Zagreb, (IKA) – O spomendanu sv. Katarine Laboure, svetice Marijina pogleda, u kinodvorani Ženske opće gimnazije Družbe sestara milosrdnica u Zagrebu, u ponedjeljak 28. studenoga predstavljena je knjiga „Skroviti život Katarine Laboure ili Čudesna povijest Čudotvorne medaljice” autorice Anne Bernet.
Riječ pozdrava izrekla je vrhovna glavarica Družbe č.M. Miroslava Bradica, a o djelu francuske autorice govorila je prevoditeljica s. M. Arkanđela Smoljo, MVZ, koja je već nekoliko vrijednih djela iz vinkovske baštine približila i učinila dostupnima hrvatskoj čitateljskoj publici. Kratko obraćenje s. Smoljo bilo je popraćeno ulomcima iz knjige koje je čitala novakinja s. M. Benedikta Krapić.
Osvrt na djelo dao je fra Ljudevit Maračić, OFMConv., ujedno korektor u pripremi knjige.
Naslov s podnaslovom već po sebi sugerira dva podjednako važna dijela „skroviti život” i „čudotvornu povijest”, rekao je Maračić te se posebno usredotočio na okolnosti i prilike vremena i mjesta po kojima je događaj vezan uz Čudotvornu medaljicu zapamćen i ostavio duboke tragove koji traju do našega vremena.
Tako je istaknuo da okolnosti kada Čudotvorna medaljica počinje svoj trijumfalni hod u životu Kristove Crkve nisu bile nimalo sklone, još manje bajne za život Crkve i njezinih vjernika u Europi, a Francuskoj napose. Duboki proces ateizacije i borbenoga bezboštva, koji će svoj vrhunac doseći u Oktobarskoj revoluciji sa svojim zlogukim posljedicama istrebljenja svih i svega što je vjerovalo u Boga i ostajalo vjerno kršćanskim načelima i životu. Posebno ako je nosilo redovničko odijelo koje je trebalo nestati iz javne upotrebe. A današnja naizgled umirujuća faza liberalizma i agnosticima, zapravo relativizma na svim područjima, možda manje krvavo, ali jednako opasno razara Krista i njegovu Crkvu, čega smo svi mi danas svjedoci. U tom i takvom svijetu sve su se češće čule, a još uvijek odjekuju zavodljive i privlačne parole: Uime razuma, uime slobode, uime napretka, uime naroda! – Nema Boga, Bog je mrtav, Requiem za Boga, za čovjeka bez Boga. To se posebno događalo, proglašavalo i ostvarivalo u Francuskoj, donedavnoj kćeri ljubimici Crkve, podsjetio je Maračić te nastavio: „U tome i takvom okružju, godine 1830. u pariškoj Rue du Bac kreće jedan projekt neba, čija će skromna i vjerna izvršiteljica biti svetica čije ime krasi naslov ovoga djela. Vrijeme sv. Katarine Laboure i nastanka Čudotvorne medaljice, za Francusku na poseban način, predstavlja razdoblje koje uključuje mnoge elemente javnog ili prikrivenog plana razaranja Krista i njegove Crkve. U takvom ozračju u Parizu živi i djeluje jedna skromna, gotovo nepismena novakinja milosrdnih sestara sv. Vinka, kojoj je Bezgrešna Djevica povjerila posebnu zadaću. Pokrenuti, promicati i širiti posebni vidik apostolata kao odgovor onima koji trpe u tome tmurnom i otužnom podneblju. Tako, upravo u Rue du Bac počinje ono što mnogi danas nazivaju Marijanskim vremenom, erom Bezgrešne Djevice. Čudotvorna medaljica počinje svoj trijumfalni hod do danas”. Bio je to svojevrstan katolički odgovor otvorenim izazovom neprijatelja Crkve, dakle pojačani i sve naglašeniji kult Bezgrešne Djevice. Čudotvorna medaljica s prigodnom molitvom Bezgrešnoj Djevici sve je više širila područje štovanja i prihvaćanja toga našem vremenu tako potrebnoga i bliskoga kulta. Nepunih dvadeset godina nakon spomenutog ukazanja, papa Pio IX., zasigurno ni ne znajući još što se dogodilo u Parizu tijekom 1830. godine, svim biskupima katoličkog svijeta upućuje pismo tražeći njihovo mišljenje o prikladnosti proglašenja dogme Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, a dobivši gotovo jednoglasnu preporuku episkopata, isti je papa bulom „Ineffabilis Deus” od 8. prosinca 1854. svečano proglasio kao članak vjere da je Marija bez grijeha začeta. Uslijedio je popriličan val Marijinih ukazanja koja su imala svrhu potvrditi opravdanost toga čina i širiti sve više marijansku pobožnost u katoličkom puku. Ukazanja u Lurdu 1858. i šezdeset godina kasnije, 1917. u Fatimi, samo su najpoznatiji događaji sve naglašenije nazočnosti i uloge Božje Marije u javnom štovanju i osobnom životu katoličkih i ostalih kršćanskih vjernika. To oduševljenje Majkom Božjom možemo nazvati velikom marijanskom simfonijom, koja se često izvodi i rado sluša, rekao je Maračić.
Događaj iz Rue du Bac u Parizu pokrenuo je dakle lavinu oduševljenja i ohrabrenja u kršćanskom puku, kojemu su razne revolucije upravo prijetile uništiti i razoriti ono najljepše što posjeduje: duh i dušu istinskih štovatelja Isusa Krista Bogočovjeka, čija je Bogomajka Marija svojom posredničkom ulogom uspijevala ne samo uščuvati vjeru nego i pojačati vjerski život u svojim štovateljima. Čudotvorna medaljica s porukom i pozivom na molitvu Bezgrešnoj Djevici u svemu tome odigrala je poticajnu ulogu, čije se posljedice i danas mogu zapaziti diljem katoličkog svijeta. Svjestan toga, papa Lav XIII. godine 1894. uspostavlja spomendan Majke Božje čudotvorne medaljice i određuje da se slavi svake godine 27. studenoga, rekao je Maračić.
Uputio je i na „mjesto” čudotvorne medaljice u Redu franjevaca konventualaca. Istaknuo je kako se taj Red s punim pravom može pohvaliti da je ne samo uspješno preživio turbulentno vrijeme kriza, nemira i razaranja iz vremena sv. Katarine, već i potaknut time osjetno poboljšao kvalitetu života i kvantitetu odnosa te franjevačke obitelji napose obnoviteljskim nastojanjima velikog apostola Bezgrešne, sv. Maksimilijana Kolbea i njegova marijanskog pokreta Vojske Bezgrešne.
Usredotočujući se na sv. Maksimilijana Kolbea, podsjetio je kako je mladi Kolbe oduševljeno preuzeo nadahnuće da će posredstvom Bezgrešne Djevice uzvratiti udarce neprijatelju koji slaveći dvjestotu obljetnicu masonerije provocira i tako će bar uzdrmati i prorijediti bojne redove Kristovih neprijatelja. Osniva marijanski pokret Vojske Bezgrešne, ponešto borbenog naziva, koji kao vidljivo oružje prihvaća opipljivu, ali i simboličku ponudu sv. Katarine Laboure, pa njezine čudotvorne medaljice postaju obvezatan vidljivi znak pripadnosti tom pokretu. Nazivao ih je u svojem vojnički raspoloženom žargonu „projektilima”, mecima, hicima i streljivom koji će onesposobiti neprijatelja. Nošenje medaljice do danas ostaje uvjet pripadnosti Vojci Bezgrešne, a prigodna molitva „O Marijo bez grijeha začeta…” svakidašnje sredstvo stalne povezanosti s Marijom i svijetom. Također je podsjetio kako u Kolbeovim spisima nailazimo puno mjesta gdje se spominje sv. Katarina i njezina čudotvorna medaljica, što je potkrijepio i redcima iz njih.
Putokazi naših svetaca i svjedočanstva njihovih djela mogu i trebaju biti orijentiri u ovome svima nesklonom vremenu, koje se bitno ne razlikuje od onoga kad je živjela sv. Katarina u Parizu. Ona se posvetila baš u takvom vremenu, a njezino djelo jamči da se svatko može posvetiti i danas, bila to kći milosrdnih sestara sv. Vinka ili sin male braće sv. Franje. Knjiga nam jasno poručuje da smo na svetost svi pozvani, poručio je Maračić.
U glazbenom dijelu sudjelovao je Zbor sestara milosrdnica, a program je moderirala s. M. Berislava Grabovac, MVZ.