Varaždin, (IKA) – U nazočnosti obitelji i rodbine, braće kapucina i mnogobrojnih svećenika, prijatelja i vjernika Varaždin se 18. studenoga oprostio od zemnih ostataka fra Željka Cestara, gvardijana kapucinskog samostana u tom gradu. Pokopne obrede je predvodio i misu zadušnicu predslavio bliski prijatelj i brat u redovništvu krčki biskup fra Ivica Petanjak. Fra Željkov životopis pročitao je župnik župe Svetog Vida u Varaždinu fra Mirko Kemiveš. Fra Željko rodio se 21. studenoga 1971. godine u Zagrebu, a živio u selu Bratina, župa Uznesenja Blažene Djevice Marije Kupinec. Nakon pučke škole završava ugostiteljsku školu i uspješno kao kuhar radi u Zagrebu i inozemstvu. Početkom Domovinskog rata uključuje su u obranu Domovine kao pripadnik HOS-a. Kao kandidat u red kapucina ulazi u Karlobagu 2002. godine. Za svećenika je zaređen 2011. godine. U trenutku smrti obnašao je mnoge dužnosti. Bio je savjetnik provincijala, gvardijan kapucinskog samostana u Varaždinu, magistar postulanata i sjemeništaraca. Obnašao je niz drugih dužnosti.
Provincijal Hrvatske kapucinske provincije Svetog Leopolda Bogdana Mandića fra Jure Šarčević tijekom ispraćaja, između ostaloga, je kazao: „U ovom teškom trenutku nadiru mnogobrojna pitanja. Zašto, Bože, odlazi čovjek u najboljoj snazi. U zrelim godinama nas ostavlja. Zašto odlazi kad nam je najpotrebniji? Zašto odlazi kad je najpotrebnije raditi na Njivi Gospodnjoj? Zašto? Odgovore ne znamo, ali znamo da je Riječ Božja vječna nad onima koji ga se boje. Stojimo pored tijela uglednog brata naše Provincije i našega reda. Stojimo uz tijelo koje ćemo uskoro predati zemlji. On odlazi onome kome je cijeli svoj ovozemaljski život vjerovao i kome je vjerno služio”, kazao je fra Jure i dodao: „Svaka smrt dolazi iznenada i stresno pogotovo kad se radi o ljudima koji su nam bili bliski. Željkova je smrt došla po noći, kao tat koji krade. Ukrala nam ga je, ali nije uzela, jer njegova smrt je otvorila vrata onog vječnog, u kojem nastaju nove neraskidive veze. Pokojni Željko odlazi s ovog svijeta, a prema svetom Pavlu naš se život odvija u prolaznom i vječnom vremenu. Naš Željko prelazi u vječno vrijeme i pripravlja nam put”, kazao je fra Jure.
U propovijedi mise zadušnice biskup Petanjak, kao jedan od najboljih poznavatelja fra Željka kao svećenika i redovnika, između ostaloga, je istaknuo: „Prije tri dana zanijemili smo, a onda su došla brojna pitanja. Ono što najviše boli jeste činjenica da ćemo ostatak života provesti s pitanjima bez odgovora. Pitanja će se umnažati a odgovori neće stići. Svi smo danas ovdje sa svih strana ovog svijeta, jer je jedan od nas, fra Željko Cestar pretekao sve ostale. Okupio nas je i pita nas da li znademo kuda trčimo? Sveti je Augustin rekao: ‘Bolje je po pravom putu šepati, nego po krivom trčati, jer onaj koji je na pravom putu došepat će do cilja.’ Kakav je bio put i kakav je put izabrao fra Željko Cestar, zapitao se biskup Petanjak i prisjetio se fra Željkove molbe za prijem u kapucinsku kandidaturu: Kao dijete bio sam pobožan. U svojoj sobi sam napravio jednu vrstu oltara. Uvijek sam osjećao da me Bog zove. Kasnije sam završio školu. Bogu se molio, ali nisam osjećao njegovu prisutnost. U jednom trenutku sam se Bogu molio da me ne zove. Kasnije sam počeo moliti krunicu Božjega milosrđa i ta me je molitva polako vraćala Bogu. Želja za ulazak u samostan postojala je sve veća i molio sam Isusa da mi pokaže pravi put. Isus mi je otvorio srce i oči tako da sam osjetio mnoge stvari pa je u mojoj duši nestalo nemira i požuda. Braćo i sestre, ovo je put fra Željka Cestara, koji je on sebi zacrtao prije 14 godina. Ne znam da su ikada iz njegovih usta izašle riječi ‘ne mogu’, ‘neću’, ‘nemam vremena’. On bi sve svoje ispite položio u prvom ljetnom roku, a onda išao na selo pomagati roditeljima i pripremiti zimnicu. I kao svećenik uz sve svoje svećeničke obveze nikad nije znao reći ‘neću’ ili ‘ne mogu’. Među nama je živio biser i mi nismo spoznali njegovu vrijednost. Možda ga je zato Gospodin i digao između nas da mu podari raj. Naše je srce turobno i mislimo da je trebao još ostati među nama, jer nam je trebao, jer smo računali na njega i s njime. Fra Željko je ostvario svoj život. S krunicom Božjega milosrđa postao je blizak Bogu, a umro je u Godini milosrđa”, istaknuo je, između ostalog, biskup Petenjak.
Rijeke ljudi: rodbina, svećenici, prijatelji i poznanici, predvođenih hrvatskim kapucinima slijevale su se sa svih strana na gradsko groblje i kapucinski samostan u Varaždinu. Među njima bili su i kapucinski postnovaci, novaci i postulanti sa svojim odgojiteljima iz Milana i Lendinare.