Vatikan, (IKA) – Nada nam je toliko potrebna u ovim vremenima nad koja kao da su se nadvili tamni oblaci, u kojima se ponekad osjećamo izgubljenima pred zlom i nasiljem koje nas okružuju, pred patnjom tolike naše braće, rekao je papa Franjo u svojoj današnjoj katehezi na općoj audijenciji kojom je započeo niz kateheza posvećenih temi kršćanske nade.
Često je život pustinja, teško je ići kroz život, ali ako se uzdamo u Boga taj put može postati lijep i širok kao autoput. Dovoljno je samo nikada ne gubiti nadu, dovoljno je samo nastaviti vjerovati, uvijek, usprkos svemu. Kad se susretnemo s djetetom, možda nas mogu tištati toliki problemi i tolike teškoće, ali nutrinu nam odmah ozari osmijeh, jer se nalazimo pred nadom: dijete je nada! Moramo znati vidjeti u životu put nade koji nas vodi do pronalaska Boga, Boga koji je postao Djetetom za nas, rekao je Papa.
Ne možemo nijekati da je današnji svijet u krizi vjere. Kaže se: “Vjerujem u Boga, ja sam kršćanin” – “Ja sam te vjere…”. No, tvoj je način života daleko od kršćanskog; veoma daleko od Boga! Religija, vjera se svela na jedan izraz: “Vjerujem?” – “Da!”. Ali ovdje se radi o vraćanju Bogu, o obraćanju vlastitog srca Bogu i prolaženju tim putem da ga se pronađe, objasnio je Sveti Otac.
Prava povijest nije ona što je stvaraju moćnici, već ona koju stvara Bog, zajedno sa svojim malenima. Prava povijest – ona koja će ostati u vječnosti – je ona koju piše Bog sa svojim malenima. To su oni maleni i jednostavni koje nalazimo oko novorođenog Isusa: Zaharija i Elizabeta, starije osobe obilježene neplodnošću, Marija, mlada djevica djevojka zaručena za Josipa, pastiri, koji su bili prezreni i potpuno nevažni. Oni su maleni, koje velikima čini njihova vjera, maleni koji se znaju i dalje nadati. A nada je krepost malenih. Ti Maleni s Bogom, s Isusom pretvaraju pustinju izgnanstva, samoće ispunjene očajem, patnje u ravni put kojim valja ići da bi se išlo ususret Gospodinovoj slavi, rekao je Papa poručivši na kraju da moramo dopustiti nadi da nas uči.