Na završetku ramazanskog posta, kardinal Francis Arinze, predsjednik Papinskog vijeća za međureligijski dijalog, uputio je muslimanskim vjernicima sljedeću poruku:

Dragi prijatelji muslimani,
1. Prigodom #!Id al-Fitra koji zaključuje mjesec Ramazana, želim vam izraziti, kao predsjednik papinskog Vijeća za međureligijski dijalog, želje katolika iz cijeloga svijeta.
2. Kao i drugi vjernici, mi kršćani i muslimani, “tražitelji smo Boga”. Knjiga psalama, Zabour, govori o tom hodu muškaraca i žena kao traženju lica Božjega: “Moje mi srce govori: #!Traži lice njegovo!#! Da, lice tvoje, Gospodine, ja tražim” (Psalam 27/26, 8-9). Sva dobra djela koja se vjernik trudi izvršiti, kao molitva, post, milostinja, znak su traženja Boga. Ona izražavaju trajno obraćanje Njemu. Možemo reći da je traženje Boga za svakog čovjeka znak nade.
3. U doba našega zemaljskog hodočašća prema vječnosti, al-dar al-akhira, vjerovati nam je u Boga koji nas prosvjetljuje, vodi i snaži, tako kao što nam nada daje željeti i težiti budućim dobrima, s kojima će nam Bog uzvratiti budemo li živjeli u vjeri, u ljubavi prema Bogu i ljudima.
4. Nada nam daje zamijetiti sve dobro koje je u svijetu. To je plod i znak djelovanja Božjeg u srcu ljudi. Brojni su “znakovi nade”: porast solidarnosti među ljudima našega doba, nadasve među najsiromašnijima, želja za pravednošću i mirom, vraćanje religioznom poimanju života, svijest o ljudskom dostojanstvu i pravima koja iz njega proizlaze, pozornost na okoliš itd. Htio bih navesti osobiti znak nade, kojega je istaknuo papa Ivan Pavao II, to jest međureligijski dijalog.
5. Kako je žalosno da članovi iste obitelji ne razgovaraju, da se izbjegavaju pogledati, susresti! Kako je bolno da se muslimani i kršćani, koji su dio jedinstvene ljudske obitelji, zanemaruju, ne izmjenjuju pozdrave ili, još gore, svađaju se! Nasuprot tome, kako je lijepo živjeti u miru sa svima, susretati se, govoriti o svojim radostima i bolima, svojim zabrinutostima i svojim nadama! Kako ne vidjeti u dijalogu među vjernicima, upravo između muslimana i kršćana, znak nade za sadašnjost i budućnost?
6. Čovjek vjere i nade je, istodobno, čovjek realist, koji ne može ne upraviti pogled na stvarnost, u njezinim pozitivnim i negativnim dosezima. Ne smijemo zanemariti drame našega svijeta: rat između različitih zemalja, građanske ratove, nasilje u svim njegovim oblicima, nepravdu koja sve više proširuje jaz između bogatih i siromašnih, nedostatak krova za mnoge, nezaposlenost – osobito među mladima – drogu, nemoral, pobačaj. Lista bi se mogla produljiti. Stoga, malo svjetlo nade mora uvijek ostati upaljeno i sjati na ljudske putove prema boljoj budućnosti.
7. Kršćani i muslimani, mi možemo surađivati da podarimo više nade čovječanstvu. Stoga se moramo od početka prihvatiti kao različiti, uzajamno se poštivati i doista se ljubiti, pod pogledom Boga koji na sve širi svoje milosrđe. Pozvani smo sklopiti “savez mira”, po kojem izjavljujemo da se odričemo upotrebe nasilja kao načine rješavanja nesuglasica. Želimo se predstaviti svijetu kao oni koji vjeruju u Boga i vjeruju u čovjeka, u njegovo dostojanstvo i u njegova prava. Tada ćemo biti vjerniji kao vjernici i bit ćemo za čovječanstvo osobiti znak nade koji se nadovezuje na već postojeće.
8. U tom vam duhu upućujem, dragi prijatelji muslimani, svoje želje za #!Id al-Fitr.