Zadar, (IKA) – Dramsku predstavu „Škabrnjska Golgota” u subotu 12. studenoga u Hrvatskoj kazališnoj kući Zadar izvela je kulturno-umjetnička udruga sv. Kliment iz Gornjeg Sitnog iz okolice Splita. Potresni prikaz stradanja Škabrnje koja je, uz Vukovar, simbol hrvatskog mučeništva u Domovinskom ratu, izveden je povodom 25. obljetnice stradanja Škabrnje. Puno kazalište posjetitelja svih uzrasta, branitelja i osoba iz svih područja javnog života, među kojima su bili i Škabrnjani koji su prikazano i osobno proživjeli, prisjetilo se masakra nedužnih civila 18. studenoga 1991. g. i dana koji su uslijedili, kad su zatočeni mještani odvedeni u zatvor u Benkovac gdje su nastavljeni biti mučeni, prebijani i ponižavani. Tjeralo ih se da ližu zidove, jedan je u nizu strašnih detalja koji se spominju u predstavi. U podlozi prikladnog instrumentala po izboru Tome Gruice, autorica i redateljica predstave Mladenka Gruica cijeli je sadržaj osmislila autentično, stvarnim dijalozima iz tog vremena koji su se odvijali između žrtve, Škabrnjana i agresora četnika, temeljem svjedočanstava ljudi koji su to doživjeli i preživjeli, kao i knjige Ante Milkovića „Naša Škabrnja”. Spominju se konkretna imena i prezimena i način njihovog stradanja, vidi se kako je u jednoj obitelji ubijeno više članova, izriču se njihove posljednje riječi prije smaknuća i za vrijeme mučenja. Predstava pokazuje hrabrost Škabrnjana u suočavanju s četnicima ali i nevjericu onim što im se događa, suočeni i s vlastitim susjedima i ljudima iz okolnih mjesta koje su poznavali, a ubili su ih i mučili. To npr. potvrđuje i citat: „A Soka je podignutih ruku izašla prema njima i zavapila prema njima, nemojte susjedi molim vas, nemojte, ma nismo vam mi ništa krivi, nakon čega joj prilaze četnici i udarcem puške obaraju je na tlo” ili vapaj djeteta „Nemoj me čiko molim te, nemoj’.

Potresna muka, smrtni izdisaji, molitve i krici nedužnih škabrnjskih težaka uglavnom starije dobi ali i mladih koji su mučenički umrli, tijekom predstave izazvala je kod mnogih plač koji se mogao i naglas čuti, a po vlastitom priznanju, plakao je i zadarski nadbiskup Želimir Puljić, dirnut koliko su glumci uspjeli oživotvoriti događaj u Škabrnji. „Bilo je vrlo potresno slušati i glumački je savršeno izvedeno. Suze su mi išle na oči koliko je to bila uživljena situacija. Glumci su vrhunski, to je pobožna udruga. Sviđa mi se da su aktualizirali imena i prezimena i mjesto kao da su oni rođeni u Škabrnji. Vidi se da su dobro prostudirali situaciju. Ovime se čuva uspomena na škabrnjsko stradanje, da se ne zaboravi. No predstava ne završava s Velikim petkom nego je prikazano kako se život nastavlja u vječnosti. To znači, svi poginuli nisu uzalud poginuli. Mi uživamo plod njihove smrti i s perspektivom gledamo na bolju budućnost”, rekao je mons. Puljić, čestitavši redateljici Gruici na izvrsnom djelu.

U publici su bili ljudi koje je stradanje Škabrnje osobito pogodilo, poput bake Jurke Pavičić. Poginuli su njen suprug Petar i sin Mile. Sve što je prikazano i sama je doživjela. U predstavi se spominju i citati iz njenog zapisa te su prikazani ona, suprug i sin. „Popila sam tableta da izdržim gledati, ali bez Boga ništa. Bog mi je da’ da mogu izdržati i izdržala sam. Žena je glumila kao da sam ja tu. Imam još sina i kćer, osam unučadi, imam dvije djevojčice od pokojnog sina. U podrumu naše kuće 18. studenoga 1991. g. bilo nas je 68, najviše starci. Mi smo bili zarobljeni, moja kćer s troje djece i s četvrtim je bila trudna i kćeri pokojnog sina. Bili smo njima u rukama. Bog nas je spasio. Neopisivo je kako su nas maltretirali i što su nam govorili”, rekla je potresena Jurka Pavičić.
Predstava prikazuje staleže svih stradalih u Škabrnji: branitelja, staraca, majki, djece, svakog po imenu, koji su ubijeni u Škabrnji 18. studenog, kao i one koji su polsije mučeni u zatočeništvu. Podsjeća se da im se po dolasku u benkovački zatvor emitira Dnevnik SAO Krajine koji za unakažena tijela u Škabrnji kazuje da su srpska i da su ih ubili ustaše. Četnici su se hrvatskim žrtvama stalno obraćali s ustaše, psovali ih, rugali se i s hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom, „neka vas on spasi, eto vam vaša hrvatska država”. „Ovim prikazom želimo poručiti da hrvatski mučenici i Škabrnja nisu zaboravljeni. Svojim zajedništvom, njihovu žrtvu svjedočimo ljubavlju prema čovjeku, bližnjemu i Domovini. Želimo prikazati da je u to vrijeme tako bilo”, rekao je Pave Gruica, tajnik KUU sv. Kliment, časnik 4. gardijske brigade i suprug redateljice predstave, koji je na zadarskom području proveo više od godinu dana. „Prikazujemo to stradanje na istiniti način, emotivno i ljudski kako je i bilo. Naše je da prikažemo da su žrtve velike, strašne i ne ponovilo se nikome, ne želimo zlo ni njima koji su to učinili. Svaka žrtva zaslužuje pijetet. S ljudske strane, moralno i politički, svatko normalan zna tko je bio u pravu. Mi smo branili i čuvali svoje i nikog nismo dirali”, rekao je Gruica. U godinu i pol dana kako je nastala, predstava je izvedena dvadeset puta i izaziva veliku pozornost. Ta amaterska družina djeluje osam godina, rade profesionalno i s drugim repertoarom, a škabrnjsko stradanje su prikazali na način kako se ni profesionalni glumci ne usuđuju ući u te likove.
Redateljica Mladenka Gruica je i glavna glumica odnosno naratorica najvećeg dijela teksta, odjevena u crni vuštan i okruglom pletenicom na glavi, tipičnog izgleda starih škabrnjskih baka, stalno s krunicom u ruci. Na kraju predstave istaknula je potrebu poštovanja branitelja, poginulih i žrtve u Domovinskom ratu. Zaključnom recitacijom djeca iz predstave podsjetila su i na Vukovar istaknuvši značaj zajedništva. „Doživljavam škabrnjsku priču kao svoju. Dijete sam oca koji je preživio Križni put, doživio je stradanje svoje braće na odstojanju od dva metra. Moj otac je nosio mozak svog brata na svojim prsima kod Maribora. Odrastala sam u obitelji u kojoj otac nikad nije mogao iznijeti svoju bol. Odgojio je sedmero djece, od kojih je pet akademika. Kao časnik domobran nosio je svoj život i nikad nije dobio zaposlenje. Živim za domovinu, za djecu i mlade, želeći im prenijeti snagu, ljubav prema čovjeku i ispravne vrijednosti života koje su imali naši mučenici”, rekla je Mladenka Gruica, istaknuvši pitanje koje spominje i škabrnjska žrtva, „zar čovjek čovjeku to može učiniti”. „Požrtvovne škabrnjske majke su svojom poniznošću, čestitošću, čovjekoljubljem, pošteno, skromno i s ljubavlju odgajale obitelji. Na obiteljskom ognjištu doživjeli su mržnju za koju nema objašnjenja, da čovjek čovjeku može učinti takav zločin”, rekla je Gruica, dodavši da predstava izaziva pitanje gdje nestaje čovječnost, u nevjerici da su skromni težaci, koji su svojom upornošću utirali put svojoj djeci u ljubavi svog duha, mogli doživjeti takav zločin. „Što to čovjeku daje takvu mržnju da može tako nešto učiniti? Nismo li stvoreni na sliku Boga, da pružimo ljubav i poštovanje, budemo čovjek i imamo srce”, poručila je Gruica, dodavši da je predstavu osobito teško bilo prikazati u Zadru, „popeti se na pozornicu, svjedočiti i govoriti o ljudima pred ljudima koji su to izravno doživjeli”.
Duhovna dimenzija predstave potvrđena je i zadnjim prizorom dolaska anđela u bjelini koji doticajem ruke podiže svaku ubijenu žrtvu te se sva tijela podižu i uspravljaju kao znak uskrslog života, sa svijećom u rukama. Zaključno na pozornicu dolaze branitelji sa stijegovima postrojbi koje su branile Škabrnju. „Svaki čovjek u Škabrnji nikad se nije prestao nadati i u zadnjem trenutku se obraćao Gospodinu. Do zadnjeg trenutka su vjerovali, uvijek su imali nadu. Imali su nadu jer su to poštene duše, neiskvareni, čestiti ljudi koji su naučili imati srce i srcem gledati svakog čovjeka kao svog bližnjeg. A onda je Bog tu”, rekla je Gruica. Predstava će gostovati i u drugim hrvatskim gradovima, a Gruica priprema i scensko djelo temeljem svjedočanstva majke iz Paljuva koja je izgubila sina.

Događaj u HKK su organizirali Zajednica Udruga veterana Vojne policije iz Domovinskog rata RH, Udruga veterana Vojne policije sudionika Domovinskog rata Zadarske županije i Udruga žena iz Domovinskog rata Zadar. Suorganizatori su Ministarstvo hrvatskih branitelja RH, Zadarska županija, Grad Zadar i Općina Škabrnja. Uvodno je nastupila ženska klapa Karmel iz Turnja.