Svetkovina Bogojavljenja u Prelogu
Bogojavljenje u Prelogu
Prelog (IKA )
Prelog, (IKA) – Svetkovina Bogojavljenja ove je godine u međimurskom gradu Prelogu svečanije proslavljena. Misno slavlje predvodio je dugogodišnji prijatelj te župe mons. dr. Milan Šimunović, iz Rijeke, kojega je župnik preč. Antun Hoblaj također po želji brojnih župljana pozvao da i u toj župnoj zajednici proslavi svoju 50. obljetnicu svećeništva. Uz ostalo, dio vjernika te župe pomaže u konačnoj obnovi župne crkve u zlatomisnikovu rodnome mjestu Kompolju. On je, naime, svoju „zlatnu misu” na skromniji način, kako je izričito zaželio, već proslavio na blagdan sv. Stjepana prvomučenika u rodnoj Gackoj dolini (Kompolju) te na Novu godinu u senjskoj katedrali, gdje je bio i zaređen za svećenika.
Na početku preloškoga slavlja na Bogojavljenje zlatomisnika su pozdravili župnik i predstavnici mladih. Predvoditelj je u homiliji istaknuo temeljni vjernički stav koji nam pokazuju mudraci s Istoka, a to je pozorno promatranje ‘zvijezda’, u obliku raznih ponuda i reklama, koje danas sve više kruže u našim glavama i nad nama, kako bismo uočili ‘onu pravu’ koja vodi prema Novorođenom Kralju, Isusu, u kojemu možemo prepoznati Boga među nama. Te posebne ‘zvijezde’ su naša savjest, susret sa svećenikom ili prijateljem kršćaninom, lijepo štivo, neki izvanredni životni događaj i drugi znakovi koji pomažu da u nama nešto najednom ‘zasine’. „Osjećamo da nešto moramo učiniti, da se ne smijemo zatvoriti u sebe, u razorni individualizam koji danas počinje prevladavati. Treba krenuti na put promišljanja, tražiti savjet, poput mudraca, kod znalaca Božje riječi, svećenika i specijaliziranijih teologa, vjeroučitelja i kateheta, kako bismo znali izbjeći razne zamke, suvremene ‘Herode’ te pronaći Krista Spasitelja u Crkvi, u župnoj zajednici”, naglasio je propovjednik te nastavio kako je za to potrebno otvoriti svoje srce, štoviše darovati Isusu svoj život koji on trajno preobražava, jer smo slabi, krhki i grješni, te nas osposobljava kako bismo umjeli izići iz svojih apatija i ravnodušnosti i novim putem krenuti u život. „Ova svetkovina nas podsjeća da se Bog želi objaviti svim narodima svijeta. Stoga oni koji dožive radost susreta s njime ne mogu to zadržati za sebe već moraju drugima prenositi, postati misionari njegove prisutnosti i milosrdne ljubavi. Danas je to tim potrebnije jer se šire nova obzorja misija u našoj domovini Hrvatskoj i do na kraj svijeta, to više što sve više raste broj indiferentnih ne samo u odnosu na Boga već i na čovjeka”, zaključio je mons. Šimunović te je sve pozvao na veću otvorenost Božjemu svjetlu, na spremnost prenošenja vjere na ovim našim prostorima, imajući na srcu i daleke misijske zemlje.
Slavlju je, unatoč silnom vjetru i hladnoći, nazočio veliki broj vjernika, a koncelebriralo je i više svećenika, svečarevih prijatelja. Na kraju mise, uz čestitke župnika i predstavnika vjernika te gradonačelnika, s priznanjem na povrjemenoj stručnoj i praktičnoj pomoći zlatomisnika u obnovi i te velike župne zajednice, domaći sin i ravnatelj Papinskih misijskih djela u RH vlč. Antun Štefan predao je prvi primjerak tek tiskane svečareve nove knjige u okviru PMD-a RH „Prenošenje vjere u promijenjenim okolnostima suvremenoga svijeta”.
Na blagdan Krštenja Gospodinova, mons. Šimunović, predvodio je misu na kojoj je bilo ‘predstavljanje’ ovogodišnjih 63 kandidata za krizmu, a koncelebrirali su župnik Hoblaj i vikar Nikola Markušić. Predvoditelj je tom prigodom, pozivajući se na početak Isusova pohoda s rijeke Jordana u pokretanje čovječanstva novim putem istinskog oslobođenja i spasenja, u propovijedi govorio i o drugačijoj odgovornosti roditelja i cijele župne zajednice u rastu u vjeri ne samo djece i mladih već i cijele župe. Pritom je pozvao vjernike da se, kako su zaželjeli i hrvatski biskupi, uključe u razmatranje najnovijega dokumenta HBK „Da vaša radost bude potpuna (Iv 15,11). Kateheza i rast u vjeri u današnjim okolnostima”. Pokazujući im to upravo objavljeno djelo, mons. Šimunović je istaknuo kako je svrha toga dokumenta da se dogode veoma potrebni pomaci u poimanju i formiranju ‘novoga lica’ župne zajednice, „a to znači i u drugačijim postavkama župne kateheze za sve uzraste, kao i boljem vrjednovanju vjeronauka u školi”. Naime, zaključio je, „u okolnostima rastućega indiferentizma i praktičnoga ateizma neophodne su promjene u crkvenome djelovanju na crti nove evangelizacije i takvoga organiziranja vjernika kako bi bili osposobljeniji za prenošenje vjere, s daleko većom okrenutošću prema distanciranima od Crkve i onima koji ne vjeruju”.