Predraga braćo i sestre!
1. Danas se slavi Svjetski misijski dan. Tako je bilo i prije dvadeset godina, na početku moga petrovskog služenja. Vidim u tome značajnu podudarnost, ako mislim na misionarski duh koji potiče moju apostolsku zauzetost, a koji se pokazao osobito u mnogim putovanjima koja sam poduzeo da doviknem svima, na svim stranama svijeta: “Otvorite vrata Kristu!” Danas je moja misao upućena, osobito, misionarima “ad gentes”, koji s toliko ljubavi pronose u misijskim zemljama taj navještaj, često u teškim prilikama, ponekad i uz cijenu života. Hvala im! Neka osjete, i ne samo na današnji dan, da su praćeni ljubavlju i molitvom cijele Crkve.
2. Misijskim duhom prožeta je i enciklika Fides et ratio, koja je bila objavljena prošloga četvrtka, i na koju se želim osvrnuti. U njoj, kako je poznato, suprotstavljam problematiku odnosa između filozofije i teologije, ističući da se vjera i razum ne suprotstavljaju, nego se međusobno podupiru, kao “krila s kojima se ljudski duh uzdiže prema razmatranju istine…” (Fides et ratio, 1). Jao čovječanstvu koje bi izgubilo smisao za istinu, hrabrost da je traži, nadu da će je naći. Time bi bila dovedena u pitanje ne samo vjera nego i sam smisao života.
Povjeravam prihvaćanje te enciklike zagovoru Presvete Djevice, “Prijestolju mudrosti”. Neka nam pomogne i sveta Terezija iz Lisieuxa, koju sam upravo prije godinu dana proglasio “crkvenom naučiteljicom”, i Edith Stein, sveta “filozofkinja”, koju sam prošle nedjelje imao radost proglasiti svetom.