Đakovo, (IKA) – „Kršćanski stav o potpomognutoj oplodnji” bila je tema tribine koju je u utorak, 25. listopada u župi Gospe Brze Pomoći u Slavonskom Brodu održala doc. dr. Suzana Vuletić, profesorica moralne teologije na đakovačkom KBF-u. Cilj tribine bio je u okviru jesenske kampanje inicijative „40 dana za život”, educirati vjernike i ostale građene o toj važnoj temi.
Dr. Vuletić promišljala je o nedefiniranosti samoga statusa ljudskoga embrija čija su prava uvelika narušena, čija se prava uopće ne uvažavaju te najveći dio embrija stradava u izvantjelesnim tehnikama umjetne oplodnje.
Naglasivši kako je dobivanje potomstva san i cilj svakoga roditelja pojasnila je koliko je vjernički upotrijebiti metode koje nam medicina nudi po pitanju potpomognute umjetne oplodnje. Ukazala je na stvarno pozadinsko stanje umjetne oplodnje, te pojasnila prihvatljive tehnike s kršćanskog moralnog stajališta
Istaknuvši kako svaki šesti bračni par ima poteškoće s postizanjem začeća te da je tisuće embrija zaleđeno u svim zemljama i prijeti im uništenje, upozorila je na opasnosti i bolnost raznih tehnika kojima se žene podvrgavaju. Pojasnila je da svi crkveni dokumenti naglašavaju da bi u pogledu liječenja neplodnosti nove medicinske tehnike trebale poštovati tri temeljne vrijednosti: pravo na život i tjelesni integritet svakoga ljudskog bića od začeća do prirodne smrti, jedinstvo braka koje podrazumijeva uzajamno poštovanje bračnih partnera da postanu otac i majka samo jedno preko drugog, a ne heterolognim načinima, i treće da se moraju poštivati specifične vrijednosti spolnosti koje zahtijevaju da rađanje ljudske osobe bude plod specifičnog bračnog čina ljubavi među supružnicima, a ne nekakvih istospolnih bračnih partnera ili vanbračnih zajednica.
Ustvrdila je kako se od samoga začeća život svakog ljudskog bića mora apsolutno poštovati, jer je čovjek jedini stvor na zemlji kojega je Bog htio radi njega samoga te da zato ljudsko rađanje traži od supružnika odgovornu suradnju s plodnom ljubavlju Božjom.
„Kada se želja za potomstvom ipak ne može ostvariti po moralnim smjernicama katoličkog učiteljstva, tada treba pristupiti u duhu evanđelja gdje se fizička neplodnost ne doživljava toliko neprihvatljivom. Ako supružnici ne mogu imati vlastito dijete, a silno ga žele tada oni svoju želju duhovnog materinstva ili očinstva mogu nadomjestiti ili posvojenjem djeteta ili volontirajući u udrugama koje potpomažu razvoj i razvitak napuštene, hendikepirane djece ili u nekim drugim postojećim udrugama. Crkva u brojnim dokumentima jasno potiče brojna istraživanja, koja idu za tim da se smanji ljudska neplodnost, ali pod uvjetom da budu u službi osobe, u službi njezinih neotuđivih prava i u službi pravog i cjelovitog dobra koje je u skladu s Božjim naumom i planom. Zato ističe da je zadaća biomedicine da pronađe što efikasnija sredstva i načine nadvladavanja bračne neplodnosti, a dužnost je svih nas da poštujemo Božji plan i proces u pogledu nastajanja i razvitka ljudskog bića, njegovo dostojanstvo i veličinu osobe te svojom razumijevanjem i pomoću osmislimo i pomognemo neplodnim bračnim drugovima”, zaključila je prof. Vuletić.