Đakovo, (IKA) – Proslava 20. obljetnice djelovanja Doma duhovne pomoći koji vode milosrdne sestre Sv. križa u Đakovu održana je u subotu 12. studenoga. Nakon prigodnog programa u dvorani Florentini svečano euharistijsko slavlje u samostanskoj crkvi Srca Isusova uz koncelebraciju svećenika povezanih s radom Doma predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić. Uz brojne uzvanike i redovnice Sv. Križa na čelu s provincijalnom poglavaricom s. Amalijom Kupčerić program je u prepunoj dvorani Florentini započeo prikazom apostolata Doma kroz 20 godina rada. Pozdravu riječ i svoje osobno svjedočenje kako se rodila ideja da započne s programom, koji je točno prije 20 godina, 12. studenoga 1996. blagoslovio pokojni biskup Ćiril Kos, iznijela je s. Rastislava Ralbovski, koja uz s. Mariju Klaru Klarić vodi Dom duhovne pomoći. Dirljiva su i autentična potom bila svjedočenja sudionika raznih programa: duhovnih vježbi i seminara posta, molitve i šutnje, terapijske radionice sv. Josip, mjesečnih susreta „Mir u Bogu”, rada s ovisnicima, individualni razgovori… Evanđelje su tijekom mise svojim scenskim prikazom oživjeli korisnici Terapijske radionice sv. Josipa. „Iako se okupljate u manjim skupinama na različitim programima, svi ste ovdje postali jedna velika obitelj i to pokazujete i ovim današnjim ‘festivalom radosti i milosrđa’, kako je naše današnje slavlje nazvala s. Rastislava, želeći nas povezati s paralelnim okupljanjem beskućnika oko pape Franje u Vatikanu”, rekao je na početku mise nadbiskup Hranić. Osvrćući se na biblijska čitanja toga dana posvjestio je kako nas ona pozivaju na vjernost, i postojanost na duge staze u svakodnevnici našega života. U tom duhu o radu sestara je među ostalim rekao: „Ono što se od nas očekuje i što činimo može izgledati vrlo obično, no kad se okrenemo oko sebe, pa kroz 20 godina nazad, pa vidimo dnevnu, mjesečnu, godišnju, tjednu, svakodnevnu – dvadesetogodišnju vjernost i postojanost u ljubavi, u velikodušnom služenju i zauzetosti, bez neke posebne podrške drugih, tada moramo priznati da je tu Bog na djelu i da je u onima koji su kroz 20 godina ostali ustrajni u djelu služenja i ljubavi prisutna Božja iznimna milost. Dnevna, monotona i obična rutina te ustrajno nastojanje i kroz nesavršenosti i poteškoće, pretvoreno je u silno djelo”. Program u Florentini kao i na misi u samostanskoj crkvi uveličali su samostanski zbor sestara, predvođen s. Svjetlanom Paljušević i zbor mladih Amadea. Nakon mise uslijedilo je druženje uz domjenak u dvorani.
Program Doma duhovne pomoći podržan je na VI. provincijalnom kapitulu Milosrdnih sestara sv. Križa, 1996. godine kada je donesena odluka o osnivanju tog oblika apostolata koji se nametnuo kao zahtjev i potreba nakon Domovinskog rata. Kao ženskoj redovničkoj zajednici prvotni cilj je bio pomoći “djevojkama i ženama traumatiziranim u ratu”, ali se ubrzo djelatnost proširila na sve osobe bez obzira na spol, dob i zanimanje. U radu Doma počelo se najprije osobnim razgovorima, a onda su organizirani različiti programi: tjedni susreti u malim skupinama, mjesečni susreti pod geslom „Mir u Bogu”, godišnje duhovne vježbe za žene i majke s djecom, a sada i za obitelji, zatim seminari posta, molitve i šutnje. Osim toga razvio se rad s ovisnicima, pastoral branitelja, a na poseban se način razvio rad s osobama s invaliditetom, uključujući mlade s psihičkim problemima. Uz to je vezana i ponuda boravka na određeno vrijeme, što je imalo vrlo dobrih plodova. U svom radu sestre nemaju osiguranih izvora prihoda, nego se prvotno oslanjaju na Božju providnost. Dio sredstava prikupe prodajom predmeta izrađenih u terapijskoj radionici te povremenim organiziranjem dobrotvornih akcija.