Molitvu je animirao zbor vjeroučitelja pod vodstvom i uz instrumentalnu pratnju Ivana Rakonce i Danijela Leke, a molitvu je izrekao Davor Šamadan. Uvodnu riječ vjeroučiteljima uputio je pomoćni biskup đakovačko-osječki Ivan Ćurić, no prije toga, vjeroučitelje potaknuo da zajednički otpjevaju zaziv Jubilejske godine „Ti si nam Gospodine nada i spas!“. Nakon pomoćnog biskupa Ćurića, prisutnima su se obratile predstojnica Katehetskog ureda Đakovačko-osječke nadbiskupije, dr. sc. Teuta Rezo te viša savjetnica za vjeronauk pri Agencije za odgoj i obrazovanje Podružnica Osijek Ankica Mlinarić, dipl. teol.

Slični čovjeku koji iz svoje riznice iznosi novo i staro

Zahvaljujući organizatorima skupa te pozdravljajući vjeroučitelje i predavače u ime nadbiskupa Đakovačko-osječkog Đure Hranića te svoje osobno ime, biskup Ivan je rekao: „U ozračju ove Jubilejske godine u cijeloj Crkvi, kao i u ozračju spomena 1100. obljetnice Splitskih sabora i spomena Hrvatskoga kraljevstva, odlučili ste se za jedan stručni pogled u povijest s temom Izazovi povijesnih tema i ljepota hrvatske srednjovjekovne književnosti. Uvjeren sam da ćete se obogatiti i u svom osobnom pristupu povijesnoj baštini naše europske i nacionalne kulture, kao i u njezinu posredovanju djeci i mladima.“

Rekao je zatim kako nam je poznato da se povijest može lako i zaboraviti te nastavio: „Nije nam nepoznat, štoviše relativno je rasprostranjen stav – da povijest treba i zaboraviti. I to bi bilo točno ako bismo htjeli stalno živjeti u prošlosti, kao neki staromodni poklonici prošlih vremena – kao Laudatores temporis acti – kako je to još davno, u 1. stoljeću prije Krista, izrekao rimski pjesnik Horacije. A nasuprot tomu čini se da je mudro u povijesti prepoznati učiteljicu života – slični, kako nas na to sam Isus upućuje – čovjeku koji iz svoje riznice iznosi novo i staro. U tome je naznačena jedna zdrava bilanca oslonjenosti na spomen i vrijednu baštinu koja odgaja i oplemenjuje, nadahnjuje za nasljedovanje, ali i za pročišćavanje. Svojim sadržajem i primjerom nas poziva da mi i dalje gradimo – sada s novim zahtjevima i novim izazovima naše suvremenosti, te pogleda prema budućnosti. Kako nas i u tome želi odjenuti duhovno-kršćansko ozračje, i danas kao hodočasnike nade.“

Govoriti spontano, točno i precizno o povijesnim temama

Predstojnica T. Rezo također je izrazila dobrodošlicu pomoćnom biskupu, vjeroučiteljima te je najavila predavače, a predstavila ih je viša savjetnica A. Mlinarić, pojašnjavajući: „U suradnji s vama vjeroučiteljima vidjeli samo da ponekad povijesne, kontroverzne teme izazivaju kod vas pitanja – kako govoriti spontano, točno i precizno učenicima o njima. Naši predavači  su znanstvenici te vjerujem da ćemo iz njihovih izlaganja ponoviti sva znanja, pa možda i na drugačiji način presložiti svoj način komunikacije prema učenicima o ovim temama.“

Uslijedila su predavanja izv. prof. dr. sc. Trpimira Vedriša s Filozofskog fakulteta u Zagrebu; dr. sc. Ivana Zubca s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu i Darija Budimira, prof. izvrsnog savjetnika u Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu.

Kako predavati izazovne povijesne teme: inkvizicija i progoni vještica  

Prvo predavanje održao je izv. prof. dr. sc. Trpimir Vedriš s Filozofskog fakulteta u Zagrebu na temu Kako predavati izazovne povijesne teme: inkvizicija i progoni vještica. Na razumljiv i sebi svojstven, humorističan i simpatičan način prof. Vedriš progovorio je o onim stranama srednjovjekovne i crkvene povijesti koje su i danas za mnoge povod napadima na Crkvu te se u svakodnevnom govoru spominju kao tamne strane Crkve, a na cjelokupno razdoblje srednjega vijeka stavljaju prefiks „mračni“. Međutim, u predavanju prof. Vedriša jasno se iščitava jedna druga stvarnost kada se govori o inkviziciji i progonima vještica, a da se pritom ne umanjuje i ne relativizira događaje koje karakterizira srednjovjekovni način razmišljanja i postupanja.

Znanstvena metoda, istraživanje i činjenice nasuprot mainstream medijima i površnosti koju često prikazuju portali i razvikane dokumentarne emisije na History Channelu, čija je jedina svrha da zamute vodu i prevare gledatelja, bila je okosnica predavanja prof. Vedriša te najsnažniji argument u dijalogu s onima koji ove teme shvaćaju površno i senzacionalistički. Ne umanjujući ni jednu žrtvu i ne pokušavajući relativizirati ili apologizirati, prof. Vedriš  jasno je ukazao na povijesne dokaze i brojke koji govore u korist toga da su teme inkvizicije i progona vještica teme o kojima se i u 21. stoljeću može govoriti, ali s argumentima na strani Crkve. Svoje predavanje prof. Vedriš završio je s mišlju da kršćani ne trebaju zbog tema inkvizicije i progona vještica imati kompleks i potrebu da se neprestano ispričavaju, već da tu problematiku treba sagledati znanstveno i ukoliko se za nešto ispričava, trebamo znati za što se točno ispričava.

Križarski ratovi: uzroci – posljedice – recepcija. Reformacija – promjena u vjerskom i društvenom pejzažu Europe

Uslijedilo je predavanje dr. sc. Ivana Zubca s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu pod nazivom Križarski ratovi: uzroci – posljedice – recepcija. Reformacija – promjena u vjerskom i društvenom pejzažu Europe. Na zanimljiv i sebi karakterističan način, uz opće poznate činjenice, dr. sc. Zubac donio je slušateljima širi kontekst zbivanja u srednjovjekovnoj Europi u vrijeme križarskih ratova. Tijekom predavanja istaknuto je kako u vrijeme križarskih ratova, kao ni danas, Europa i njezini vladari nisu bili jedinstveni i nisu imali zajedničku vanjsku politiku. Pritom je moć Crkve ili samoga pape bila veoma diskutabilna jer papa nije imao stvarnu vojnu ili neku drugu vlast osim duhovne. Zbog same činjenice da pape nisu imale previše utjecaja na vladare srednjega vijeka i križarske ratove treba promatrati kao globalne, ali i partikularne geopolitičke interese i previranja među vodećim europskim kraljevstvima srednjega vijeka, zaključio je prof. Zubac i istaknuo ispravan motiv križarskih ratova, ali diskutabilnu provedbu. Svoje predavanje o ovoj temi zaključio je onim pozitivnim što možemo ponijeti iz križarskih ratova kao plod susreta istoka i zapada, a to su: filozofija, matematika, astronomija, brojevi i sve drugo što će nakon križarskih ratova dovesti do procvata Europe i pojave humanizma i renesanse.

U svom osvrtu na pojavu reformacije u Europi osim povijesnog pregleda, dr. sc. Zubac objasnio je širi kontekst i prilike koje su vladale u pojedinim europskim kraljevstvima u vrijeme reformacije, koja je promijenila sliku tadašnje srednjovjekovne Europe te utjecala na današnji svijet, osobito u kontekstu kada su reformske ideje otkrićem i naseljavanjem Sjeverne Amerike prešle na njezino tlo te se dodatno fragmentirale i radikalizirale. U Americi je protestantizam dobio i do danas očuvao više oblika te su nastale nove konfesije i brojni socijalni reformski pokreti koji tijekom 20. stoljeća svojom političkom mišlju, i u vidu novoizabranog američkoga predsjednika Donalda Trumpa, obnavljaju misao o Americi kao obećanoj zemlji i Amerikancima kao izabranom narodu. Time je dr. sc. Zubac petsto godina staru temu reformacije do kraja posadašnjio i na uspješan način pomogao boljem razumijevanju kako same reformacije, ali i njezinoga utjecaja, kako na srednjovjekovnu, tako i na današnju sliku svijeta.

Obljetnica Hrvatskog Kraljevstva i Splitskih sabora: između povijesti i tradicije

Drugo predavanje prof. Vedriša s temom Obljetnica Hrvatskog kraljevstva i Splitskih sabora: između povijesti i tradicije, povezano je s obilježavanjem ovogodišnje obljetnice Hrvatskog kraljevstva i Splitskih sabora u hrvatskim medijima i javnom prostoru, što je prema mišljenju predavača, učinilo te dvije teme iz hrvatskog ranog srednjovjekovlja, ponovno aktualnima. Prof. Vedriš potaknuo je vjeroučitelje na promišljanje o tome na koji način prošlost, toliko od nas vremenski udaljena, može pomoći razumijevanju „poticajnom izazovu“ sadašnjosti i služiti „hodočašću nade“ prema budućnosti? Simboličko i identitetsko značenje početaka Hrvatskog Kraljevstva i obnove crkvene organizacije na njegovu prostoru, može se danas tumačiti pod različitim vidicima. Predavač je naglasio kako je svrha njegova izlaganja – polazeći od danas proširenih slika i predodžbi – podsjetiti na izvorni povijesni kontekst tih zbivanja i ponuditi njihovu interpretaciju u svijetlu recentne hrvatske i međunarodne historiografije.

Naime, zbivanja iz prve polovice 10. st. – konkretno vladavina kralja Tomislava (910.-928.) i crkveni sabori u Splitu 925. i 928. – osim svojeg očitog povijesnog značaja tijekom vremena zadobila su i važno mjesto u kolektivnom sjećanju hrvatskog naroda. Osobito važnu ulogu u tome odigrala je proslava organizirana 1925. povodom 1000. obljetnice početaka Hrvatskog kraljevstva. Među stručnjacima za rano srednjovjekovlje oduvijek postoje različita tumačenja okolnosti, uzroka, ishoda i značenja događaja iz ranoga 10. st. prouzročena, prije svega, relativno malim brojem sačuvanih izvora. Prof. Vedriš istaknuo je, kako je raskorak između velike simboličke važnosti koja se pripisuje Tomislavovoj vladavini i splitskim crkvenim saborima te oskudnih povijesnih svjedočanstava, jedan od razloga da se u javnosti javljaju kritički glasovi koji propituju opravdanost proslave. „Od temeljne skepse spram mogućnosti utvrđivanja „što se zaista dogodilo“ do optužbi za političku zlouporabu prošlosti, takovi glasovi potiču na kritičko propitivanje i historiografije i proširenih uvjerenja“, naglasio je predavač. Polazeći od pregleda relevantnih izvora i evaluacije njihova tumačenja te uočavanja žarišnih točki prijepora, prof. Vedriš je približio vjeroučiteljima složeni povijesni kontekst unutar kojeg je došlo do preobrazbe hrvatske kneževine u kraljevstvo. Zatim je, smještajući održavanje splitskih sabora u kontekst napetosti između kršćanskog istoka i zapada, ukazao na njihovo značenje i dugoročne posljedice za povijest Crkve u Hrvata.

Božja riječ u hrvatskoj srednjovjekovnoj književnosti

Predavanje s temom Božja riječ u hrvatskoj srednjovjekovnoj književnosti u drugom dijelu stručnoga skupa, održao je profesor hrvatskog jezika i književnosti Dario Budimir, izvrstan savjetnik u Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. Prof. Budimir istaknuo je kako se dodir hrvatske kulture s radom sv. Ćirila i sv. Metoda obično naziva početkom hrvatske književnosti te da je hrvatska srednjovjekovna književnost tropismena – napisana trima pismima: glagoljicom latinicom i ćirilicom (bosančicom), a završetak srednjovjekovne hrvatske književnosti je 1508. kad završava s radom senjska tiskara. Predavač je naglasio kako je najvažniji događaj bio 22. veljače 1483. kad su glagoljaši otisnuli Misal po zakonu rimskoga dvora, prvi europski misal koji nije bio otisnut latinicom i prvi koji nije bio otisnut latinskim jezikom. U žanrovskome smislu hrvatska srednjovjekovna književnost vrlo je bogata i obuhvaća različite vrste kao što su: liturgijski i biblijski spisi, religiozno-pripovjedna proza, apokrifi (starozavjetni, novozavjetni), svjetovna pripovjedna proza, prenja, moralizatorsko-didaktička proza, crkvenoretorička proza, statuti, konstitucije, regule, matrikule, diplomatika i povijesna proza, poučna proza, polemika…

Predavač je pojasnio kako u tematskome smislu hrvatska srednjovjekovna književnost ima dva temeljna izvora. Tako se uočava povezanost s europskim srednjovjekovljem (npr. u djelima Knjiga Kata Mudroga, Lucidar, Summa, Fiziolog) i tekstovi s pričom – lokalno obojani (npr. u djelima Zapis popa Martinca, Ljetopis popa Dukljanina, Istarski razvod, Marijina čudesa, viteški romani (Aleksandrida, Rumanac trojski). Hrvatska srednjovjekovna poezija posebna je skupina tekstova unutar hrvatske srednjovjekovne književnosti, a njezina temeljna obilježja su: prigodničarski karakter, npr. pisana je za velike kršćanske svetkovine (Božić, Uskrs), često to mogu biti i tzv. ophodne/koledarske pjesme, uočavaju se i obilježja talijanskih lauda, a postoje i primjeri satirične poezije te poezije tzv. začinjavaca. Najčešće je pisana  u trima tipovima stihova, a to su: osmerac, dvanaesterac i deseterac.

Prof. Budimir napravio je mali uvod u predstavu Iskoni bje Slovo u izvođenju Suvremene dramske skupine Klasične gimnazije iz Zagreba koju su vjeroučitelji pogledali preko videozapisa, a koja nastala je školske godine 2023./2024. kao izbor najpoznatijih srednjovjekovnih tekstova slavenske i hrvatske književnosti. Riječ je o vrlo kompleksnom pothvatu, istaknuo je prof. Budimir, jer su se u obradi srednjovjekovnih tekstova pojavili sljedeći izazovi: izražene poteškoće u razumijevanju značenja riječi, prozodijske poteškoće, poteškoće u tekstološkim odrednicama (povijesnim, kulturnim, jezičnim), stav mnogih učenika da žele čitati isključivo suvremene tekstove te često izražen negativan stav prema tzv. mračnomu srednjem vijeku. Ipak, dugotrajni rad na tekstu učenike je učinio vrlo sretnima te su i sami izjavili da su ih ovi tekstovi izuzetno oplemenili.

Stručni skup završio je vrednovanjem, obavijestima i molitvom Ispovijest vjere Hrvata katolika, a svi vjeroučitelji na dar su dobili knjigu 1100 godina od Splitskih crkvenih sabora i početaka Hrvatskog Kraljevstva (925. – 2025.) u izdanju Glasa Koncila te drugo izdanje slikovnice Majka Amadeja u izdanju Milosrdnih sestara Sv. Križa.