Split, (IKA) – Poslijepodnevni dio programa XXII. međunarodnoga teološkog simpozija Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu o temi “Vjera u medijima – mediji u vjeri”, u petak 21. listopada počeo je predavanjem dr. Jaroslawa Krzewickoga (Rim) “Masovni mediji kao predmet evangelizacije u teološkoj perspektivi ‘Evangelii gaudiuma'”. Narav evangelizacijskog poslanja Crkve je posvećivati osobe i “posvećivati” prostore gdje se susreću čovjekovi i Božji putevi. Masovni mediji stvaraju virtualni prostor, slično trgovima i ulicama, napučenih ljudima. Nije dovoljno vidjeti masovne medije pod vidom sredstva i jamca pastoralne učinkovitosti, naglasio je predavač. Evangelizirati masovne medije znači obratiti protagoniste komunikacije, a njihove odnose ispuniti evanđeoskim vrijednostima, sijući Riječ i čuvajući korijene. Teološka perspektiva apostolske pobudnice “Evangelii gaudium” pape Franje obilježena je temom obraćenja, kazao je dr. Krzewicki te dodao: To znači ozbiljenje cjelovitoga čovještva na temelju evanđeoskih kriterija. Ljubav, milosrđe, prihvaćanje, poštovanje nosive su točke Papine refleksije koja ide u smjeru procesa evangelizacije masovnih medija suočavajući se i iscjeljujući postojeće probleme. Poslanje se Crkve u odnosu prema masovnim medijima širi i postaje skrb za duh evanđelja o kojem govori “Evangelii gaudium”.

Dr. Mihael Prović (Split) i dr. Marijo Volarević (Split) govorili su o važnosti korištenja medija u vjerskom odgoju mladih za etiku komunikacije. Problem odgoja u novije informacijsko doba postaje veći i izraženiji zbog činjenice da se mlade smatra “digitalnim urođenicima”, a odrasle koji bi ih trebali odgajati, poučavati i voditi, smatra se “digitalnim pridošlicama”. To je i Crkva shvatila kao izazov te namjerava odgajati mlade za preuzimanje odgovornih uloga u današnjem društvu, stavljajući ih u centar obrazovnog procesa, naglašeno je u predavanju. U društvu je potrebno uspostaviti linearni komunikacijski proces između mladih, “suvremenog lica Crkve”, i društvene zajednice kojoj pripadaju. Danas nitko ne osporava važnost primjene informacijsko-komunikacijske tehnologije u pastoralno-katehetskom djelovanju Crkve, koja može biti snažan i privlačan “alat”/”medij” u službi realizacije odgojno-obrazovanih ciljeva. Kao temeljan problem postavlja se kako preko sredstava komunikacije dovesti mlade do etike komunikacije, istaknuto je u predavanju. Današnje su generacije mladih često prepuštene sebi na putu zrelosti, dok medijski stereotipi neprestano nude različite modele koji znaju biti i neprikladni, zaključuju predavači. Široka je ljestvica i raznolikost društvenih obavijesnih sredstava dostupnih svima: knjige, časopisi, radio, televizija, internet, itd., koji sa svim svojim sadržajima idu od vijesti do čiste zabave, od molitve do pornografije, od kontemplacije do nasilja.

Posljednje predavanje “Internet u službi crkvenog navještaja” održao je dr. Jure Strujić (Split). Predavanje u uvodnom dijelu govori o internetu koji unosi promjene u prostor komunikacija, otvara nove mogućnosti dijaloga, solidarnosti te međusobne povezanosti prožimajući sve segmente svakodnevnog života i stvarajući novu kulturu. Velike promjene koje internet unosi u svijet postavljaju i pred Crkvu nove izazove, pitanja i mogućnosti te je stoga Crkva od početka nastanka interneta hrabro zakoračila u svijet umreženih računala, kazao je dr. Strujić. Kratko je iznio povijest crkvene prisutnosti u internetskom prostoru, sve do danas. Želeći prikazati mogućnosti koje internet nudi kao nove evangelizacijske putove u izlaganju je istaknuo nekoliko važnih poglavlja vezanih uz tu temu: Internet kao “evangelizacijska oglasna ploča”; “Digitalni kontinent” kao novi prostor evangelizacije; Crkva pred izazovima novih komunikacija – suočavanje s novim problemima i opasnostima; Interaktivnost i dvosmjernost komunikacije kao poziv na mijenjanje evangelizacijskih oblika; Društvene mreže: evangelizacijske mogućnosti i izazovi; Mobilne aplikacije u službi evangelizacije. U završnom dijelu predavač je dotaknuo otvorena pitanja vezana uz evangelizaciju u digitalnom prostoru kao što je pitanje molitve i religioznog života unutar virtualnog svijeta, postojanje virtualnih crkvi u kojima se odvija religiozna praksa i život, prijenosa liturgijskih slavlja putem medija. Posebno je važan crkveni govor o opasnostima i zamkama virtualnog svijeta, mogućnostima kršenja privatnosti i dostojanstva osobe, zapostavljanje odgovornosti za druge te jasno isticanje novih oblika grijeha koje omogućuje napredak digitalne komunikacije.

Nakon rasprave završnu riječ uputio je dekan Fakulteta prof. dr. Anđelko Domazet. Napravio je kratak sažetak onoga što se događalo na simpoziju te, između ostaloga, naglasio da bi “Crkvi bilo nemoguće ostvariti vlastito misijsko poslanje bez upotrebe suvremenih sredstava društvene komunikacije. No, brzina promjena tehnoloških inovacija takva je da se čini gotovo nemogućim adekvatno vrednovati i prosuditi sve njezine učinke. Protekla dva dana razmišljali smo o slici vjere u medijima i koja je uloga medija u navještaju vjere. Dvije temeljne kategorije mass-medija jesu ‘slika i stalna novost’. Treba li, pitali smo se, promicanje kršćanske poruke kroz mass-medije uzeti s velikom zadrškom? Mogu li tehnologija i misterij ići zajedno, a da pritom sveto ne izgubi svoju duhovnu dubinu i domašaj? U tom kontekstu analizirane su mnoge ‘opasnosti i zamke u virtualnom svijetu’, kao i mogućnosti za evangelizaciju. Čini se da je danas kršćanskoj vjeri i uopće religijama najveći izazov prihvatiti činjenicu da su upravo masovni mediji u velikoj mjeri preuzeli ‘zadaću i ulogu koju su ranije imale religije’. Drugim riječima, masovni mediji danas utječu na stil čovjekova mišljenja i života, oni interpretiraju svijet, mediji postaju arbitri istine, i sl.” Pozivajući se na predavače, kazao je da je Crkva pozvana postati “‘komunikacijski subjekt koji proaktivno’ utječe na javno mnijenje, pozvana je oblikovati strateški pristup digitalnoj komunikaciji, svjesna logike digitalno proizvedenih slika i implikacija za kršćansku antropologiju. Smatram da je tema ovogodišnjeg simpozija osvijetlila barem neke aspekte odnosa između navještaja kršćanske poruke i modernih medija, te potakla sve nas na ustrajno osposobljavanje kako na osobnoj tako i na crkvenoj razini za svjedočenje vjere u medijskom prostoru”, zaključio je dekan. Zahvalivši svima koji su sudjelovali u organizaciji i izvedbi simpozija proglasio je simpozij završenim.