Zagreb, (IKA) – Zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško predvodio je u četvrtak 29. prosinca euharistijsko slavlje u prostorijama Klinike za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević” u Zagrebu. Prvo je to euharistijsko slavlje održano u Klinici od njezina osnutka 1893. godine. U uvodu slavlja, na kojem je sudjelovalo oko 50 članova medicinskog osoblja Klinike predvođenim ravnateljicom dr. Alemkom Markotić i njezinim zamjenikom dr. Rokom Čivljakom, biskup Šaško izrazio je zahvalnost Gospodinu za providnost i za ljude koji su omogućili to prvo euharistijsko slavlje u prostoru kapelice.
Na početku homilije biskup se osvrnuo na pročitani evanđeoski ulomak (Lk 2, 22-35), ističući pet odlika koje kao vjernici i kao Crkva trebamo imati, a koje se naročito očituju u brizi za bolesnike. Prva odlika se u starcu Šimunu i njegovu naručju u kojem je Dijete Isus. Šimun nas uči da postoji naručje, da postoji tradicija, prihvaćanje i predaja. Naručje je tipična slika za ono najljepše što obilježuje zdravstvo. Očituje prvu ukorijenjenost u ljubavi, u nježnosti, u prihvaćanju. Roditeljsko naručje, rekao je biskup. Druga odlika su Marija, Josip i Isus u činu prikazanja u Hramu u kojem susreću dvije osobe pune Duha Svetoga, Anu i Šimuna, čije ime dolazi od hebrejskoga glagola koji znači „slušati”. Koliko je puta u ovoj Klinici osluškivano što govori Bog i savjest; koliko čežnje da se u čovjeku vidi Bog; koliko pitanja i dvojba na koje odgovor ima jedino Bog, imamo jedino u Bogu, upitao je biskup. Kao treću odliku naveo je Marijin i Josipov prinos žrtve u skromnom daru: dvije grlice i dva golubića. To je dar siromašnih, rekao je biskup, dodajući da nam je svima potrebna vjerodostojnost siromaštva i jednostavnosti, jer upravo u bolesti svatko vidi koliko je malen; koliko je besmislena uznositost i oholost i koliko vrijedi prinošenje, darovanje drugima. Četvrta se odlika nalazi u Šimunovu proroštvu Mariji: Tebi će mač probosti dušu. Mač boli. „To je Isus, Božja riječ, proročka, koja se ne osvrće na ‘političku korektnost’ nego želi hrabro donijeti Evanđelje kakvo jest. Cijena te riječi je visoka i donosi iskustvo boli. (…) I ova kapelica je znak osporavan. Nekima nije draga, ali to nas ne treba obeshrabriti da ustrajemo činiti dobro, moliti za dobro, svjedočiti dobro.” Kao posljednju i petu odliku istaknuo je Šimunove riječi: „Sad otpuštaš slugu svoga u miru. Vidješe oči moje spasenje tvoje”, naglasivši da osim ožalošćene Crkve postoji utješena Crkva, te da slika djeteta vraća radost i oduševljenje; vraća nas na istinu početka. Kazao je kako nam Isusovo rođenje govori da s Bogom postoji uvijek novi početak. On se rodio da bi nas preporodio! Tu utješnu istinu nosi Crkva snagom Duha Tješitelja; Duha koji u svome imenu na grčkom, Parakletos, označuje blizinu, napomenuo je biskup, dodajući da nitko nije bliži čovjeku od liječnika i medicinskoga osoblja u kojima se u jednom trenutku sažima majčinska ljubav i brižnost; predivna stvarnost tješitelja i kada se osjećaju bespomoćnima.
Na kraju homilije biskup Šaško je pučki naziv Klinike kao „zarazne bolnice” povezao sa svetom misom i drugim sakramentima i molitvama gdje dopuštamo Bogu, njegovu Duhu da djeluje u nama, da nas zarazi nesebičnošću. I zato nam ostaje predivna slika primanja Djeteta u naručje; dopuštanje Bogu da uđe u naš život. Tu gestu koja je poglavito majčinska gesta, susrećemo iznimnom snagom i ljepotom baš kod liječnika. Njihov je, vaš je poziv primiti u ruke tek rođeno dijete, ali isto tako primiti i zadnji zemaljski životni dah čovjeka. Pred otajstvom života sve je ostalo manje važno, zaključio je biskup Šaško, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.