Bokšić, (IKA) – Požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je 1. prosinca župu sv. Petra apostola u Bokšiću i u župnoj crkvi predvodio euharistijsko slavlje prigodom dana godišnjeg klečanja i 90. obljetnice osnutka župe. Na početku misnog slavlja riječ dobrodošlice biskupu uputio je bokšićki župnik Dražen Zrile. Zahvaljujući na župnikovim riječima, biskup je pozdravio vjernike, rekavši da je „Bokšić danas jedina župa u Požeškoj biskupiji koja cijeli dan iskazuje štovanje čudesnom otajstvu Isusove prisutnosti u Presvetoj Euharistiji, i da je njihovo srce koje vjeruje, koje se klanja i koje se divi pred tom velikom tajnom, danas naše biskupijsko srce”. Izrazio je radost što im se u tom činu i on može pridružiti, i to na početku godine priprave za Treći biskupijski euharistijski kongres. Homiliju je biskup započeo tumačenjem evanđeoskog ulomka u kojem Isus govori „o pravoj hrani svoga tijela za nas”. Podsjetio je nazočne na aktualne događaje u društvu vezane uz hranu zaraženu salmonelom, rekavši da nam oni svjedoče kako nama nije i ne može biti svejedno što jedemo, i da se treba boriti za prirodnu i zdravu hranu. Istaknuo je da je Isusu prirodna hrana, kruh svagdanji, poslužila kao prigoda da objavi istinu kako čovjek nije samo biće želuca koji treba napuniti zdravom hranom, nego da je on i duh, srce koje treba ishraniti najboljom hranom. Jer, nastavio je biskup, životno nas iskustvo uči da u konačnici živimo od srca koje voli, a da čovjek čije je srce neishranjeno duhovno umire. Biskup je to potkrijepio svjedočanstvom svoga nedavnog boravka u Njemačkoj gdje su mu mnogi Hrvati rekli kako materijalno bolje stoje nego ranije u Hrvatskoj ili Bosni i Hercegovini, ali da unatoč tome nose u sebi neko nezadovoljstvo i prazninu, žive u hladnim međuljudskim odnosima, susreću se sa sebičnošću, pokvarenošću, koja pojačava osjećaj ugroženosti prolaznošću i smrću. Pozvao je vjernike da obnovljenom vjerom prihvate Isusa Krista u svoj život i uvedu u svoje obitelji, hrane se njegovom ljubavlju u pričesti kako bi živjeli od topline njegove blizine koja ih može i međusobno najdublje povezati.
Osvrnuvši se na prvo čitanje o Bogu koji je najprije svoj narod izbavio iz ropstva, a onda ga u pustinji na putu u obećanu zemlju iskušavao kako bi razotkrio što mu je u srcu, biskup je ustvrdio da Bog „i nas pokatkad vodi trnovitim i mučnim putem, provjerava kakvi smo u svom srcu”. Podsjetio je župljane bokšićke župe da ih je Bog tijekom minulih devedeset godina često iskušavao da provjeri koliko su mu vjerni, rekavši da je osobito bila bolna kušnja prigodom samog osnutka župe 1926. godine, kad se zbog ljudskih razloga, koji su se nametnuli i potisnuli Božje razloge, župa podijelila na katolike i starokatolike. Istaknuo je da i u toj povijesti obilježenoj ljudskom slabošću, ranjenošću zlom i podjelama Isus Krist ostaje jedina nada jer je svojom smrću na križu unio u nju snagu i moć Božje ljubavi. Istaknuo je da sudjelovanjem u misnom slavlju „postajemo dionicima te Isusove pobjede nad zlom i smrću te je pozvao nazočne da ne budu ravnodušni na to Isusovo djelo za nas, nego da radosno i revno sudjeluju na svetim slavljima po kojima on ostvaruje i očituje Crkvu kao svoj živi organizam, i da u njem crpe snagu kojom mogu nadvladati podjele i živjeti zajedništvo ljubavi u obitelji i šire”. Dodao je da se materijalni kruh koji jedemo stapa u jedno s nama i postaje naša moć i snaga, i da se tako Isus Krist kad u pričesti blagujemo njegovo tijelo sjedinjuje u jedno s nama i postaje naša duhovna hrana od koje u konačnici živimo. Na kraju mise izložen je Presveti Oltarski Sakrament te je biskup pozvao nazočne da mu iskažu poštovanje.