Zagreb, (IKA) – Fra Daniel Patafta obranio je 15. studenoga doktorsku radnju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tema disertacije bila je “Reformni pokret i Hrvatska starokatolička crkva od 1919. do 1929.” Daniel Patafta već je petu godinu zaposlen kao asistent na Katedri za crkvenu povijest gdje predaje povijesne predmete, a poslijediplomski studij iz crkvene povijesti upisao je godine 2013.
Doktorsku radnju napisao je pod mentorstvom izv. prof. dr. Slavka Sliškovića, pročelnika Katedre za crkvenu povijest, koji mu je bio i član komisije, zajedno s predsjednikom komisije izv. prof. dr. Ivanom Bodrožićem, pročelnikom Katedre za povijest kršćanske literature i kršćanskog nauka, te vanjskim članom dr. Zlatkom Matijevićem, znanstvenim savjetnikom s Hrvatskog instituta za povijest. Ista komisija ocijenila je mjesec dana prije pismeni dio rada s ocjenom izvrstan, a s istom ocjenom ocijenili su i usmenu obranu doktorske disertacije.
Obrana je započela molitvom, nakon čega je fra Daniel predstavio svoju doktorsku radnju i iznio glavne teze i usmjerenja u svom znanstvenom istraživanju koje je potom prenio u pisani oblik, odnosno u doktorsku disertaciju. Glavni cilj istraživanja bio je pokazati nastanak i razvoj reformnog pokreta nižeg katoličkog klera u Hrvatskoj, zatim njegovu konfrontaciju s crkvenim vlastima i konačan raskid koji je doveo do stvaranja Hrvatske starokatoličke crkve. S obzirom na postavljeni cilj bilo je obrađeno razdoblje predpokreta (1917.-1918.), razdoblje reformnog pokreta (1919.-1923.) i prve godine postojanja Hrvatske starokatoličke crkve (1924.-1929.). Kroz te tri faze razvoja pokreta i njegovog prijelaza u Starokatoličku crkvu fra Daniel je pokazao cjelokupni tijek reformnog pokreta, u kontekstu vjerskih i društveno-političkih zbivanja toga vremena, kao i početnu fazu konstituiranja Hrvatske starokatoličke crkve do 1929. godine, koja je prijelomna godina u hrvatskoj povijesti. Hipoteza rada jest da je reformni pokret nastao kao produkt nezadovoljstva dijela nižega katoličkog klera stanjem u Katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj, s obzirom na njegov društveni i ekonomski položaj, te da je pokret težio demokratizaciji crkve na tragu liberalnih ideja toga vremena, kao i to da je sam crkveni vrh reagirao na pojavu pokreta u skladu s antimodernističkim usmjerenjima koja su dominirala u Katoličkoj Crkvi toga vremena. Ova hipoteza uključuje i odnos relevantnih političkih čimbenika u odnosu prema reformnom pokretu i kasnije prema Hrvatskoj starokatoličkoj crkvi. Dakle, pretpostavlja se da je reformni pokret započeo radi poboljšanja materijalnog i društvenog položaja nižeg katoličkog klera u Hrvatskoj ali je zbog oštre reakcije vrha Katoličke Crkve u Hrvatskoj bio prisiljen priječi na starokatolicizam. Radnja sadrži oko 450 stranica, više od 1500 bilježaka i gotovo je cjelokupno utemeljena na izvornoj građi, koju je fra Daniel kroz duže vrijeme prikupljao po cijeloj Hrvatskoj.
Obrani je nazočio iznimno veliki broj studenata, među kojima najviše franjevačkih bogoslova s Kaptola, kojima je fra Daniel pet godina predavao kao nastavnik na fakultetu, zatim kolege s fakulteta, obitelj i braća iz provincije. Pred prepunom dvoranom fra Daniel je na kraju zahvalio svima koji su mu pomogli da ostvari ovaj cilj.

.