Zagreb, (IKA) – Župa sv. Ivana apostola i evanđeliste u zagrebačkoj Utrini proslavila je u utorak 27. prosinca župnu svetkovinu. Svečano večernje misno slavlje predvodio je ravnatelj dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu dr. Tomislav Markić, a koncelebrirali su nekadašnji župni vikar u toj župi, danas župnik župe Navještenja BDM u Velikoj Gorici Norbert Ivan Koprivec i upravitelj župe u Utrini Vlado Letinčić.
U propovijedi dr. Markić predstavio je sv. Ivana, jednog od dvanaestorice Isusovih učenika i jednog od četvorice evanđelista. Kao učenik pripadao je najužem krugu Isusovih učenika, stalnom vijeću, reklo bi se današnjim crkveno-pravnim rječnikom. Ivan je s Isusom na gori preobraženja, Ivan priprema pashalnu večeru, na Posljednjoj večeri nalazi se odmah do Isusa, jedini od učenika prati Isusa do križa, njemu Isus povjerava svoju majku Mariju. Toliku blizinu Isus ne pokazuje niti prema jednom drugom učeniku, istaknuo je dr. Markić. Kao evanđelist Ivan se ističe između trojice drugih koji su o mnogim stvarima pisali gotovo jednako, pa njih trojicu, Mateja, Marka i Luku, jednim imenom nazivaju sinoptici, dok je Ivanovo evanđelje posebno, duboko, mistično. Ivanovo evanđelje ulazi među najgenijalnija djela čovječanstva. Osim četvrtog evanđelja Ivanu se pripisuje i autorstvo posljednje biblijske knjige, Knjige Otkrivenja te tri poslanice nazvane njegovim imenom, koje u središtu svoje poruke imaju ljubav prema Bogu i čovjeku, podsjetio je dr. Markić. Nadovezujući se na to, dr. Markić naveo je kako sv. Jeronim donosi jednu zgodu s konca Ivanova života na otoku Patmosu, kada je već dobro ostario, kako je bio vrlo ugledan, na rukama bi ga donosili na crkvena okupljanja i davali mu riječ, a on je uvijek govorio isto: „Dječice, ljubite se međusobno”. Kad je nazočnima dosadilo slušati jedno te isto, upitali su ga zašto im uvijek govori isto. Ivan im je, kaže sv. Jeronim, odgovorio: „Zato jer je naredba Gospodnja i ako se samo to provede u djelo, dosta je”.
Govoreći o povezanosti Isusa i Ivana, dr. Markić istaknuo je da nju najbolje opisuje izraz da je Ivan bio ljubljeni učenik, a iz te ljubljenosti i Ivanova odgovora ljubavi izraslo je posebno povjerenje, snažno nositi veliko prijateljstvo, „valjda najveće od kako je svijeta i vijeka”. Tumačeći kako valja razlikovati dvoje: biti ljubljen, biti svjestan te činjenice i onda kao odgovor na to i sam ljubiti, dr. Markić spomenuo je da je Ivan Isusovu naklonost osjetio nebrojeno puta: i onda kada je nešto izvalio ili bio prenaglio, i onda kada je već sazrio. Isus mu je iskazao posebno povjerenje, uvrstivši ga, premda najmlađeg, u najuži krug svoji suradnika. Ivan je znao i osjećao da je ljubljen. A prema riječima dr. Markića, „odgovor ljubljenosti treba se zbiti u životu svakoga od nas”. „Svatko je od nas od Boga neizmjerno ljubljen. Životni nam je zadatak tu činjenicu prepoznati u vlastitome životu i na nju onda odgovoriti odgovorom ljubavi. Ne vrijedi se truditi ljubiti, jer tako moramo, jer smo tako naučili. Ne, potrebna je nutanja motivacija, nutarnji, intimni odgovor ljubavi koja dolazi samo iz svijesti o vlastitoj ljubljenosti u Božjim očima”, poručio je dr. Markić.