Split, (IKA) – „Nebeski Otac, izvor svakog očinstva i majčinstva u daru svoga Sina postade članom velike ljudske obitelji. Otajstvo Božića duboko je utkano u naše obiteljske odnose. Božićna radost okuplja nas u toplini obiteljskog doma i radosti liturgijskog slavlja u našim crkvama”, kazao je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić predvodeći u splitskoj katedrali Sv. Dujma svečano božićno misno slavlje u koncelebraciji s više svećenika, među kojima su bili generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslav Vidović i katedralni župnik don Tomislav Ćubelić. Misno slavlje uveličao je katedralni zbor pod ravnanjem mo Šime Marovića.
„Božić je očitovanje darovanosti Oca u Betlehemskom djetetu, koji vrednuje osobe i sve uloge, a naročito ulogu oca u obitelji. Štoviše, Božić nam predstavlja očinstvo kao izvor obitelji”, naglasio je nadbiskup uvodeći u propovijed. Božić nam donosi Radosnu vijest: nismo rezultat usputne slučajnosti, već željeni plod Očeve ljubavi, a Betlehemsko dijete je Očev dar svima nama. Ono nas uvodi u zajedništvo sa svojim Ocem i međusobno te nam otkriva lice nebeskog Oca i naše sinovsko dostojanstvo, kazao je mons. Barišić, podsjetivši da je ova godina posvećena ocu i očinstvu, a koja nas vodi prema Trećem nacionalnom susretu hrvatskih katoličkih obitelji, koji će se održati u Solinu 2018. godine, pod geslom: „Očinstvo i majčinstvo: dva lica roditeljskog poslanja”.
Nadbiskup je istaknuo da mnogo toga danas „ukazuje na odsutnost i izgubljenost oca u obitelji, pa i u društvu. Riječ ‘otac’, postala je skoro suvišna, prezirna, bilo da se radi o zemaljskom ili nebeskom Ocu. Štoviše, ignoriranje nebeskog Oca ugrožava i oca u zemaljskoj obitelji. Otac je postao sporedan, suvišan, nebitan, smatran zaprekom našoj slobodi i osobnom rastu. Govori se tako o ‘kulturi i generaciji bez oca’, koja postaje strana i izgubljena generacija, a k tomu i siromašna – bez sredstava za život i siročad – bez osobe oca!”
Naglasio je da na gubitak uloge oca svakako utječe mentalitet „koji se očituje u izjednačavanju neprirodnih zajednica s normalnom obitelji. Tako, obitelj može biti ‘dvije mame’ ili ‘dva tate’. Osim toga, slučajevi rastave, donose pored oca, dvije mame ili uz mamu, dva tate, pa čak i više! Djeca ostaju stiješnjena između biološkog roditelja i dodatnog oca ili majke. U puno slučajeva današnji mentalitet ne pomaže biološkim roditeljima da postanu istinski otac i prava majka. Roditelj rađa, a ocem i majkom postaje se čitav život.”
Na ulogu i odsutnost oca u obitelji, naglasio je nadbiskup, jednako tako utječe i „gospodarska kriza: gubitak radnog mjesta, malena ili nikakva primanja, podstanarstvo… Sve to pritišće oca koji se pokušava uspješno nositi s izazovima života i suvremenog društva. Gubi se utjecaj na život djece, dolazi do nedostatka komunikacije u obitelji, prepuštamo se relativizmu i povlačimo u vlastiti svijet. Dakako, u našem slučaju na odsutnosti očeva utjecala je i agresija gdje su u obrani domovine toliki očevi dali život za našu slobodu. No, uza sve ove poteškoće i posljedice koje utječu na odsutnost oca, potrebno je oca potražiti!” Upozorio je, također, da se uloga oca ne može „delegirati na leđa supruge – majke, koja često na svojim ramenima nosi najveći teret roditeljstva i obiteljskog života. Nije dobro ni za osobu, ni za naše društvo, ako se ‘generacija bez oca’ feminizira. Nije li prisutnost tolikih kafića, butiga, trgovina te dugi ostanak s roditeljima, kao i odgoda braka ili neosnivanje vlastite obitelji, svojevrsni znak spomenutog mentaliteta?”
Obraćajući se očevima, nadbiskup ih poziva da ne budu odsutni iz života svoje obitelji i svoje djece jer svoju prisutnost u obitelji ne mogu zamijeniti ili nadomjestiti karijerom, ni firmom, ni bogatstvom, ni medijskom popularnošću, ni skupocjenim darovima i igračkama. „Jasno, ne žele siromaštvo, ali još manje žele biti siročad! Žele tebe, oca, kao sigurnost i ohrabrenje života. Traže i trebaju tebe, prijatelja i učitelja, da ih hrabriš svojom odlučnošću, humaniziraš svojom odgovornošću, svojim primjerom jačaš njihove korake na putu istinske slobode i življenja. Trebaju tvoje očinstvo koje svjedoči mušku ljudskost, pozitivnu odlučnost i kreativnu zauzetost, da se ne prepadnu i ne klonu pred izazovima života. Trebaju svjedočanstvo tvoga rada i molitve. Duhovnost nije nešto pasivno i statično, sladunjavo i umirujuće, jer prava duhovnost obilježena je muškošću, budući da je duhovni život uvijek bio svojevrsna borba i hrvanje. Ako im nedostaješ ti oče, opasnost je da tu svoju životnu prazninu nadomjeste raznim oblicima ‘očuha’ koji im se nude iza svakog ugla. Samo ukoliko ste vi, naravno, uvijek u zajedništvu sa suprugom, prisutni u životu vaše djece, moći ćete do kraja iskusiti onu istinu Božića, Radosnu vijest, koja nam govori da smo ljubljena djeca koja imaju Boga za Oca. Biti u zajedništvu sa svojom djecom jedini je način da ‘generacija bez identiteta’ postane generacija jasnih i čvrstih osobnosti koje znaju zašto i kamo usmjeriti svoj život.”
Svima onima u većim patnjama nadbiskup Barišić uputio je božićnu poruku nade naglasivši da se Božić ne povlači i ne zaobilazi nas u našim poteškoćama nego dijeli s nama sve naše radosti i žalosti. „Božić unosi u obitelj ozračje povjerenja i predanja, primanja i darivanja. Imati povjerenja i biti povjeren drugom izvor je temeljne stanice ‘mi života – obitelji.’ Bog Otac ima povjerenja u vas. Kao što je Josipu i Mariji povjerio svoga Sina, tako i vama dragi roditelji, oče i majko, povjerava svoje sinove i kćeri, vašu djecu. Nemojte ga iznevjeriti. Njega i svoju djecu. Neka riječi ‘tata’ i ‘mama’ koje uz radost Božića izgovaraju vaša djeca, još više osvijetle i posvijeste poslanje koje vam je povjerio nebeski Otac: dar očinstva i majčinstva”, poručio je, između ostaloga, nadbiskup, udijelivši božićni blagoslov.