Zagreb, (IKA) – Središnje euharistijsko slavlje na svetkovinu Presvetoga Srca Isusova, 8. lipnja u istoimenoj zagrebačkoj bazilici predvodio je postulator Kauze za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca mons. Juraj Batelja. U koncelebraciji su bili svećenici Maksimirsko-trnjanskog dekanata predvođeni dekanom preč. Josipom Golubićem, te isusovci iz Rezidencije u Palmotićevoj. Prije početka mise, riječ dobrodošlice izrekao je župnik i superior o. Ivan Matić, DI.
U prvom dijelu homilije, mons. Batelja na pitanje „tko je Isus Krist” ukazao je na svjedočanstvo bl. Alojzija Stepinca koji se u propovijedi na zaziv „Srce Isusovo, s Riječju Božjom bitno sjedinjeno” osvrnuo na brojne zablude u povijesti, te je pred sijačima vjerskih zabluda u propovijedi na svetkovinu Srca Isusova riječima rekao: „Isus Krist je druga Božanska osoba, Riječ Božja, koja je u krilu Presvete Djevice uzela na se ljudsku našu narav. U Njemu su prema tome dvije naravi, božanska i ljudska, ali samo jedna, i to božanska osoba.”
Mons. Batelja je ustvrdio, kako je takav vjernik mogao pred sijačima bezbožne ideologije na komunističkom montiranom sudskom postupku 3. listopada 1946. ispovjediti vjeru u Isusa Krista riječima: „Vi ste iz sovjetskih knjiga u školske udžbenike naše djece prepisali i protivno od svih dokaza povijesti tvrdite da Isus Krist nije postojao, da je Isus Krist izmišljena osoba, da Isus Krist pripada u carstvo priča. Znajte, Isus Krist je Bog! Za Njega smo spremni umirati svaki dan i svaki čas!”
Pobožnost Presvetom Srcu Isusovu ne rađa mekušce, slabiće, nego junake, velikane, ljude za nebo, rekao je propovjednik, te podsjetio i na riječi biskupa Škvorca: „samo je jedan Isus Krist u povijesti! Jedini istinski spasitelj! Toliki su si pripisivali da su osloboditelji, a okivali su ljude lažju, mržnjom, smrću. Isus Krist se protivi teologiji ‘ravnodušja i pesimizma’. On uzdiže pogled u besmrtni kraj slave, uspostavlja govor o živome Bogu Ocu, počinje objavu o sebi ‒ bratu Otkupitelju, započinje otvarati horizonte neba.” U nastavku je mons. Batelja rekao: „takav je Isus Krist i danas pred nama ‒ makar ga mnogi karikirali, umanjivali, neki čak i nijekali. Praznina čovjekove duše ne može ukloniti puninu Isusove ljubavi jer on grijehom ranjenom našem srcu daruje svoje božansko. Očaj našega srca ne može zanijekati srce Božje nade u Isusu iz Nazareta. Ta istina Isusove ljubavi danas nas na osobit način čini radosnima, ponosnima i sretnima. Isus objavljuje da je blaga i ponizna srca! Kakav je to izazov svijetu zatrovanom ohološću, nasiljem, brutalnošću, mržnjom! To je razlog zašto očarani rado uza nj boravimo, sve zadovoljnije ga slušamo, sve oduševljenije prihvaćamo, čak i onda kad govori teške zahtjeve. Zato nam Isus predočuje blago i ponizno srce. Takvo srce nije ispunjeno ohološću i zavišću, prepotentnošću. Evanđelje nam je progovorilo o probodenom Isusovu srcu. Otuda i vrijednost duhovnosti Isusova srca”.
Nadalje je podsjetio, da unatoč činjenici da se duhovnost probodenoga srca Isusova razbuktala u 17. st., ona je ražarivala Isusove učenike otkako su doživjeli probadanje Isusova boka na križu. Stoga „pobožnost Presvetom Srcu Isusovu nema izvor u teološkoj spekulaciji o srcu, nego u promatranju probodenoga rebra Otkupiteljeva. Mogao bi tkogod reći da je pretjerano davati važnost gesti rimskoga vojnika koji probada bok mrtvoga čovjeka. Ludo bi mislio da toj gesti evanđelist nepotrebno pripisuje najveću važnost. Probadanje rebra Isusova i susljedno tome izlijevanje krvi i vode bio je događaj pred kojim Ivanovo srce nije moglo ostati ravnodušno. Što je vidio ‒ to nam je posvjedočio. Srce koje ljubi i umire ljubeći!”
Muka i objava Kristove ljubavi nama, Crkvi svetoj Božjoj, prevažna je za naš kršćanski život. Promatrajući to Božansko Srce koje je izvor života i svetosti s pravom se pitamo ‘nije li zaborav toga izvora svetosti za čovjeka istodobno otuđenje od Boga?’, rekao je mons. Batelja, te istaknuo kako „ispravan pogled na Božansko Srce Isusovo postaje nadahnuće za ispravan pogled na život, na obitelj, na dostojanstvo muškarca i žene”, jer nastavio je „on oplemenjuje našu spoznaju da kršćanska vjera ne čini nas bogaljima, ni natražnim ljudima. Ona nas osposobljuje da kao kršćani, graditelji Kraljevstva Božjega, možemo, znamo i hoćemo hrabro suočiti tako očite, ujedno i tako žalosne poteškoće kroz koje prolazi lažnim promidžbama i ideologijama zavedeni čovjek. Ta nas je pobožnost kadra učiniti osjetljivima za obitelj pred snažnim pritiscima koji niječu, pa i otvoreno napadaju, vrijednost braka i obitelji, nudeći druge oblike zajedništva, protiv Božjeg i naravnog zakona. Radi toga stojimo pred pitanjem opstanka čitavog naroda hrvatskog i Katoličke Crkve u njemu. Kurikul koji iz obrazovanja hrvatske djece uklanja katoličke korijene hrvatskog identiteta radi na istrjebljenju čitavog jednog naroda i civilizacije sazdane na kršćanskim korijenima, na probodenom Srcu Sina Božjega.”
Zagledan u to probodeno srce blaženi Alojzije Stepinac postao je ponizan i malen, ali junačan i Božjim duhom protkan, a ljudskom srcu privlačan i drag. On, skori svetac Katoličke Crkve, poručuje nam u svjetlu pročitane Božje riječi „Nema utjehe bez Isusa i nema života vječnoga bez Njega”. Tko to srce štuje postaje velik u očima Božjim i korača putem slave, prema vječnosti. Takvo iskustvo i plodove pobožnosti Presvetom Srcu Isusovu želim sebi i svima vama, riječi su kojima je mons. Batelja zaključio homiliju.
U molitvi vjernika pročitano je nekoliko molitava od njih više od 15 000 koje su vjernici preko molitvenog zida uputili iz svih krajeva svijeta.
Nakon mise vjernici su nastavili druženje u dvorištu uz agape i koncert župnih zborova.