Lindar, (IKA) – Sprovodna misa za mons. Ivana Bartolića održana je 31. listopada u Lindaru, u župnoj crkvi Sv. Mohora i Fortunata pod predsjedanjem porečkog i pulskog ordinarija Dražena Kutleše te uz koncelebraciju tridesetak svećenika. Mons. Kutleša u homiliji je istaknuo da je mons. Bartolić bio vjernik, kršćanin, bogoslov, svećenik, odgojitelj i glazbenik. Crkva u Istri u onim teškim vremenima zadobila je u novome misniku vrijednoga radnika u vinogradu Gospodnjem. Upravo onakva kakvog su ga poglavari odgajali za svećeničku službu: ozbiljna, ugodna, socijalna, razumna, iskrena, pobožna, valjana i radina. U Svojih 71 godinu svećeništva krstio je na tisuće novorođene djece, ispovijedao je na tisuće vjernika, propovijedao mnoštvu o Kraljevstvu Božjem. Sudjelovao je u odgoju budućih svećenika i budućih glazbenika, slavio je preko 26 tisuća misa, pričestio je Tijelom Kristovim desetke tisuća vjernika. Sve je to radio kao poslušnik i pobožnik Božji koji je ozbiljno vjerovao ono što je kao svećenik činio i s ljubavlju činio ono u što je duboko vjerovao. Ako su u očima ljudskim bili kažnjeni nada im je puna besmrtnosti, naši su ljudski sudovi toliko puta nestalni i nepošteni, pa ono što se nama čini da je kazna to je u očima Božjim nada besmrtnosti i pravednosti. Mi duboko vjerujemo da je milosrdni Bog vjernoga slugu svoga monsinjora Ivana pozvao k sebi da svu vječnost gleda u lice Božje. Za malo muke zadobili su dobra velika, jer Bog ih je stavio na kušnju i našao da su ga dostojni, citirao je nadalje biskup. Ljudi su na ispitu da im se provjeri pamet i poštenje. Na ispitu da im je pamet od Boga a poštenje od njihove slobodne volje. Zato Bog stavlja ljude na malo muke a obećava dobra velika. Ako polože na kušnji smatra ih dostojnim svoga Božanskoga imena i lica. Naš subrat mons. Ivan cijeloga je svoga vijeka bio spreman na svaku žrtvu, a u posljednjih nekoliko godina to je malo muke proživio u bolesti u Svećeničkom domu u Betaniji, podnoseći bolest, te položio mirno strpljiv i predano svoj duh.
Po završetku misnog slavlja prikaz života i djelovanja pokojnika izrekao je generalni vikar biskupije mons. Vilim Grbac. Uime nekadašnjih đaka Pazinskoga sjemeništa od mons. Bartolića oprostio se je mons. Nikola Radić, iz Krčke biskupije, koji ga je 1961. naslijedio u odgovornoj sjemenišnog odgojitelja u Pazinskom sjemeništu. Mons. Radić je pokojnom monsinjoru izrekao jedno veliko hvala koje je u tadašnje đake uložio dio svoga života, jer i nakon što je prestao biti odgojitelj nije zaboravio svoje đake, te im je na razne načine pomagao. Uime župljana župe sv. Mohora i Fortunata, i svih ostalih župa kojima je pokojnik upravljao oproštajnu riječ izrekao je Nikola Lovrinić. On je ispričao kako je mons. Bartolić svoju odanost župljanima Lindara pokazao i činjenicom da je nekoliko mjeseci prije smrti napisao riječi i glazbu pjesme koju je nazvao „Himna Lindaru” a želja mu je bila da je lindarski župni zbor uvježba i da se ponekad pjeva na kraju mise. Krajem listopada župni je zbor započeo sa uvježbavanjem pjesme, plan je bio da ga posjete u domu i ondje premijerno je izvedu, no, pjesma je premijerno izvedena upravo na njegovoj sprovodnoj misi. Na kraju je lindarski župnik pročitao pismo kojim je pokojnik popratio vlastoručni notni zapis „Himne Lindaru” koji je poslao zboru. Zbor je potom otpjevao pjesmu. Na groblju u Karojbi, pokojnikovoj rodnoj župi sprovodni obred predvodio je umirovljeni biskup Ivan Milovan, učenik pokojnika.