Vatikan, (IKA) – „Bolesna i utamničena pohoditi” bila je tema današnje kateheze pape Franje na općoj audijenciji u Vatikanu. Tim djelima milosrđa, objasnio je Papa, Gospodin nas poziva na gestu velikog čovjekoljublja – dijeljenje. Osmijeh, milovanje, stisak ruke su jednostavne geste, ali toliko važne za onoga koji se osjeća prepušten sebi samome. Kolike se osobe posvećuju pohađanju bolesnih u bolnicama ili njihovim domovima! To je dragovoljni rad koji se ne može ničim platiti. Kad se pak čini u Gospodinovo ime, tad postaje također rječiti i djelotvorni izraz milosrđa. Ne ostavljajmo bolesne osobe same! Ne priječimo njima da pronađu olakšanje a sebi da budemo obogaćeni zbog blizine s onim koji trpi. Bolnice su prave “katedrale patnje”, gdje međutim izlazi na vidjelo također snaga ljubavi koja podupire i ćuti samilost, rekao je Papa.
Govoreći zatim o drugom djelu milosrđa, utamničene pohoditi, Papa je istaknuo kako nas je Isus, uvrstivši to djelo među djela milosrđa, htio pozvati da se ne postavljamo za suca bilo kome. Kad netko završi u zatvoru to je sigurno zato što je učinio nešto loše, nije poštivao zakon i građanski suživot. Stoga u zatvoru izdržava kaznu. No što god da je zatvorenik učinio, Bog ga i dalje ljubi. Tko može ući u intimu njegove savjesti, da bi razumio što osjeća? Tko može pojmiti njegovu patnju i njegovu grižnju savjesti? Previše je lako oprati ruke i reći da je pogriješio. Kršćanin je radije pozvan preuzeti na sebe brigu za zatvorenika, da bi onaj tko je pogriješio shvatio zlo koje je učinio te se vratio k sebi. Biti lišen slobode je nesumnjivo jedna od najtežih stvari za čovjeka. Ako se tomu još pridoda srozavanje zbog uvjeta koji su često lišeni humanosti u kojima te osobe žive, to je onda zaista prilika u kojoj se kršćanin osjeća potaknutim učiniti sve da im povrati njihovo dostojanstvo, istaknuo je Papa.
Pohoditi osobe u zatvoru je djelo milosrđa koje prije svega danas zadobiva posebnu vrijednost zbog raznih oblika justicijalizma kojima smo izloženi. Neka dakle nitko ne upire prst u drugoga. Naprotiv, svi budimo oruđa milosrđa, sa stavovima dijeljenja i poštivanja. Često mislim na zatvorenike… često na njih mislim, nosim ih u srcu. Pitam se što ih je nagnalo da počine zločinstvo i kako su mogli upasti u razne oblike zla. Pa ipak, zajedno s tim mislima osjećam da svi trebaju blizinu i nježnost, jer Božje milosrđe čini čuda. Kolike sam suze vidio kako teku s obraza zatvorenika koji možda nikada u životu nisu plakali; i to samo zato jer su se osjetili prihvaćenima i ljubljenima, povjerio se Papa vjernicima na općoj audijenciji.