bila odbijena kao biološka majka, kao vjernica ispovjedila da ne može polagati nikakvo pravo na Boga, nego da se samo Bog, tj. utjelovljeni Sin Božji kojega je rodila, može smilovati njoj i kada je u toj i takvoj vjeri u milosrdno Srce Sina Božjega rekla poslužiteljima: ‘Što god vam rekne, učinite!’. Tu je ona očitovala vjeru da je sve u Božjim rukama, a ništa u njezinim, bez obzira što ga je ona biološki donijela na svijet te da je Bog ljubav i dobrota koja svojih nikad ne ostavlja.”
Naglasivši da se svake nedjelje kad se okupljamo na euharistiju, slavi „svadba” kao u Kani Galilejskoj na kojoj je nazočan Isus i njegova Majka, nadbiskup Hranić na kraju je poručio: „Danas smo došli u ovo Marijino svetište – u svetište Isusove i naše Majke, koja nas je zastupala kao svoje sinove i kćeri, kao Crkvu, već na svadbi u Kani Galilejskoj, da bismo joj ovdje u njezinu svetištu, rekli ‘vina nemaju’. Došli smo da bismo Isusu zajedno s Marijom rekli da naši mili i dragi ili mi sami ‘zdravlja nemaju’ ili da mi sami ‘zdravlja, radno mjesto, radosti, mira, sloge, ljubavi nemamo’. Tu smo puni solidarnosti i mi za sve molimo… To nas uči Marija. Najprije govori Isusu: ‘Vina nemaju’. Kad u kojoj obitelji ili zajednici nastane problem, ona nas uči da je prva stvar koju treba učiniti povjeriti to Isusu, a ne misliti kako ću ja to riješiti tako što ću nešto pronevjeriti, potegnuti vezu, pokazati zube, osvetiti se i tako još više otežavati situaciju. Dakle, pozvani smo ponašati se kao kršćani… Vjera poput Marijine, koja priznaje i ispovijeda da ne polažemo nikakvo pravo na uslugu zbog krvne veze, stranačke pripadnosti ili prijateljstva, na uslišanje zbog svojih molitava, misa, žrtava, postova i milostinje, koja je svjesna da sve ovisi o Božjoj ljubavi i dobroti, te se pouzdaje isključivo u Božju ljubav snaži nas u vjeri u božanstvo betlehemskog Djeteta i potiče nas, kao i Marija poslužitelje na svadbi u Kani: ‘Sve što vam rekne učinite!’ To je veliko majčinsko upozorenje i poziv kojega Marija upućuje Crkvi svih vremena i svakome od nas. Tek tada, nakon što poslušamo Mariju i činimo ono što nam govori Isus, on pretvara vodu u vino, te možemo radosno čuti njegovu riječ spasenja i oslobođenja iz nevolje i zla: ‘Zagrabite i nosite ravnatelju stola!’ (Iv 2,9). Naše je, draga braćo i sestre, vjerovati poput Marije i biti pozorni na Isusovu riječ; naše je točiti vodu, a Isus će tu vodu pretvoriti u vino. Neka nam Gospa Brze pomoći izmoli čvrstoću i postojanost vjere kakva je bila njezina. Zato joj izričemo: ‘Vjerujemo u te, o Majko i Djevo, u Tvoga majčinstva čudesnu moć!'”
Svečano je bilo i na drugih šest misnih slavlja. Mnogo je vjernika pristupilo sakramentu pomirenja, a svi su sudjelovali u zajedničkim pobožnostima, te osobnoj povjeri Gospi pred njezinim milosnim likom.
Svetkovini je prethodila trodnevna duhovna priprava tijekom koje je, također u nazočnosti brojnih domaćih vjernika, propovijedao svećenik mr. Josip Vrančić na temu „Blažena ti što povjerova!”