Papine riječi uz Anđelovo pozdravljenje u nedjelju, 11. siječnja 1998.
Predraga braćo i sestre!
1. Crkva danas slavi blagdan Krštenja Gospodinova, s kojim se završava božićno vrijeme.
Evanđelje pripovijeda da je Isus započeo svoj javni život davši se krstiti od Ivana Krstitelja na rijeci Jordanu. Time se htio pridružiti mnogim sunarodnjacima koji su ispunjavali taj čin čišćenja i priprave za mesijansko kraljevstvo. Ta odluka kao da zbunjuje, te ni sam Ivan ne shvaća i u trenutku odbija krstiti ga. Učinit će to samo na nagovor Isusa, koji želi izvršiti ono što je pravedno u Očevim očima (usp. Mt 3,15). I gle, Duh siđe na nj, uronjena u molitvu, i u tom trenutku “glas se s neba zaori: #!Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!#!” (Lk 3,22)
2. I ove sam godine imao radost podijeliti jutros, u Sikstinskoj kapeli, sakrament krsta skupini novokrštenih: deset dječaka i devet djevojčica, iz Italije, Meksika, Brazila i iz Poljske.
Zahvaljujem s vama Gospodinu za ta stvorenja i za svaki novi život! Svako dijete koje dolazi na svijet je “objavljenje” Boga, dar je života, nade, radosti. U svakom kršteniku Crkva raspoznaje obnavljanje čuda vjere, zajedno s darom života; opaža njezin trajni procvat u svojoj djeci i zamjećuje otajstvo spasenja koje je za sve ljude.
Molim za budući naraštaj i za djecu svakog naroda u svijetu; neka svatko od njih nađe prihvaćanje i ljubav. I molim za odrasle kršćane da, sve svjesniji krštenja koje su primili i potvrde kojom su bili potvrđeni, gaje vjeru naslijeđenu od otaca i osjete se živim kamenjem u duhovnoj građevini koja je Crkva.
3. Mariji, Majci svih koji se rađaju na novi život iz Duha Svetoga, povjeravamo djecu koju sam malo prije krstio i njihove obitelji. Njoj, Majci Crkve, povjeravamo katekumene, koji se u tolikim dijelovima svijeta pripremaju primiti krštenje, da mogu hrabro i vjerno prihvatiti krsne obveze i da budu primjer pravednosti i evanđeoske velikodušnosti.
Na završetku božićnog vremena i na početku nove godine, po zagovoru Bogorodice, svima ponovno želim svako dobro.