Zagreb, (IKA) – Zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško predvodio je 26. studenoga blagoslov adventskog vijenca postavljenog, ove godine prvi puta, na fontani oko kipa Blažene Djevice Marije ispred zagrebačke katedrale. Molitvenom slavlju nazočili su i rektor zagrebačke katedrale mr. Josip Kuhtić te kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog mons. Zvonimir Sekelj, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.
Uvodeći u slavlje blagoslova adventskog vijenca, biskup Šaško upozorio je da došašće nije vrijeme buke, zabave, rastrošnosti i razonode, nego vrijeme „sabrane vedrine koja u tišini prepoznaje rast malene klice i plamen koji tinja. Svjetiljke na ovome adventskom vijencu palit će se obrnuto od smjera gibanja kazaljki na satu, da bi se naznačilo drukčije vrijeme od uobičajenoga, vrijeme Božje prisutnosti, milosno vrijeme novoga života”. „Ovdje pred kipom Bezgrešne molimo Marijinu poniznost, njezinu otvorenost Bogu i poslušnost Božjoj volji, kako ne bi bio samo ‘Advent u Zagrebu’, nego da bi i Zagreb bio u adventu, u budnosti za dar i za dobro.” Prvu adventsku svijeću, koja je u kršćanskoj predaji dobila ime Svijeća proroka i Svijeća nade, upalio je ministrant Martin Hađina te njegov brat Lovro i Mihael Palatinuš iz župe sv. Ivana Krstitelja u Novoj vesi, a potom je svijeća u procesiji unijeta u zagrebačku katedralu gdje je uslijedilo paljenje svijeće na adventskom panju te euharistijsko slavlje.
U homiliji biskup Šaško je tumačeći Božju riječ iz misnih čitanja istaknuo da nas „Isus poziva na budnost i pripravnost. I to tako da upućuje na završetak, na motrište koje je tipično za kršćanstvo. Tako nam je omogućeno gledati cilj, ali imati osvrt na cjelovitost smisla života. Došašće nam nudi ključ čitanja: započeti od završetka”. Došašće je vrijeme pozornosti, osjetljivosti. Ponekad bismo željeli da Bog bude izravniji, da se očituje snažnije, da pokaže svoju moć, ali Bog koji se očituje u Isusu Kristu ne razvaljuje vrata, nego poštuje našu slobodu, nije nametljiv i želi da čujemo otkucaje njegove blizine, pojasnio je. Istaknuvši da je nosivi glagol došašća ‘bdjeti’, biti budan, čekati, kojeg se može shvatiti kao obranu od neprijatelja; kao sprječavanje da se ne dogodi nešto neželjeno, ružno te drugo značenje – poglavito djelovati, zauzeti se, biti odgovoran i imati hrabrosti živjeti.
Homiliju je biskup Šaško završio podsjećajući na Isusov poziv učenicima iz Evanđelja po Ivanu. Naime, učenici ga pitaju: Učitelju, gdje stanuješ? On im odgovara: Dođite i vidjet ćete. Pošli su i ostali s njime onaj dan. I uz to naznaka: „Bila je otprilike deseta ura”. „Zamislimo se. Bilo je oko četiri sata popodne. Evanđelje je napisano oko šezdeset godina poslije toga događaja. Ta četiri sata popodne desetljećima su ostala urezana u spomenu ljubavi. Nije li to čudesno?! Znam da svatko od nas, braćo i sestre, ima neka četiri sata popodne, neki nezaboravni susret s Bogom koji nam pomaže razumjeti što znači bdjeti i čekati u radosti, živjeti došašće. Samo spomen na takav susret može mijenjati živote, jer upravo Božja ljepota istinski mijenja naše živote. Gospodin nam u duhu Evanđelja govori: Činite ono što činite inače, ali budni: to jest ne zaboravite susret s Bogom; ne odbijte njegov poziv; ne zaboravite sat svoje ljepote s Bogom. Tada će Gospodin doći sigurno u predivni trenutak, u četiri sata popodne, dok će gorjeti barem maleno svjetlo naše sigurnosti i nade”, zaključio je homiliju biskup Šaško.
Liturgijsko pjevanje u obredu blagoslova adventskog vijenca animirali su pjevači HSPD „Podgorac” iz Gračana, a liturgijsko slavlje pjevanjem su animirali udruženi pjevači više zagrebačkih zborova.