Vatikan, (IKA) – Papa Franjo je 28. studenoga primio sudionike plenarnog zasjedanja Papinske akademije znanosti te im se pritom obratio prigodnim riječima. Izrazivši im dobrodošlicu, zahvalio je znanstvenicima za njihov rastući doprinos, koji s vremenom sve više očituje svoju korisnost za znanstveni napredak, za međuljudsku suradnju te posebno za brigu o zajedničkom planetu.
Nikada prije nije bilo tako jasne potrebe da se znanost stavi u službu nove, globalne ekološke ravnoteže. Istodobno vidimo obnavljanje partnerstva između znanstvenih i kršćanskih zajednica, koje su svjedoci konvergencije, svojih različitih pristupa zbilji, u zajednički cilj zaštite našeg zajedničkog doma, ugroženog ekološkim propadanjem – i posljedično tome – povećanju siromaštva i društvene isključenosti, rekao je Papa, prenosi Radio Vatikan.
Izrazivši zadovoljstvo dubokom solidarnošću koja povezuje s čovječanstvom današnjice i sutrašnjice, u velikoj brizi za Zemlju, Papa je dodao kako – u svojoj usmjerenosti na puno promicanje cjelovitoga ljudskog razvoja, mira, pravednosti, dostojanstva i ljudske slobode – doprinos znanosti sve više zadivljuje. To se očituje se i mnogim temama koje su na dnevnom redu plenarnog zasjedanja: od velikih otkrića u kozmologiji, preko izvora obnovljive energije, sigurnosti hrane, pa do seminara o mogućnosti i granicama umjetne inteligencije.
Skrenuvši slušateljima pozornost na encikliku „Laudato si'”, Papa je citirao rečenicu iz br. 53. enciklike: „Pozvani smo biti oruđe Boga, našeg Oca, tako da naš planet može biti onakav kao što ga je On htio stvorivši ga, i odgovarati njegovu planu mira, ljepote i punine” (LS 53). Papa je dalje pojasnio kako smo u modernom svijetu odrastali misleći da smo vlasnici i gospodari prirode, ovlašteni da ju iskorištavamo, bez obzira na njezine skrivene potencijale i zakonitosti razvoja – kao da je riječ o podvrgavanju nežive materije našim hirovima – s posljedicama ozbiljnoga gubitka bioraznolikosti i raznih bolesti.
„Mi nismo čuvari muzeja niti njegovih glavnih eksponata po kojima pada prašina, nego radije suradnici u zaštiti i razvoju života i biološke raznolikosti našeg planeta i prisutnoga ljudskog života”, rekao je papa Franjo. „Ekološki obrat sposoban podržati i promicati održivi razvoj – po samoj svojoj naravi – uključuje i punu pretpostavku naših odgovornosti u pogledu stvorenoga i njegovih dobara, kao i potragu za društvenom pravednošću i prevladavanjem nemoralnog sustava koji uzrokuje bijedu, nejednakost i isključenost”.
Takvo što spada na znanstvenike koji nesebično rade na razvijanju kulturnog modela koji se može uhvatiti u koštac s krizom klimatskih promjena i njenih društvenih posljedica na taj način da veliki potencijal proizvodnje ne bude rezerviran samo za malobrojne. Baš kao što je znanstvena zajednica kroz interdisciplinarni dijalog mogla istražiti i očitovati krizu našeg planeta isto tako je i danas pozvana ponuditi vodstvo koje pruža opća i posebna rješenja za probleme o kojima se raspravlja na zasjedanju: voda, obnovljivi oblici energije i sigurnost hrane.
To je sada uz suradnju postalo bitno za stvaranje normativnog sustava koji uključuje nepovredive granice i osigurava zaštitu ekosustavâ, prije nego novi oblici moći koja proizlazi iz tehnološko-ekonomskog modela, prouzroče nepovratnu štetu ne samo za okoliš, nego i za naša društva, demokraciju, pravednost i slobodu.
Papa je znanstvenicima posebnu pozornost skrenuo na mlake reakcije međunarodne politike, premda uz hvalevrijedne iznimke, s obzirom na konkretnu volju u traženju zajedničkog dobra i univerzalnih dobara; kao i na lakoću s kojom je solidno utemeljeno znanstveno mišljenje o stanju našega planeta zanemareno.
Podvrgavanje politike tehnologiji i ekonomiji, koja iznad svega traži dobit, vidljivo je i u ometanju ili kašnjenju u provedbi globalnih sporazuma o okolišu, kao i u nastavljanju ratova za dominaciju, prikrivenih tobožnjim motivima pravde, što okolišu nanosi dodatnu i sve veću štetu, kao uostalom i moralnom i kulturnom bogatstvu naroda.
Na kraju svoga govora, Papa je potaknuo znanstvenike da ne gube nadu i da nastoje iskoristiti vrijeme koje im Gospodin daruje. Mnogi su ohrabrujući znakovi kojima čovječanstvo želi pozitivno odgovoriti; odabrati opće dobro te se odgovorno i solidarno obnoviti. Zajedno s moralnim vrijednostima, plan za održivi i cjeloviti razvoj, dobro je postavljen te svim znanstvenicima – posebno onima koji ispovijedaju vjeru – nudi snažan poticaj na istraživanje. Zaželjevši sudionicima uspješan nastavak zasjedanja, Sveti Otac je na njih i na njihove obitelji, zazvao obilje Božjega blagoslova.