Vatikan, (IKA) – Dva najveća bogatstva u našim životima su Gospodin i bližnji, poručio je 13. studenoga papa Franjo na misi u bazilici Svetoga Petra u Vatikanu u prigodi Jubileja društveno marginaliziranih osoba. Papa se pitao o istinskom čovjekovu bogatstvu i konačnom smislu života, a vjernike je pozvao da se pitaju: „Za čim teži moje srce: za Bogom života ili za prolaznim, kratkotrajnim stvarima koje me ne mogu zadovoljiti?” Isus u današnjem Evanđelju govori kako će predivni jeruzalemski Hram biti razvaljen. Sve što vidimo neminovno će minuti, sve će prije ili kasnije nestati. Nakon što im je Isus to rekao, učenici žele znati „kada” i „kako” će se to zbiti. Nas stalno goni znatiželja, primjećuje papa Franjo, no Isus nas odvraća od toga. „Oni koji nasljeduju Isusa ne mare za proroke propasti, besmisao horoskopa ili zastrašujućih propovijedi, koje odvlače od istinski važnih stvari”, kazao je Papa te je dodao da je važno „razlikovati riječ mudrosti, koju nam Bog govori svakoga dana, od vike onih koji u Božje ime žele zastrašiti, koji promiču podjele i strah.”
Isus nam poručuje da se ne bojimo, pa „čak niti onda kada smo suočeni s najozbiljnijim kušnjama i nepravdama koje mogu pogoditi njegove učenike. Poziva nas da ustrajemo u dobru, da imamo povjerenje u Boga, koji ne razočarava. Bog ne zaboravlja svoje vjerne, svoju dragocjenu stečevinu. On nas ne zaboravlja, kazao je papa Franjo, prenosi Radio Vatikan. Sve na ovome svijetu će minuti, podsjećaju čitanja, no postoje dragocjene stvarnosti koje ostaju, poput vrijednog kamena u situ: Gospodin i naš bližnji. Ovo su najveća dobra; njih trebamo ljubiti. A sve drugo – nebesa, zemlja, sve ono najljepše, pa i ova bazilika, proći će; ali nikad ne smijemo isključiti Boga i druge iz naših života. Neprihvatljivo je odbacivati ljudsku osobu, vrhunac Božjeg stvaranja, te davati prednost prolaznim stvarima, „jer u Božjim očima čovjek je najvrednije dobro”, kazao je Sveti Otac te nastavio: „Zloslutno je što se sve više navikavamo na ovo odbacivanje. Trebali bismo se zabrinuti kada su naše savjesti anastetizirane i više ne možemo vidjeti našeg brata ili sestru koji trpe, ili ne primjećujemo velike probleme u našem svijetu.”
Papa upozorava na duhovnu sklerozu, koja uzrokuje da gajimo veći interes za predmete negoli za ljude. Tragično protuslovlje našeg doba je da s jedne strane sve više napredujemo, a s druge sve manje ljudi ima udjela u tom napretku. Sveti Otac pozvao je i da ne zatvaramo naše oči pred Bogom i bližnjim. „Otvorimo oči Bogu, očistimo oči našeg srca od obmanjujućih i zastrašujućih slika, od boga moći i osvete, projekcije ljudskog ponosa i straha. Usmjerimo svoj pogled u Boga milosrđa s povjerenjem, sa sigurnošću da ljubav nikad neće uminuti”. Obnovimo našu nadu u istinski život, na koji smo pozvani, život koji neće proći i koji nas očekuje u zajedništvu s Gospodinom i drugima, u sreći koja će trajati zauvijek, bez kraja, pozvao je Papa te je propovijed zaključio riječima: „Otvorimo naše oči našim bližnjima, posebno braći i sestrama, koji su zaboravljeni i odbačeni. Na njih je usmjereno ,povećalo’ Crkve. Neka nas Gospodin oslobodi od okretanja prema samima sebi. Neka nas oslobodi od izvanjskoga koje nam odvlači pažnju, od interesa i privilegija, od navezanosti na moć i slavu, od zavođenja duha svijeta. (…) Jedna drevna tradicija nas podsjeća upravo na to: rimski mučenik sv. Lovro, prije nego što je podnio okrutno mučeništvo radi ljubavi prema Gospodinu, razdijelio je dobra zajednice siromasima, koje je nazvao istinskim blagom Crkve. Neka nam Gospodin udijeli da gledamo bez straha na ono što je istinski važno te da usmjerimo naša srca prema tom istinskom blagu.”